Previous Page  12 / 48 Next Page
Information
Show Menu
Previous Page 12 / 48 Next Page
Page Background

12

Pobjeda

Ponedjeljak, 20. avgust 2018.

Kultura

BUDVA

- Svu uzbudljivost

ovogodišnjeg koncepta dram-

skog programa Grada teatra,

koji je podrazumijevao istraži-

vanje savremenih rediteljskih

čitanjaklasičnihdjela, potvrdi-

la je i premijera Lorkinih „Kr-

vavih svadbi“ u režiji Igora Vu-

kaTorbice. Jedan od najprovo-

kativnijih i najnagrađivanijih

reditelja u regionu vratio je na

budvanskuscenuvelikogšpan-

skog pjesnika čije jemjesto, ka-

ko je zapisao, neosporno u cje-

lokupnoj evropskoj i svjetskoj

pjesničkoj tradiciji. Poslije 20

godinaodfestivalskeprodukci-

je „Jerma”, u režiji Ljuboslava

Majere, sa „Krvavim svadba-

ma“ ponovo smo prisustvovali

jednom teatru poezije, a zani-

mljivo je da je u obje predstave

jednuodglavnihulogaodigrala

Varja Đukić, prvakinja Crno-

gorskog narodnog pozorišta, i

jedna od najmarkantnijih glu-

mica u regionu.

-Vuk Torbica je po mnogo če-

mu izuzetanmlad reditelj, koji

ima nevjerovatnu idejnost i la-

koću otvorenosti za proces i

rad sa saradnicima, a pri tom

ima i mudrost koja rijetko pri-

pada njegovim godinama. Zai-

sta je bilo jako dobro, ozbiljno i

posvećenoraditi snjim-kažeu

razgovoru za Pobjedu Varja

Đukić.

POBJEDA:

Kakva jedanas

pozicija teatrapoezijeuop-

šte?Kako stedoživjeli po-

novni susret saLorkom?

ĐUKIĆ:

Imamnogo ljudi, onih

koji toznaju ili nepriznaju, ko-

jima je poezija važna u životu,

takodakaduteatrukoposegne

za poezijom uvijek ima publi-

ku. Lorka je vrhunska literatu-

ra, a za postaviti na scenu traži,

kao i svaki sjajni pisac, vrhun-

sko čitanje, interpretaciju, re-

ditelja koji ima senzibilitet za

slojevito i jarko iščitavanje.

Igor je napisao divan tekst po-

vodomrežije„Krvavihsvadbi“.

Teatar je total, poezija u tetaru

je od njegovih izvora, šta je an-

tika, Šekspir,Gete,Rasin…Lor-

ka. Zamene, i zamene kao glu-

micu, poezija jeste „govorna

faktura“, pa su predstave koje

sammorala napraviti bile nad

jezikompoezije–„Tebi iz juče-

rašnje“ Marine Cvetajeve,

„Malo o duši“ Šimborske, pa i

„Post Scriptum“ je iz poetike

Kišove... što mogu u tetaru

izvanjezikakojijetransičan...?!

Lorkina sudjela opora poezija,

kojasenadvijanadopskurnom

faktografijom života žene i

muškarca i pomjera pamet.

Možda ovako da navedem na

idejukakosamdoživjelaradna

predstavi „Krvave svadbe“…

Reditelj je sa autorskimtimom

učiniodabudemodobriinstru-

mentalisti koji interpretiraju

djelo, partitura raspisana za

svenas i vrloskladna, takoda je

ukupniutisakdajeLorkinapo-

etika geometrijski iscrtana u

sjajnoj scenografiji, zvučno

glasovno i muzički nadgrađe-

na. Posebno briga o svjetlu čini

da se osjetim kao eksponat ar-

hetipskog karaktera. Posebna

je i vrijednost glumačke inter-

pretacijezacjelinu,zaansambl

igru, za predstavu.

