Table of Contents Table of Contents
Previous Page  8 / 48 Next Page
Information
Show Menu
Previous Page 8 / 48 Next Page
Page Background

8

Pobjeda

Nedjelja, 20. januar 2019.

Društvo

PODGORICA

Redakciju je

poslije sedamgodinanovi-

narstva zamijenioučioni-

comi višenebi natrag. Na-

kondecenijeprovedeneu

učionici, tu je svoj na svome.

Novinar, profesor crnogor-

skog jezika i književnosti,

zaljubljenikuumjetnost,

pogotovoknjiževnost i film,

građanski aktivista–Podgo-

ričaninMiroslavMiniću

razgovoruzaPobjedukaže

daobrazovni sistemnapre-

duje i pruža svevišemoguć-

nostimladomčovjeku, ali i

nastavnicima i nada seda će

doći dankada ćeocjenjiva-

nje,makaruosnovnoj školi,

biti prošlost.

Miroslav Minić jedan je od

ovogodišnjihdobitnikanagra-

de iz Fonda za talente i kvali-

tet, koji je uspostavilo Mini-

s t a r s t vo p ro s v j e t e kao

podršku najboljim đacima i

nastavnicima. Smatra da je

Fond značajna novina koja će

dodatnomotivisati i učenike i

predavače.

Jedinicakojudam

je jedinicameni

MiroslavMinić jedan je od ovogodišnjih dobitnika nagrade iz Fonda za

talente i kvalitet, koji je uspostaviloMinistarstvo prosvjete kao podršku

najboljimđacima i nastavnicima. Smatra da je Fond značajna novina

koja će dodatnomotivisati i učenike i predavače

Miroslav Minić je i ilmo il.

Od osnivanja je dio ekipe

Anderhild festa u okviru

kojeg je organizovana i

Doku škola.

- Mnogi moji đaci su ili

završili Fakultet dramskih

umjetnosti ili studiraju.

Znam koliko im je bilo

teško da izađu na prije-

mni – kaže on.

Doku škola organizuje se

za učenike podgoričke i

danilovgradske gimnazije

od 2016. godine.

Dokuškola

Miroslav Minić primjećuje da je obrazovni sistemnapredo-

vao od vremena kada je on bio đak.

- Na svu sreću, predavanja su danas drugačija. Ne mogu se

sjetiti da sammogao da se obratimnekomprofesoru i da

pričam sa njimo tome kakva sumoja interesovanja, treba li

mi pomoć... Sada se to promijenilo. Postoji psihološka služ-

ba, direktori škola su otvorili vrata i za đake i roditelje – kaže

on.

Nije ni sanjao da će biti profesor. Ali od kada je kao predavač

ušao u učionicu u glavi mu je ilm „Društvomrtvih pjesnika“.

- Bio samgimnazijalac kada samga gledao i maštao sam

kako bi bilo da postoji takav profesor. Da idemna časove

gdje se pocijepa prva lekcija iz čitanke, da uživamo na časo-

vima... Često se pitamda li je Džon Kiting razočaran umene.

Da li ja na pravi način stimulišemučenike da budu čitaoci,

ljubitelji književnosti ili umjetnosti – priča Minić.

Nekadaisada

Da je Miroslav Minić

drugačiji od ostalih profe-

sora, bilo je jasno još prije

sedamgodina kada se na

Jutjubu pojavio snimak

njegovog ispraćaja iz

Trgovinske škole. Pošto

je dobio posao u dani-

lovgradskoj gimnaziji,

održao je posljednje časo-

ve u Trgovinskoj.

- Ni danas se toga ne

sjećampotpuno jasno.

To je bilo iznenađenje.

Bilomi je čudno da su

me na posljednjem času

koji samdržao đaci samo

blijedo gledali. Iskreno,

malomi je bilo krivo da

ne osjetimništa kod njih...

