Previous Page  20 / 48 Next Page
Information
Show Menu
Previous Page 20 / 48 Next Page
Page Background

20

Pobjeda

Četvrtak, 23. avgust 2018.

Feljton

Zadivljenost imalenkost

predmoćimaprirode

Piše:

SlobodanČUKIĆ

Bilo je to 9. aprila 2017. godine.

DvadananakonobilaskaHota

krenuosamupotraguzagrud-

skim guvnima. Ono što sam

vidio u Hotima me je silno

iznenadilo, ali i upozorilo da

treba što prije istražiti Grude,

jer stara guvna naprosto išče-

zavaju zbog „neodložnih po-

treba“ novog doba. Od ranije

samznao da se na početku ka-

njona Cijevne, pored kuća Be-

rišića, nalazi jedno poveće

guvno. Naišao sam na njega

dok samprije nekoliko godina

tragao za ostacima velikog

rimskogvodovoda(ublizinise

nekada nalazio antički kolek-

tor koji je u međuvremenu

razgrađen). Guvno se nalazilo

iznad uzanog pojasa plodne

zemlje izmeđurijeke i brdskih

strana. Neobično je bilo to što

u prostranom i plodnom Di-

noškom polju od nekoliko

kvadratnihkilometaraobradi-

ve zemlje (uključujući i selo

Dinošu) nije bilo ni jednog je-

dinog guvna!?

12metara

Berišićko guvno stoji na preli-

jepom, istaknutom mjestu, s

pogledom na rijeku. Kolomat

(okomeđaš)jesprednjestrane

načinjen od velikih kamenih

blokova i podsjeća na malu

utvrdu. To je guvno Maljote

Prentaševog Berišića. Popeo

sam se i zatekao na njemu cri-

jep, daske, plastične stolove i

stolice. Jedva sam ga premje-

rio. Imalo jepunih 12metarau

prečniku!

Znaosamzaovoguvnoodpri-

je, ali samga, unedostatkupo-

dataka o drugim grudskim i

hotskim guvnima, posmatrao

kao „incidentnu“ pojavu.

Pokazalo se da stvari stoje bit-

nodrugačije.

Svetodrvo

Sa tog mjesta na obali krećem

uzbrdo, uzanim asfaltnimpu-

tem,kanajstarijemdijeluGru-

da gdje su sela Prifte, Lofka i

Selišta. Grude su na toj visini

vjekovima živjele relativno

mirno. Bili suublizini ravnice,

a ipak odijeljeni od nje i teško

dostupni. Andrija Jovićević

pišedasenatompodručjupri-

je stotinak godina nalazilo

prastaro„svetodrvo“,štosvje-

doči oočuvanomprethrišćan-

skomkultuobožavanjadrveća

(dendrolatrija). Riječ je o vje-

rovanju u nekakvu silu („sjen“

ili bolje „śen“) koja boravi u

drvetu, što je, inače, bilo raši-

renopo cijeloj Zetskoj ravnici.

„U Grudama iznad Prifti i Pi-

kale, ima jedno drvo, kome

mještani ne znaju imena, ako-

je liči na velik granat dub, i zi-

mi je zeleno. UMalesiji se ne

zna za još kojeovakvodrvo, pa

ga Grude zato drže kao sveti-

nju. Niko se ne usuđuje da ga

siječe; ko je probao, ostao je

uzet ili slijep. Ni suho granje,

koje vjetar odlomi, niko neće

uzeti ... Grude pridaju ovome

drvetu neku čudnovatu moć.

Oni tvrde: da selagornjihGru-

da, gdje se ovo drvo nalazi, ni-

jesunikad stradalaodneprija-

teljske vojske, da su skakavci

1910. godine uništili sve do ri-

jeke Cijevne, a k njima nijesu

dolazili“ (Andrija Jovićević,

“Malesija“, CID, Podgorica,

1997, 17).

Biće ipak da je u ovome bila

presudna izolovanost, anesila

koja se nalazila u „svetom dr-

vetu“.

SerpentIne

DoGornjihGruda se ide uz ser-

pentine. Usput nailazimna ne-

koliko vidikovaca. Na drugoj

straniCijevnevidiseihotskidio

Malesijesanekadašnjomkarau-

lom.VidiseidjelićZetskeravni-

ce. Stajem svakomalo i s visine

gledam dolje na Cijevnu, kuće

Berišića i njihovo veliko guvno.