POBJEDA:

Koliko sudanas

ljudi spremni da zarad jedne

noći ljubavi i strasti založe

čitavživot, bezobziranapo-

sljedice?

ĐUKIĆ:

Mislimda se sve odvi-

ja kao i uvijek, isto, i da nikada

ljudska priroda nije drugačija

odkada je svijeta i vijeka. Zašto

bi danas bila?Pitanja iskušenja

u ljubavi danas se lakše bana-

lizuju, jer jeprivatnost ugrože-

na. Ne razumijem šta je noć

ljubavi i strasti, ako jeavantura,

hir, slabost, potreba, što god…

uvijek je dovodila upitanje lju-

bav,jerseljubavnemožesagle-

dati kao „noć ljubavi i strasti”.

Na djelu je kroz reality strašni

konzervativizam, fašizacija

ljudskog odnosa koju podstiče

trgovina drogom, ljudima, že-

nama, djecom, pranje novca...

ti su medijski programi neka

vrstekaznezadruštvo i ujedno

batina kojom se instrumenta-

lizujurazličitegeneracije.Toje

aopteozabudućemstratištuna

kojem je svaka emocija u funk-

ciji crne berze, kreiranja „ba-

ze” za tržište, kome-čemu. Tu

je i sumnja u iskrenost, sumnja

u emotivnost, u funkciji istog

tražišta. Da, i danas ljudi rizi-

kujusveza ljubav. Ili tonije lju-

bav, već samo „noć strasti”.

POBJEDA:

ULorkinim„Kr-

vavimsvadbama“ vidimo

jedno jakopatrijarhalno

društvokoje, paradoksalno,

održavajužene i kojeopstaje

zahvaljujući njima.Metafora

togpatrijarhata jeupravo

Majka, likkoji Vi igrate. Iz če-

ga sveproističe taj paradoks?

ĐUKIĆ:

Lorkinapoetikaizvire

iz siline njegovog, naravno, lič-

nog angažmana, a „Krvave

svadbe” su snažna drama u ko-

joj suvidni uvjeti života i smrti.

Nije to ništa prolazno, još uvi-

jek postoji takva vrsta patrijar-

hata ili, uslovno, „tihog matri-

jarhata” koji poteže konce, što

čini i likMajke koju igram. Ali,

tamajka jeu toj prisili, prinudi,

jer je ostala bez snažnog muš-

karca u kući, bez muža i stari-

jeg sina koji suubijeni, a i drugi

sin nad čijim životom strepi,

takođe trebadaodekadseože-

ni. Ta stalna prijetnja i strah za

život sukonstante. I kolikogod

da kao žene treba uvijek da se

osjećamokaokreatorkei„stva-

ralice” koje nose život, istovre-

meno najdublje raspoznajemo

mjeru njegove krhkosti. Jer,

svijet je predisponiranda se na

drugi način, kroz drugačije

mehinizme sagledava, ne kroz

stvaralačke, kreativne, poet-

ske,metaforičke, negokroz eg-

zaktne, kroz tržišta i kapital,

krozodmjeravanjasnaga takve

i takve „muškosti” za koje su

parametri posvuda.

POBJEDA:

Koliko taj patri-

jarhalnimodel prepoznajemo

i naovimnašimprostorima?

ĐUKIĆ:

On jeste trenutno i ov-

dje. Kad govorimo o tome mi-

slimnatemukojajebitnatoliko

da možda predstavlja onu „cr-

venu lampicu” koja označava

opasnost po jedno društvo. Jer,

ovdjemnogeženekoje trebada

rode odlaze kod ljekara da pro-

vjere pol djeteta, zato što žele

da rađajumuškarce. To, jedno-

stavno, pomjera svijest kod

normalne osobe, jer meni ne

možebitirazumljivokojemuš-

karac u ovomdruštvu, koji tre-

ba da se rodi prije nego žena, i

da li sutouopštedrugi parame-

triodovihkojetretiramouLor-

kinoj drami. Jesu li muškarci,

koji su isto tako prozvani i isto

takougroženi imenovanjemda

treba da budu nosioci ratničke

tradicije, tradicije krvi, ili

osvetničke, ili porodične…, u

stvari žrtve, ili žene koje trpe.

