Previous Page  8 / 36 Next Page
Information
Show Menu
Previous Page 8 / 36 Next Page
Page Background

8

Pobjeda

Utorak, 28. maj 2019.

Društvo

PODGORICA

Ustudiji o

devastiranjucrnogorskih sa-

kralnihobjekataodSrpske

pravoslavne crkve i njenih

eparhijauCrnoj Gori, pod

nazivom„Devastiranje (be-

straganje) crnogorskijehma-

nastirah“, arhitektaMiodrag

MiškoDragovBajković, uka-

zao je i nauništavanjeMana-

stiraOstrog.

Manastirski kompleks Ostrog

čine dva manastira - Gornji i

Donji, sazidana u različitim

istorijskim epohama. Gornji

manastir, smještenupraistorij-

skoj okapini sa potvrđenimpa-

leolitskimnalazom,sastojiseiz

dva hrama: starijeg (pećinske

crkve Vavedenja Presvete Bo-

gorodice - u donjemmanastir-

skomnivou), po svemu sudeći,

podignutog još prije dolaska

Vasilija Jovanovića (Sveti Vasi-

lije Ostroški), kojeg on obnovi

1665. godine, i centralnog hra-

maVozdviženjaČasnogKrsta.

ISTORIJAT

Buduća istraživanja tek treba

da potvrde da li ta pećinska cr-

kva iz 1665. godine ( jedna od

postojeće dvije /donja/), danas

uopštepostoji u izvornomobli-

ku - izgledu.

Donji manastir posvećen Sve-

toj Trojici, izgrađen na zaravni

na kojoj jenekadbila seoska cr-

kva, podiga je 1824. godine, ta-

dašnji arhimandrit ostroški -

po odobrenju mitropolita

cetinjskog Petra I Petrovića

Njegoša.

To je jednobrodni hram sa po-

lukružnom apsidom i karakte-

rističnim dvoetažnim zvoni-

kom uz pročelje. Kompleks

Donjegmanastirapostepenose

razvija služeći potrebama i

Gornjegmanastira.Tusenalazi

većina manastirskih kuća - ko-

naka (i ostalijehpomoćnihgra-

đevina), čije je najstarije krilo

sagrađeno 1742. godine.

UvišenavrataManastirOstrog

se naša na udaru Turaka. To-

kom pohoda na Crnu Goru

1768. godine, oni su i poharali

Gornjimanastir.

Gornjimanastir jepaljen1853. i

1877. godine, a obnovljen je

1881. godine.

U Gornjemmanastiru je 1923.

godinedošlodopožara.Tadijer

su dvije male pećinske crkve

ostaleskapulaneipredstavljaju

ključne djelove ove svetinje.

Manastir je od 1923. do 1926.

godine ponovo obnovljen.

Današnji izgledGornjegmana-

stira Ostrog je iz tog perioda

obnove, kada je izgrađen i zvo-

nik.

Manastir Ostrog je kategorizo-

van ka dobro kulture odmeđu-

narodnog značaja!

Gornji manastir Ostrog je, sam

po sebi, jedinstveno arhitek-

tonskodjelo, askupasaDonjim

manastirom, uz visinsku razli-

kuodcca 250m, tvore osobenu

kompozicijuuprostoru.

U tipološkom smislu, ova dva

manastira (manastirske crkve)

su na arhitektonskom nivou,

sasvim različiti, čak suprotni -

što im, sporad slike kojumeđu-

sobno stvaraju, upravodajepo-

s eban „ š a rm“ , a s amom

prostoru posebnu ambijental-

no-pejzažnu vrijednost.

Gornji manastir „utisnut“ u

okapinu okomite kamene litice

i Donji, sagrađenniže, na neve-

likoj zaravni, čine dva „pola“

iste cjeline.

OTETO

Pobrojano-opisano je devasti-

ranona sljedeće načine:

- Izgradnjom konaka u blizini

Gornjeg manastira, 80-ih godi-

na prošlog stoljeća, dobili smo

upravoprimjer koji se objektiv-

nomože ovako opisat:

Nijedanstudent arhitekture, na

nijednom cijenjenom evrop-

skom arhitektonskom fakulte-

tu, ne bi položio ispit (a o di-

plomskom radu nema preše

beśedit), kad bi ovako nešto na

predmetnoj lokaciji predložio -

ka svoj projekat.

Očemu se radi?

Manastirska crkva „utisnuta“ u

stijenu, dobila je u svojoj blizini

„konkurenciju“.

Zgrada konaka iz druge polovi-

neprošlogstoljeća,jebušenjem

stijene „našla“ prostor u vje-

štački stvorenom udubljenju,

da bi istombila „utisnuta“ u sti-

jenu. Postupljeno na ovi način

ovđe nema zbora o uklapanju

„novog“ u/uz „staro“ (prilago-

đavanju„novog starom“), već je

ovakvom izgradnjom konaka,

sporad ponavljanja tipologije

gradnje - autohtonost arhitek-

ture Gonjeg manastira Ostrog,

koja se ogleda u osobitoj i pre-

poznatljivoj tipologiji – „oteta“.

