Table of Contents Table of Contents
Previous Page  12 / 48 Next Page
Information
Show Menu
Previous Page 12 / 48 Next Page
Page Background

12

Pobjeda

Nedjelja, 2. septembar 2018.

Kultura

RIJEČVIŠE:

Roman „Bibliotekar - Cetinjski zapisi“ Marka Špadijera

Intelektualac

u raljama

ideologije

Piše: Borislav JOVANOVIĆ

PODGORICA

Marko Špadi-

jer je čovjek knjige i politike;

bibliotekeipartijsko-državnih

poslova; intelekta i ideološkog

usmjerenja, čovjek širokih in-

teresovanja, oficijelnog dis-

kursa i rano zapretanog i ot-

pretanog liberalnog duha.

Čovjek iskakanja iz penzioni-

sane idejnosti i unutrašnjih lo-

mova; dubinskog promišljanja

crnogorskog nacionalnog bića

i njegove sudbine kakouprilo-

gu vremena prošlog tako i u

prilogu vremena sadašnjeg.

Čovjek studioznog, predanog,

strateškog, pristupaonome što

je Crna Gora s kraja prošlog i

početka ovog vijeka, te lične,

intelektualne i nacionalnedra-

me kaopersonaliteta jedne ge-

neracije stasavale u socijaliz-

mu, a nacionalno triježnjene u

kapitalizmu. Marko Špadijer

je, prije i poslije svega, čovjek

Matice crnogorske.

SUŠTINSKEPULSACIJE

Knjiga „Bibliotekar“ nastajala

šezdesetihgodinaprošlogvije-

ka anticipira Marka Špadijera

u skoro svimaspektima njego-

vogintelektualnog,partijskogi

državonosnog profila. Ona je

paradigma ne samo vremena

na koje se tematski odnosi. U

njojsusuštinskepulsacijeŠpa-

dijerove ličnosti, skicazaauto-

portret, ali i portret svih nas

kojima su ideološki šinjeli ma

koliki i kakvi bili - ima koli-

ko im formalno ili nefor-

malno pripadali - donosili

prije ili kasnije osjećaj spu-

tanosti i gubljenja intelek-

tualnog identiteta. No, gu-

r a l o s e k r o z s v e , s a

promjenjivim impresijama

i depresijma i sa vjerom u

svijetlubudućnost.

LITERARNI DOMETI

Efekti,odnosnoliterarnido-

meti ove knjige struktuirane

kao knjiga - zapis, knjiga -

dnevnik, knjiga - mozaik i

knjiga koja u cjelini poprima

obilježjemodernogromana,

mogu biti, naime,

različiti zavisno

od čitanja i afi-

niteta čitaoca.

Prije svega, zbog

toga što na prvi

pogled ovaj ruko-

pis može izgledati

kao nešto što je pisano bez

velikih literarnih pretenzija:

znak intimnog poigravanja i sa

sobom i sa drugima. Učini se,

zapravo, da je ovo pisano kao

odraz lične apatičnosti i bunta

izazvanog mladalačkim ula-

skomu život, jednog vremena.

PetarDelja,naime,glavninara-

tor i glavna ličnost romana, je-

dan visoko, enciklopedijski,

obrazovančovjek,mislećepro-

hodnosti, pun entuzijazma i

želje da u provincijski milje

uneseneštoštoćegapokrenuti

iz letargije; da od biblioteke -

registrature napravi ono što

svaka bibliotekamora da bude,

dakle, kultno mjesto duha i

kulture. On hoće, što je nor-

malno, da kao bibliotekar od

formata, kao profesor svjetske

književnosti, pokrene tribinu

čitalaca na kojoj bi se go-

vorilo o knjigama, i drugim

kulturnim temama. Đe bi Bi-

blioteka, pogotovo Nacional-

na, bila mjesto književnih ve-

č e r i , s u s r e t a p i s a c a ,

upoznavanje sa recentnim to-

kovimakakopisanjatakoičita-

nja - koja su, upravo, u tomvre-

menu i na jugoslovenskomi na

evropskom planu bila veoma

dinamična. Dakle, nečeg što će

doprinijeti razbijanju stereoti-

pa, činovničke sterilnosti, crno

- bijele slike svijeta i biti nad-

gradnja onom što je školski

strogo - programski, šematizi-

rani, pristup književnosti i ži-

votuuopšte.

