Table of Contents Table of Contents
Previous Page  2 / 48 Next Page
Information
Show Menu
Previous Page 2 / 48 Next Page
Page Background

2

Pobjeda

Nedjelja, 2. septembar 2018.

Politika

SARAJEVO

- Ivan Petrovič

Pavlov bio je ruski iziolog i pro-

fesor farmakologije u Lenjin-

gradu. Bavio se istraživanjima o

inervaciji srca i o funkciji jetre, a

1904. godine je dobio Nobelovu

nagradu za medicinu za istraži-

vanje iziologije želučane sekre-

cije. Kroz ta istraživanja uspio

je objasniti proces formiranja

uslovnog re leksa, koji je kasnije

i nazvan Pavlovljev re leks. On

je dokazan kroz eksperimente

sa psima, gdje je bezuslovni

re leks bila proizvodnja sline

kao reakcija na stimulans dava-

nja hrane. Dakle, kada su gladni

i vide hranu, psima počnu curiti

sline.

Pavlova je zanimalo da li istu

reakciju slinjenja pasa može

izazvati nekimdrugim stimu-

lansom. Tako je on naučio pse

da sline i na zvuk zvonceta, a

ovaj rezultat je postigao tako

što im je jedno vrijeme servirao

hranu uz zvonce: rezultat je bio

da, nakon određenog vremena,

psima počnu curiti sline kada

čuju zvonce, iako hrane nije bilo

ni na vidiku.

PAVLOVLJEV

BALKANSKIREFLEKS

Predsjedniku Srbije Aleksandru

Vučiću i čoporu njegovih sljed-

benika predvođenih Miloradom

Dodikom, IvicomDačićem i

AleksandromVulinom, te pred-

sjedniku Kosova Hašimu Tačiju,

počele su vidno ,,curiti sline“

kada je postalo bjelodano da za

Vašington i Brisel pominjanje

granica, odnosno njihova pro-

mjena, više nije neprihvatljiv

metod za ,,konačno rješenje“

odnosa između Srbije i Kosova.

Srbijanski predsjednik je snažan

re leks na pominjanje granica

svojevremeno stekao na liniji

Karlobag – Karlovac – Viroviti-

ca, a ,,curenje slina“ tadašnjeg

Šešeljevog poletarca i Miloše-

vićevogministra informisanja

skupo su platile stotine hiljada

Srba iz Hrvatske, od kojih su

mnogi zavičaj 1995. godine

morali napustiti na traktorima.

ALEKSANDARIHAŠIM

Dakle, Hašim i Aleksandar, ili

Aleksandar i Hašim, kako se

međusobno familijarno oslov-

ljavaju čak i u javnosti, predlažu

rješenje po kojembi ,,korekcija

granica“, ,,razgraničenje“ ili ,,raz-

mjena teritorija“ između Srbije

i Kosova moglo konačno riješiti

jednu od najneuralgičnijih tača-

ka na Balkanu.

Ovaj (ne)očekivani konsen-

zualni prijedlog srbijanskog i

kosovskog lidera razbuktao je

nacionalne (i nacionalističke) i

geopolitičke strasti i u regionu i

puno šire, dodatno potvrđujući

da je izboromDonalda Trampa

za američkog predsjednika

završena epoha relativne

predvidljivosti reakcija aktera

umeđunarodnimodnosima

spramonog što se smatralo iza-

zovima temeljnimprincipima

međunarodnog poretka.

Naime, prošlonedjeljna izjava

Trampovog savjetnika za nacio-

nalnu sigurnost Džona Boltona

(,,SAD se neće protiviti mogu-

ćem sporazumu o razmjeni

teritorija između Kosova i Srbije

u okviru konačnog rješenja o

statusu tog područja“), stvorila

je zebnjumeđu svima onima

koji znaju šta na Balkanu slijedi

nakon odluke o promjenama

državnih granica. Ali je, istovre-

meno, i ogolila licemjerje onih

koji se prave da to ne znaju.

Prije svega, kada se povodom

pregovora ,,Aleksandra i Haši-

ma“ govori o razmjeni terito-

rija, time se lukavo kamu lira

suština - radi se prvenstveno

o razmjeni stanovništva; a

razmjena stanovništva i svi

užasi koje takvi zločini kroz

historiju sobomnose, ne samo

na Balkanu, ukazuju na potpuni

trijumf kratkovide političke pra-

gmatičnosti nad civilizacijskim

vrijednostima, kao i nad onim

evropskim vrijednostima koje

danas (kao) predstavljaju Fede-

rika Mogerini ili Sebastijan Kurc.

POGREŠNI LJUDINA

POGREŠNOMMJESTU

O tome svjedoči i činjenica da

,,Aleksandar“ javno ne govori o

razgraničenju Srbije i Kosova,

nego o ,,razgraničenju Srba

i Albanaca“. Šta je poruka

stava da će Srbija i Kosovo biti

prihvatljivi i Americi i Evropi

ako ,,Aleksandar i Hašim“ rea-

liziraju svoju zamisao, to jest

ako se otarase svojih građana

koje remete harmoničnu idilu

monoetničkih država u nasta-

janju (pardon, ako ih ,,humano

presele“)? Jesu li tih stotinjak

hiljada Srba i Albanaca južno

od Ibra i u Preševskoj dolini

prepreka ,,Aleksandru i Haši-

mu“ da počnu graditi države

zasnovane na vladavini zakona,

jednakosti svih građana, nepri-

hvatljivosti korupcije i kriminala

umjesto sprege vlasti i ma ije?