Drugijem riječima rečeno: au-

tohtonost arhitekture manasti-

ra je okrnjena i narušena, tako

da jeonoglavno štoga je činjelo

neponovljivom slikom i nepo-

novljivimmentalnim orijenti-

romuprostoru - izgubilo jedin-

stvenost.

Sve je to (izgradnja konaka)

moglo: i „malo“ dalje (par

stotina(h) metara(h)) i „malo“

drugačije (samostojeća kuća), a

najbolje je šćelo bit da „gore“

nema ničesa novoizgrađenog,

to jes - da Gornji manastir

Ostrog bude jedina kuća (ovo-

zemaljska Božja kuća) koja po-

stoji poviše - iznad Donjeg ma-

nastiraOstrog.

Ovđesemoraspomenutinagla-

sitdakuća-konak,podignutana

ovommjestu priđe 1844. godi-

ne, iako senalazi uneposrednoj

blizini (najbliža građevina - ali i

na nižoj koti) Gornjegmanasti-

raOstrog-sporad:svojegmalog

volumena, jednostavne fasade

(što podrazumijeva njezinu ar-

hitektonsku vrijednost, glede

kontekstaukojemjeizgrađena)

imaterijalizacijeukamenu, ko-

ji je „stopljen“ sa stijenom pri

kojojzi je ova kuća-konak pri-

slonjena i suprotan materijali-

zaciji i boji samog manastira -

ne samo da ne „ugrožava“

arhitekturumanastira, već sku-

pa čine skladnu i jasnu cjelinu

–„poštujući“gradacijuznačaja.

Priča o likovnosti fasade pred-

metnogkonakaizdrugepolovi-

ne prošlog stoljeća, u smislu: da

je fasada morala više bit odraz

ovdašnje graditeljske tradicije

našeg komata Mediterana, je -

potlje priče o njegovoj: lokaciji

(blizu manastira), ogromnim

gabaritima (i horizontalnim i

vertikalnim)ipromašenojtipo-

logiji i materijalizaciji -

opoznjela i bespredmetna.

DONJI MANASTIR

-Donjimanastirje,upotonjijeh

par decenija(h), „prezagušen“

g r a dn j om v i š e n ov i j e h

zgrada(h) u njegovom okruže-

nju, što skoro bez izuzetka, ni-

kad nije prihvatljiv i dobar pri-

stup gradnje, kad je u pitanje

dobro kulture.

Iste su: svojim lokacijama-po-

ložajem u odnosu na manastir

(blizu manastira i/ili kotama

iznadkotemanastira),nevjero-

vatno prećeranimgabaritima i,

najblaže rečeno, pobrkanim

arhitektonskim „oblikova-

njem“ - jednostavno neprimje-

rene i „bez lijeka“.

Mimo već navedenog a nedo-

puštivog je i to: da su neke od

ovijeh kuća-konaka (i drugijeh

sadržaja), postavljene na „osi“

okle se ispred Donjegmanasti-

ra vidi/gleda Gornji manastir,

što je imalo posebnu vrijed-

nost;

- Krajem 2004-te godine zavr-

šena je izgradnja crkve na obe-

ru (glavici-uzvišenju) poviše

Donjeg manastira. Njezinom

izgradnjom, uz prije opisano,

dodatnojeidošljednonarušena

našlijeđena i jasna logika upro-

storu, koja se ogledala i u čvrsto

formirana dva „pola“ (postoja-

njemdvamanastira,uzpoznatu

visinsku razliku njihovih polo-

žaja lokacija) i tijem, sve skupa

sagledano - dovedeno je do ni-

voa ozbiljnih prostornoarhi-

tektonskihpromašaja.

Sad je tu još i „neštopomeđu“.

Tako je unešena „zbrka“ (čak i

haos u odnosu na staru sliku),

jer je ta nova („treća“) crkva, tu

đe je, doslovnona siluuđenuta,

anjenijemprenaglašenim„pri-

sustvom“ na terenu - svima na-

ma nametnuta je izmijenjena

slika ukupnog prostora i ovoga

kompleksa, ka prepoznatljive i

jedinstvene cjeline i njezinih

ambijentalno-pejzažnih oso-

benosti.

Postupalo se, postupaće se i da-

lje (ami se nikad nećemo avizat

(prizvat pameti)) - taman ka

(može i bez ovoga „ka“) da je

SPC cilj: sve što „tamo oni“ za-

misle obavezno i realizuju, pa i

po cijenu da naslijeđeno bude -

devastirano, degradirano i pre-

pušteno štodubljemzaboravu.

Isuviše je sve nekadašnje u

Ostrogu bilo tako prirodno i u

skladu sa fizičkim prostorom

logično osmišljeno i tako puno

arhitektonski vrijedno i moćno,

dabiseutolikojmjeriinaopisa-

ni način dozvolilo - narušit i na-

ružit!

„Tamo njima“ očigledno niđe

ništa ne znači (ne bendaju - ne

begenišu) – „genius loci“!

Priredila:K.K.