No, naići će na otpor prije sve-

ga u Biblioteci a i, naravno, na

drugim nivoima. Tako Petar

Delja postaje zatečen, odno-

sno, neusklađen sa dnev-

nompolitičkomtehnolo-

gijom i postaje, maltene,

sumnjivolice.Dovodisei

javno i tajno u pitanje

njegov partijsko-omla-

dinski angažman. Nešto

što podsjeća na čuveno

„kvarenje omladine“, ko-

je je u Atini došlo glave

Sokratu. I takobivauslič-

nim sekvencama, koje se

uovoj hronici jednog vre-

mena nižu i sublimiraju.

Paralelno sa faktografi-

jom jedne bibliotečke i

vanbibliotečke stvarnosti

su i autorove refleksije,

komentari, škrti ali efek-

tni, na sveopšte

stanje duha.

Izdvajamo

neke: „Nad

svim lebdi

misterija, a

banalno uni-

štava ljepotu

tajne“. Tako-

đe, „biblioteka je univerzalna

crkva i nada čovječanstva“. Ili,

konstatacija kontroverznog

alijas drNovaka Simovića, ina-

čedirektoraNacionalnebiblio-

teke,ujednomod ključnihraz-

govora sa Deljom: „Naše

tragično dvojstvo ćemo unijeti

iunašenoveinstitucije.Nema-

mo volje da ih prepustimo lju-

dima koji posjeduju pouzdanu

crnogorsku svijest i ne prikla-

njajusekakovjetarpuva.Vrije-

me je da idemu penziju, a ti vi-

di kojimćeš putem“.

VREMENSKADISTANCA

Onosačimeseizjednačavamoj

vrijednosni sud o ovoj knjizi

jeste pitanje: da li bi i po knjigu

ipoautorabiloboljedajeizašla

kada je bila napisana - dakle,

prije pola vijeka. Drugačije re-

čeno,dalibivremenskadistan-

cauodnosunavrijemenastan-

ka knjige i na vrijeme njenog

objavljivanja narušila njenu

autonomnost, aktuelnost, žan-

rovsku i semantičku datost i

njen ukupan književni format.

Da li bi, zapravo, kontekst vre-

mena nastanka rukopisa i kon-

tekst njegove objave - a u me-

đuvremenu je socijalizam

zamijenjenkapitalizmom, jed-

nopartizam višepartizmom -

narušilo prisnu, aktivnu, uni-

verzalnu, komunikativnost

današnjeg i tadašnjeg čitaoca.

Da li bi efekti analogije bili isti

ili ne? Smatramda i s jednom i

sa drugom perspektivom i sa

dijahronim i sa savremenim,

sinhronim kontekstom, ova

knjiga nije ništa izgubila. Njen

manuscript, pogotovo.

„Bibliotekar“ je, zapravo, i svo-

jim današnjim čitanjem vre-

meplovkoji traje. Jedna auten-

t i čna crnogor ska pr i ča ,

odnosnoonoštonadmašujeite

okvire jer je riječ o sukobu slo-

bodoumljaiizvitoperene,biro-

kratizovane ideologije, bilo

koje i bilo kada. Ona svojom

ključnomopsesijomnadživlja-

va i socijalizam i kapitalizam i

čitamo je i kao lični ispis. Inte-

raktivna je i u odnosu na nas

bivše, iznutra razbarušene a

spolja zatvorene, i u odnosu na

nas sadašnje. Zato je ovđeprije

svegariječo intelektualcuura-

ljama ideologije, ili ideologiza-

cije, kojanijemoglada ima slu-

hazabilokakavindividualizam,

za pomjeranje sa određene li-

nije,sautvrđenetačkegledišta.

Sva vremena su, uostalom, bila

i ostala oskudna u davanju

prednosti, nesvodljivom inte-

lektu, kritičnosti, njegovom

misionarstvu.

Marko Špadijer je u ovom ro-

manuprijesvegaprepoznatljiv

kao izvanredan stilista. Autor

cizelirane rečenice i zavodlji-

vosti jednostavnog pripovije-

danja. A svaka takva artistič-

n o s t p o d r a z um i j e v a i

prelaženje limesa teksta.

Upravo takavpristup i prevazi-

lazi i čuva istovremeno onu

izvornu dokumentarnost na

kojoj počiva rukopis. Duh

dnevničkog se ovđe nadilazi

nekimsvojimpoetsko–misao-

nim fluidom, zatim crnohu-

mornim i blagohumornim to-

n o v i m a , u p e č a t l j i v i m

epizodama o lijepim ženskim

stvorenjima, prigušenom

ogorčenošću ali i blagonaklo-

nošću prema svim ljudima sa

kojim je u (ne)suglasju. On je

svjestan situacije ličnog i sve-

kolikogapsurdaivelikemukeu

sudaru sa okoštalim stanjem

duha. Sa dresurom, zarđalim

mentalnim slojevima i velikim

deficitom kulture uopšte. A,

pogotovo, velikim manjkom

nacionalne svijesti.