Da mi makar kažu: „Lijepo

je bilo sa vama“. Za vrije-

me odmora pozvali sume

da izađem ispred škole.

Zbunio sam se. Mislio sam

da hoće da mi uruče neki

poklon. Nijesam znao

što da radim. Što učiniti

u takvoj situaciji kada ti

učenici nešto poklone.

Okej, ako je knjiga. Ali što

ako bude nešto drugo...

Kada sam shvatio što

je taj poklon, bio sam

šokiran. Izgubljen – priča

Minić.

Ispred škole su ga doče-

kali njegovi đaci sa tran-

sparentomna kojem je

pisalo „Znamda ću opet

te sresti negdje zajedno

mi ćemo sjesti... ali, tuga

će ostati tu... Kad se pri-

jatelji rastaju“. Priredili

sumumini koncert... Uz

gitaru je pjevalo više od

stotinu đaka i skandiralo

„Miroslav Minić“...

Ispraćaj

PREDRASUDE

- U vremenu u kojem živimo

kod nas mnoge profesije nije-

su više toliko poželjne, pa ni

poziv učitelja, nastavnika,

profesora. Kad uzmemo za

primjer Finsku ili Estoniju,

gdje jeovaj poziv jedanodnaj-

zanimljivijih i posao je koji

mnogi ljudi žele da rade, čak i

10 puta više nego druge, tek

onda vidimo koliko je ovdje ta

profesija na marginama. Zato

vjerujem da će Fond, koliko-

toliko,uticatinapromjenusvi-

jesti. Ovo je prvi put da se uče-

nici i profesori stimulišu.

Vidimo djecu koja se muče,

takmiče, uče, dobijaju peticu i

na kraju Luču, upišu fakultete

kao i sva druga djeca koja se

možda i nijesu toliko trudila i

mučila. Sada, kroz Fond, ima-

mo mogućnost da napravimo

razliku, da talentovani i krea-

tivni đaci i profesori budu na-

građeni za svoj rad – kažeMi-

nić.

Zabluda je i predrasuda, koju

je i sam imao, da je posao na-

stavnika lak. Ljudi misle, do-

daje on, da je posao profesora

da ode u školu, odradi dva-tri

časa, aondauživaumjesecda-

na odmora zimi i tri mjeseca

ljeti.

- To uopšte nije tako. Svimno-

go i naporno radimo u školi,

imamo mnogo vannastavnih

aktivnosti, ali to javnostnezna

– ističeMinić.

Kada je odlučio da počne da

radi u školi, svi prijatelji bili su

iznenađeni.

- Govorili su: „Kako ćeš ti da

uđeš u učionicu? Da li ćeš ti

moćidabudešautoritetučeni-

cima? Ti nijesi strog. Tebe će

dasnađu...“Poslijesamoneko-

likodanaprovedenihuučioni-

ci zaljubio samse u ovaj posao

–pričaMinić.

Pripravnički je odradio u

Srednjoj trgovinskoj školi u

Podgorici,gdjejeostaojošdvi-

je godine. Priča da je odmah

ostao fasciniran nastavničkim

pozivom.

- Mnogo predrasuda koje sam

imao urušile su se. Kao ona da

današnjegeneracijenijesukao

mi - to je priča ljudi koji poči-

nju da stare duhom. Kako je

svebiloboljenekad...Kaduđeš

u učionicu, ako ne voliš mla-

dost,akojenerazumiješ,akoje

ne osjećaš, onda to nije mjesto

gdje treba da radiš. Slušam in-

tuiciju. Trudim se da razumi-

jemđake, da vidimšto je to što

im smeta, što im fali, što ih za-

nima, na koji način da ih zain-

teresujem... Srušio sam pre-

drasudu da su u srednjim

stručnim školama loši đaci,

koji će da se bave zanatima i

kojene interesujeknjiževnost,

umjetnost... Kada kreneš sa

njimaurazgovor, akozanema-

rišpredrasude, ako imdaš šan-

sudapokažukvalitetipotenci-

jale koje imaju, ti prepoznaješ

učenike koji nekada možda

nijesu bili motivisani da uče i

primjećuješ svojevrstan pre-

porodkodnjih–pričaMinić.