PODGORICA

PresudaVi-

šeg sudauPodgorici za zlo-

čindeportacija izbjeglica

1992. godine iznašedržaveu

Bosnu iHercegovinu jeproi-

zvoljna zato štonijeuzet u

obzir ratni kontekst, bezko-

jeg seovaj zločinnebi desio–

ocijenio je jučeprofesorna

Pravnomi Fakultetupolitič-

kihnaukaUniverzitetaCrne

GoreNebojšaVučinić i do-

skorašnji sudijauEvrop-

skomsuduza ljudskaprava.

On je tokomdiskusijeupriliče-

ne povodom obilježavanja 27

godina od ovog zločina, koju je

organizovala nevladina orga-

nizacija Akcija za ljudska pra-

va, istakao i da utvrđeno stanje

nijeuskladusapravnomkvali-

fikacijom – da ovaj zločin nije

ratni.

- Istraga mora da objasni kako

seneštodesiloidodetaljaobja-

sni faktičku situaciju, ali smo u

ovom slučaju ostali uskraćeni

za punu istinu. Utvrđeno sta-

njenijekvalifikovanokao ratni

zločin zato što optuženi nijesu

imali svojstvo pripadnika oru-

žane straneu sukobu, odnosno

bili u službi strane u sukobu.

Ovaj kriterijum ne postoji u

međunarodnom pravu – ista-

kao jeVučinić.

Našisudovi,ocijeniojeon,vole

previše kreativnoda tumače.

- Kada se u presudi zauzima

neki pravni stav i zaključak,

mora sepozvati naneki autori-

tet – prethodnu presudu, me-

đunarodni ugovor, zakon, mi-

šljenje. Ovaj pravni standard

ne postoji u međunarodnom

pravu i moralo se pozvati na

neku presudu, ugovor ili obi-

čajno pravilo da nije ratni zlo-

činzbog togaštonijesubili pri-

padnici oružane strane u

sukobu. To je moja zamjerka –

istakao jeVučinić.

Nakon što je 25. maja 1992. go-

dine 66 civila Bošnjaka-Musli-

mana uhapšeno u našoj državi

i predato njima neprijateljskoj

vojsci bosanskih Srba uBosni i

Hercegovini u svojstvu talaca,

profesor Vučinić je, kako je re-

kao, vjerovao da će „neko kad-

tad morati da odgovara“ za

ovaj zločin.

Devastiranje (bestraganje) crnogorskijehmanastirah (2)

Arhitekturamanastirskog

kompleksaOstroguništena

„divljom“ gradnjomSPC

Postupalo se, postupaće se i dalje (ami se nikad nećemo avizat

/prizvat pameti/) - taman ka da je SPC cilj: sve što „tamo oni“

zamisle obavezno i realizuju, pa i po cijenu da naslijeđeno bude -

devastirano, degradirano i prepušteno što dubljemzaboravu

Trpezarija

Konferencija povodom27 godina od deportacije

Zločin je trebalo

definisati kao ratni

- I pored svih nedostataka pre-

sude, važna je s aspekta istorij-

ske istine. Čak 95 odsto presu-

de Vrhovnog suda posvećeno

je faktičkoj situaciji i izjavama

svjedoka. Pravna kvalifikacija

se razlikuje, ali ono što je utvr-

đeno je vrlo relevantno, bez

obzira što nije potpuno – sma-

traVučinić.

Portparolka Koalicije za RE-

KOM u našoj državi Tamara

Milaš istaklajeda jesamo12od

66 uhapšenih civila preživjelo

mučenje u koncentracionim

logorima, dok posmrtni ostaci

većine još nijesupronađeni.

- Nalogodavci i oni koji su ovaj

zločinmogli da spriječenikada

nijesu procesuirani, iako je ta-

dašnji predsjednik državeMo-

mir Bulatović na sudu priznao

da je slučaj bio „državna greš-

ka“ –naglasila je ona.

Izvršna direktorica nevladine

organizacije Akcija za ljudska

prava Tea Gorjanc–Prelević

podsjetila jeda ježrtvama i nji-

hovim porodicama isplaćena

pravična naknada u iznosu od

4.135.000 eura, što je bilo „fer

poravnanje“.

-Osimnaknade štete, nažalost,

CrnaGoranemačimedasepo-

hvali. Činjenice utvrđene u

pravosnažno okončanom po-

stupkuprotivdevetoptuženih,

koji su svi oslobođeni krivice,

ne sadrže ni broj ljudi koji su

deportovani – kazala je Gor-

janc–Prelević.

Istaklajeidatrebainsistiratida

se podigne spomenik žrtvama.

Alen Bajrović iz Bijele, čiji je

otac Osman 1992. godine bio

žrtva deportacije, naglasio je

da njegova porodica nije pri-

stala na poravnanje.

- Nije nam satisfakcija novac,

nego da neko odgovora za ne-

djela i zločine – kazao je on i

dodao da možda on pravu sa-

tisfakciju neće dočekati, ali će

„djeci u amanet ostaviti da je

traže“.

J.B.

Sadiskusije

Konaci