Nesvakidašnji prizori. Vijugava

rijeka sa uzanimpojasomplod-

ne zemlje između kamenitih

brda. Izvajane brdske litice i

onaj osjećaj prostorne dubine

koji potenciraju kameniti masi-

vi – baš kao kad se gleda na ka-

njon Male rijeke dok se ide od

Klopota prema PelevomBrije-

gu. Ima u tomosjećaju istovre-

meno duboke zadivljenosti i

malenkosti pred čudesnimmo-

ćima prirode. Ima u tome i ono-

ga što Kant naziva osjećanjem

uzvišenosti. Ovakvi „epski“ pri-

zori bistreoko ipročišćujudušu

ipokrećumoralnasamopreispi-

tivanja.

opUStjelaSela

Pored puta nailazim na spo-

men-obilježje koje podsjeća na

neku davnašnju ljudsku trage-

diju. Nakon nekoliko minuta

ulazimu Prifte. Jedan automo-

bil upravo napušta selo. Zau-

stavljamga,jeriskustvomenau-

čilo da treba koristiti svaku

priliku za raspitivanje. Grudska

sela su zapustjela, baš kao i cr-

nogorska, i u njima je vrlomalo

stalnih mještana. Nazivam vo-

začudobardaniobjašnjavamda

me zanimaju kamena guvna.

KažedanijeizselavećizPodgo-

rice i da je biouposjeti kumovi-

ma.Ali zna štomi treba.Onošto

tražim nalazi se u susjednom

seluLofke.Poslijekilometaripo

ću naići na skretanje nadesno.

Putćemedovestidojednogora-

ha. U blizini se nalazi nekoliko

kuća i jednoguvno.

Rastajemose.Nastavljamonako

kako mi je objasnio. Ubrzo sti-

žem do oraha i krećem pješice

do obližnjih kuća. Niđe nikoga.

Razgledam ta stara zdanja i na-

čin na koji su sagrađena. Obra-

ćam pažnju na fino obrađene

kamene blokove na uglovima.

Jesu li ihgradilimajstori Dibra-

ni ili je riječo lokalnimneimari-

ma? Obilazimpojas od oko 200

metarausvimpravcima,aliguv-

no ne nalazim. Nijemi ni prijat-

noda se vrzmampo tuđimima-

njima kada tu nijesu vlasnici.

Vraćamseunadi daću ipak sre-

stinekogaizsela.Ali,nezatičem

ni žive duše. Odustajem. Sije-

damuautoivraćamsekaPrifta-

ma.Napolaputasrijećemmom-

ka od oko 23-24 godine. Stajem.

Dobar dan, mogu li vas nešto

pitati?Može, izvolite. To jeNuo

Ljuljđuraj. Odavde je starinom.

Zatekao samga u sred treninga.

Krenuo je da istrči nekoliko ki-

lometara od Lofke do Prifte i

nazad.Odtogmomentajepoče-

loda seodmotava.

(nastavljase)

POMALESIJSKIMBRDIMA

GuvnoBerišića stoji na prelijepom, istaknutommjestu, s pogledomna rijekuCijevnu.

Kolomat (okomeđaš) je s prednje strane načinjenodvelikih kamenihblokova i podsjeća na

maluutvrdu. To je guvnoMaljote Prentašovog Berišića. Popeo samse i zatekaona njemu crijep,

daske, plastične stolove i stolice. Jedva samga premjerio. Imalo je punih 12metara uprečniku!

5.

Vijugava rijeka Cijevna

sa uzanimpojasom

plodne zemlje između

kamenitihbrda.

Izvajane brdske litice

i osjećaj prostorne du-

bine koji potenciraju

kamenitimasivi – baš

kao kad se gleda na

kanjonMale rijeke dok

se ide odKlopota pre-

ma PelevomBrijegu.

Ovakvi „epski“ prizori

bistre oko i pročišćuju

dušu

Andrija Jovićević

piše da se na

područjuGornjih

Gruda prije stoti-

nak godina nala-

zilo prastaro „sveto

drvo“, što svjedoči

o očuvanom

prethrišćanskom

kultuobožavanja

drveća (dendrolatri-

ja). Riječ je o vjero-

vanjuunekakvu silu

(„sjen“ ili bolje „śen“)

koja boravi udrvetu,

što je, inače, bilo

rašireno po cijeloj

Zetskoj ravnici

UlicauLofki

KućeBerišića, guvno i rijekaCijevna

Kolomat (okomeđaš) naguvnuBerišića

KućišteuLofki

Prizor izLofke