Naravno, radi se prije svega o

,,razmjeni“ građana ,,pogrešne“

etničke pripadnosti, a nikako o

,,malim korekcijama granica“

kako to neočekivano objaš-

njava penzionisani austrijski

diplomata Wolfgang Petritsch

(valjda je tek puka koincidencija

da sada radi u poznatoj bečkoj

advokatskoj kancelariji ,,Lan-

sky, Ganzger + partner“, kao što

je valjda i puka koincidencija da

je klijent ove advokatske kance-

larije - Vlada Srbije).

Više je nego cinično dogovo-

rom ,,Aleksandra i Hašima“

podržati rušenje temelja mira

koji je mukotrpno izgrađen

nakon ratova 1991 1999. u regi-

onu, a onda proklamovati da

pomjeranje državnih granica

važi samo za slučaj Srbije i

Kosova. Ako princip nepro-

mjenjivosti granica ne važi za

,,Aleksandra i Hašima“, zašto

bi važio za Dodika u Republici

Srpskoj, Dragana Čovića u

Federaciji Bosne i Hercegovine,

Sulejmana Ugljanina u Sandža-

ku, za Albance u Makedoniji,

Srbe i Albance u Crnoj Gori...?

Ili, ako se kao argument za

,,korekciju granica“ nudi trajno

rješavanje međuetničkih tenzi-

ja između Beograda i Prištine,

zašto onda isti, tako ,,e ikasan

metod“ ne bi bio primijenjen i u

rješavanju tenzija između Sara-

jeva, Banjaluke i Mostara, Sko-

plja i Tetova, Beograda i Novog

Pazara? Ili između Podgorice i

naroda čiji vjerski lider tvrdi da

mu je ,,danas u Crnoj Gori teže

nego za vrijeme NDH“?

RAZGRANIČENJA

PAMETI

Kao jedan od najjačih argume-

nata u korist mijenjanja granica

služi tobože naivno pitanje koje

se čestomože čuti ovih dana i

umeđunarodnimpolemikama

umedijima i na društvenim

mrežama: zašto bi neko imao

pravo da se miješa ili bude

protiv dogovora koji žele

,,Aleksandar i

Hašim“?

Najočigledniji odmnogih

mogućih odgovora glasi: zato

što je argument po kojem

niko sa strane nema pravo da

osporava dogovor ,,Aleksandra

i Hašima“ po svojoj vestfali-

janskoj prirodi iz 17. stoljeća

davno prevaziđen, a pogotovo

u Evropi. Ako to, ipak, nije slu-

čaj - onda niko nema pravo da

prigovara načinu na koji

se Putin i Erdogan

odnose prema

medijima, Orban

prema izbjegli-

cama, Kačinski

prema sudovima...

Promjena američ-

kog stava spram

mijenjanja granica

na Balkanu, koliko

god bila neočekivana,

nije iznenađuju-

ća. Radi

se o tome da odlukama admi-

nistracije aktuelnog američkog

predsjednika iznenađeni mogu

biti samo neupućeni.

IZNENAĐENJE

ZVANOSOROŠ

Međutim, ono što iznenađuje

jeste da je podršku za projekat

dobio i tamo gdje je ni naju-

pućeniji ne bi mogli očekivati

- recimo, od Džordža Soroša i

njegove Fondacije ,,Otvoreno

društvo“. Svako ko iole zna

koliko je ovaj američki ilantrop

mađarskog porijekla pomogao

zaživljavanju i preživljavanju

civilnog društva i slobodnih

medija u istočnoj Evropi, te

otporu protiv fašizma, naciona-

lizma i svih oblika diskriminaci-

je manjina, mogao je samo biti

šokiran vijestima da je Soroš

svoju beogradsku kancelariju

stavio u službu projekta raz-

mjene stanovništva i promjene

granica na Balkanu.

Scena je van granica

mašte i najluđeg

reditelja (tragi)

komedije apsur-

da: dok Sonja

Biserko predvodi

desetine heroja

građanskog

otpora fašizmu

iz Beograda i

Granica –najskupljabal

Kada se povodompregovora govori o razmjeni teritorija, time se lukavo

kamu ira suština – radi se prvenstveno o razmjeni stanovništva; a

razmjena stanovništva i svi užasi koje takvi zločini kroz istoriju sobom

nose, ne samo na Balkanu, ukazuju na potpuni trijumf kratkovide

političke pragmatičnosti nad temeljnimcivilizacijskimvrijednostima

Izjava Trampovog savjetnika

za nacionalnu sigurnost Džona

Boltona (,,SAD se neće protiviti

mogućemsporazumuo razmjeni

teritorija izmeđuKosova i Srbije uokviru

konačnog rješenja o statusu tog područja“),

stvorila je zebnjumeđu svima onima koji

znaju šta na Balkanu slijedi nakonodluke o

promjenama državnih granica. Ali je, istovre-

meno, i ogolila licemjerje onih koji se prave da

tone znaju

Ako se kao argu-

ment za ,,korekciju

granica“ nudi tra-

jno rješavanje

međuetničkih

tenzija između

Beograda i Prištine,

zašto onda isti, tako

,,e kasanmetod“, ne

bi bio primijenjen i

u rješavanju tenzija

između Sarajeva,

Banjaluke i Mostara,

Skoplja i Tetova,

Beograda i Novog

Pazara? Ili između

Podgorice i naroda

čiji vjerski lider tvrdi

damu je ,,danas u

Crnoj Gori teže nego

za vrijemeNDH“?

»

Piše:

SenadPEĆANIN

ANALIZA:

Moguće posljedice Vučićevog i Tačijevog dogovora o ,,razgraničenju“

SenadPećanin

DonaldTramp i DžonBolton

AleksandarVučić, FederikaMogerini i HašimTači