Priznajeda, ipak, postoji razli-

ka između stručnih škola i gi-

mnazija. Kaže da je to, prije

svega,zbogtogaštougimnazi-

ji ima „mnogo više ljepših

predmeta, više izbornih pred-

meta“, što ga posebno raduje.

- Mi smo o tome maštali. Gle-

dali smo američke filmove

gdje seu školamabiraju izbor-

ni predmeti, što bi ti volio da

učiš, a što ne bi... Maturanti

sada imajuosamčasova izbor-

ne nastave sedmično, što je

predivno – dodaje naš sago-

vornik.

PROJEKTI

I upravo zbog iskustva koje

nosi iz svog školovanja Minić

se trudi da u svoju učionicu

unese inovacije, da njegovi ča-

sovi bududrugačiji... Iuspio je.

Svjedočanstvo su brojni

uspješni projekti za koje on i

njegovi đaci dobijaju prizna-

nja. Razbio je stereotip da je

školamjestogdjeučenikuuči-

onici odsluša predavanje i od-

govara za ocjenu. On je profe-

sor koji nastavu drži i na

otvorenom. Ponekad na livadi.

Sjede i razgovaraju. Sa svojim

đacimaideupozorište,nakon-

certe, bioskop.

-Pomoglomi jebavljenjenovi-

narstvom. Bio samurednik ru-

brike kultura i mnogi moji pri-

jatelji su umjetnici. Kada sam

radio u Trgovinskoj, učili smo

dramu i pričao sam đacima o

pozorištu. U jednom odjelje-

njurekli sumi danikadanijesu

bili u pozorištu. Pozvao sam

pozorište i tražio 30 karata, da

im platim u 10 rata, ali oni su

nam ih poklonili. Odlučio sam

da gledaju predstavu „Ko se

boji Virdžinije Vulf“. Želio

samda ih na najljepšti mogući

način šokiram, da se zamisle...

Nikada neću zaboraviti kada

smo izašli, na stepeništu sumi

postavili 1001 pitanje. U školi

smo danima razgovarali o toj

predstavi. Mnogi su nastavili

da idu u pozorište... U dani-

lovgradskoj gimnaziji imao

sam sreću da direktorica bude

Slavica Pavićević s kojom sam

imao savršenu saradnju. Pro-

fesoricaknjiževnosti,umjetni-

ca i bilomi je lako da postavim

temelje, da ideje sprovedem u

djelo... I sadašnja direktorica

Nataša Latković neko je ko je

kreativan i bezrezervna je po-

drška meni i mojimđacima za

sve što radimo... Nijesam od

onih koji vole da daju jedinice.

Kada je dam, smatramda je to

jedinicameni –objašnjavaMi-

nić.

U školi će raditi dok se bude

osjećao lijepo u učionici. Ako

dođe dan, dodaje on, da mu je

teško da uđe u školu, da održi

čas, uzeće radnu knjižicu i tra-

žiti drugi posao.

Autorski program Miroslava

Minića je „Dnevnik čitanja“.

Zamišljen je tako da učenici,

kroz kolaže, vizuelne izraze,

koristeći se crtežima, fotogra-

fijama i isječcima iz novina,

pokažu kako su doživjeli neko

umjetničkodjelo koje su čitali.

ImalisudvijeizložbeuDvorcu

Petrovića, izlagali su u podgo-

ričkoj knjižari „Karver“, na

FIAT-u, jednomod najznačaj-

nijih festivala u regionu.