NACIONALNI NARATIV

Sad osimMarka Špadijera po-

litičara, partijskog, državnog i

nacionalnog funkcionera ima-

mo i Marka Špadijera pisca.

Imamo Špadijera bibliotekara

u „Bibliotekaru“. Imamo „Bi-

bliotekara“ u Nacionalnoj bi-

blioteci i Marka Špadijera bi-

b l i o t e k a r a u C e t i n j u ,

prijestolnici, kao najvećoj i

sveukupnoj crnogorskoj bibli-

oteci; kao sinonimu, kao svoje-

vrsnoj sabiraonici kako usme-

nog tako i pisanognacionalnog

narativa – Crne Gore, kako u

malom tako i u velikom. Petru

Delji,bibliotekaruuideloškom

šinjelu, kakav paradoks, inače

je najomiljeniji kutak u Biblio-

teci prostor sa enciklopedija-

ma. Osam starih dobrih enci-

klopedija kao osam zvijezda

vodilja. Dio tog obožavanog

enciklopedijuma su i nezaobi-

lazne, lijepe, bibliotekarke. Bi-

blioteka je u prošlom vijeku

postala sinonimmoderne lite-

rature,estetike,filozofije,enci-

klopedijske reciklaže svijeta.

Borhes, Umberto Eko, Kiš, Lo-

rens Darnel, i još neki pisci su

od nje napravili cio književni

kosmos. Predmet literature

postala je sama literatura, uni-

verzum knjige koji je promije-

nio i samu književnost. Danas

kad je svemanje pravih biblio-

tekara a sve više guslara, plagi-

jatora, skorojevića svih vrsta,

osjećamosvevišekakojeBibli-

oteka jedno od sedativnih, du-

hovnoreanimirajućih,utočišta

za čovjeka umornog i odmet-

nutog od duhovnosti, ali neiz-

lječivo drogiranog kapitalom.

„Bibliotekar“Marka Špadijera

propovijeda ljepotu duha a ne

ideologije.

Knjigaličneikolektivnekatarze

„Bibliotekar“ ostaje literarni znak razvojnog

puta Marka Špadijera, ali i ne samo njega. Ova

knjiga se doživljava kao i lična i kao kolektivna

katarza. Kao podsjetnik svih nas koji smo svje-

doci vremena o kojemgovori i s njom se iden-

ti ikujemo neizbježno. Možda zbog toga „Bibli-

otekar“ ne bi mogao biti objavljen tada kada je

nastao, a ako i bi, vjerovatno bi postao predmet

partijsko - forumskog detektovanja njegove

idejne podobnosti. Danas je „Bibliotekar“ dobro-

došao! Zato što se ne radi samo o anatomiji

jedne sredine već o knjizi koja na elegantan

način podsjeća na sva naša politička, istorijska

i nacionalna strujanja, lomljenja, dvojstva, na

patetiku i tragiku Montenegrina, na galeriju

prepoznatljivih intelektualnih, političkih i drugih

ličnosti iz vremena bibliotekara Petra Delje, na

čuvenu relaciju Cetinje - Dedinje i slično.

Optikalucidnogljetopisca

Roman „Bibliotekar“ je književni konstrukt koji izrasta, prije

svega, iz bibliotekarske opservacije svijeta. On je, zapravo,

još jedan cetinjski ljetopis sa optikom lucidnog ljetopisca.

Ljetopisca koji, u stvari, postavlja tiho, neusiljeno, monološ-

ki uvijek aktuelno pitanje i umladosti i u starosti: kako živje-

ti i preživjeti u svijetumediokritetstva. Mediokritetstva koje

nije samo lokalno, balkansko već i svjetsko. I kako preživjeti

svoju nebrigu i tada i sada o duhovnoj crnogorskoj baštini.

Kako preživjeti činjenicu da umjesto procesa odlučne i

snažne revitaliazcije našeg nacionalnog bića imamo sve

primjese njegove eutanizacije.

„Bibliotekar“ je i današnjimčitanjemvremeplov koji traje.

Jedna autentična crnogorska priča, odnosno ono što

nadmašuje i te okvire jer je riječ o sukobu slobodoumlja i

izvitoperene, birokratizovane ideologije, bilo koje i bilo kada

Duhdnevničkog ovđe se nadilazi

nekimsvojimpoetsko –misaonim

uidom, zatimcrnohumornim i

blagohumornimtonovima

Marko Špadijer je u

ovomromanuprije

svega prepoznatljiv

kao izvanredan stilista