- Važno mi je da je Nacionalni

savjet za obrazovanje prepo-

znao „Dnevnik čitanja“ kao

zanimljiv metod i uvrstio ga u

katalog programa stručnog

usavršavanja nastavnika za

školsku2017/2018.i2018/19.U

Zavodu za školstvo koleginica

Svetlana Koprivica i ja držimo

seminare za nastavnike i pro-

fesore za „Dnevnik čitanja“.

Onsevećprimjenjujeuosnov-

nim školama i gimnazijama.

Kažu mi da su đaci oduševlje-

ni.Dragomiještosugaikolege

prihvatile – priča naš sagovor-

nik.

Ali, nije „Dnevnik čitanja“ je-

dini program koji je dani-

lovgradske đake „izbacio“ na

javnu scenu. Veliki uspjeh po-

stigli su sa predstavom „O ću-

tanjuidrugimimitacijamasre-

će“. Minić je bio jedan od

reditelja.Predstavajeosvojilai

nekolikonagrada.

- Koleginica, profesorica psi-

hologijeAnđelaNovakovićpo-

krenula je ovaj projekat. Tekst

jeučeniceBojaneŠolaje.Posti-

gli smo devet igranja, čak dva

vanCrneGore.Umeđuvreme-

nu,tageneracijajematuriralai

više nije bilo moguće da se

okupljamo–dodajeMinić.

GRAĐANSKI

AKTIVIZAM

Ovaj svestrani profesor je i

građanski aktivista. Angažo-

van je od osnivanja u NVO

„Centarzaženskaprava“ i tru-

di se da kod svojih đaka „pro-

budi“ svijest o potrebi borbe

za ljudskaprava.Autor jekrat-

kog filma „Ja sam pravi muš-

karac“ u kojem su učestvovali

učenici danilovgradske gi-

mnazije, u okviru kampanje

„16 dana aktivizma protiv na-

silja nad ženama“.

- Što godda radimboriću se za

ljudskaprava. To jeneodvojivi

dio moje ličnosti – poručuje

on.

Aktivan je i u podgoričkoj

knjižari „Karver“ukojoj jebio

autor ili koautor brojnih pro-

grama. I u te programe uklju-

čuje svoje đake, sa kojima je,

pored ostalog, uradio i kratki

film„Moj Kiš“.

Nije ostavio ni novinarstvo.

Radi intervjue saumjetnicima

za podgorički nedjeljnik Mo-

nitor, ali, iako prva, novinar-

stvo više nije njegova najveća

ljubav. To je sada učionica.

Rad sa djecom.

-Uovoj profesiji uvijekrazmi-

šljaš da li si dovoljno dao, da li

si pogriješio... Kad imam ne-

doumicu uvijek ću dati bolju

ocjenu. Trudimse da prvo bu-

dempedagog,patekondapro-

fesor... Željami je damoji đaci

ne samo pročitaju sva djela

koja su u programu, nego da

budubolji ljudi.Dabudukrea-

tivni... I obrazovni sistemmo-

ra još da napreduje. Mora da

podržavakreativnostkoduče-

nika – ističeMinić.

Smatra da bi opisne ocjene

trebalo da budu do kraja

osnovnog školovanja, kaomo-

tivacija djeci da uče, a ne da se

takmiče, rasteretiti ih stresa

ocjenjivanja. Kategoričan je i

da bi u škole bilo neophodno

uvesti programe medijska pi-

smenost,teorijafilmaipozori-

šta, više izbornihpredmeta...

-Moramoda razvijamokritič-

ku svijest kod djece – zaklju-

čuje on.

KaćušaKRSMANOVIĆ

MiroslavMinić

Željami je damoji đaci

ne samo pročitaju sva

djela koja suuprogra-

mu, negoda budubolji

ljudi. Da budu kreativ-

ni... I obrazovni sistem

mora još da napreduje.

Mora da podržava krea-

tivnost kodučenika

KADPOSAONIJE SAMOPOSAO:

Profesor crnogorskog jezika i književnosti MiroslavMinić