POBJEDA:

KakoVi u„Krva-

vimsvadbama” vidite i taj

paradoks što jenajtragičniji

lik, zapravo,muškarac, ane

žena?

ĐUKIĆ:

Sin, Vjerenik, je zaista

apsolutna žrtva i prethodnih

ubistava, ranog gubitka oca ko-

jeg i ne pamti, pa onda i starijeg

brata koji je uspomena, autori-

tet za mladog muškarca, koji je

zamijenio nedostajućeg oca…

majke koja ga ne pušta zbog

strahova. Ona ga „projektuje” u

sve porodične obaveze i želje,

postajefunkcijaikonačnožrtva

začaranog kruga. A, njegova je

željada imaženu, porodicu, ne-

što od priča o životu da iskusi,

jer „čist jekaočaršavna suncu”.

Takav odlazi na konjuupotjeru

zaodbjeglimljubavnicima,tako

ga majka šalje u potjeru, jer

„opet je kucnuo čas krvi”.

POBJEDA:

Šta simbolički

predstavlja taj gest praštanja?

ĐUKIĆ:

Poetski zov ima drugu

dimenziju, jer je neminovno da

se u formama poetike izdigne-

mo iznadmogućnosti. A, narav-

no, da ihmi zapravo kreiramo. S

druge strane, to govori o snazi

kojapostoji učovjeku, bezobzi-

ranadruštveneokolnosti nako-

je se pozivamo radi pravdanja

postupaka. Ali, krv koja kola, vi-

tla, s jedne strane, a društveni

zakon koji semora ispuniti u ži-

votu, jeste nekad opozit kao zov

prirode ljubavi ugrožene kao

rijetka zvijer i norme, ograniče-

njainadsurovekazne,zbogtoga

patimo. Torbica je Lorkinu dra-

mu na samom kraju doveo na

oštricu noža, do uskog prolaza

izbora - osvetiti se, kazniti ili su-

očiti se sa besmislom ciklusa

osvete i oprostiti. Ma ko mi ko-

načno bili…

R. BAKOVIĆ

SUSRETI:

Glumica Varja Đukić o predstavi „Krvave svadbe“ u režiji Igora Vuka Torbice

Praštanje

dolazi na

kraju

POBJEDA:

DalijelikMajkemoždai

najneočekivaniji, jer ona na kraju

ipakodbijadapratifatalističkusud-

binutogpatrijarhalnogdruštva?

ĐUKIĆ:

Torbica jeupredstavi uprili-

čio „zavjesu“ od naših uloga karak-

tera koja svo vrijeme stoji. Prisutna

je kao kolektiv u tradiciji zajednice,

kao „korektiv“, kontrola. U njemu

nema pojedinca koji se smije pona-

šati drugačije. Tu nema slobode, ni

za žene, ni zamuškarce. Priča u „Kr-

vavimsvadbama” seposuvraćujeu

tragediju kada Vjerenica, već žena,

napuštamužaiodlazinakonvjenča-

nja sa nekadašnjimvjerenikomko-

jeg voli. Ona vjerovatno nije prva,

vjerovatno je neka prije nje pokre-

nula talas osveteukrvi, a kriva je jer

dovodi upitanje čast objeporodice.

AMajkakojuigrampozivasinadase

osveti zbog izdaje, sumnje u prelju-

bu, i to je ona strašna, najstrašnija

tačkaukarakteruovežene.Jerizgo-

vara:„Opetjekucnuočaskrvi!“i„da-

ću sve što imamza konja“, da bi po-

slala sina da se osveti, ubije ženu i

čovjeka sa kojim je otišla. To su „za-

koni” koji vladaju, a praštanjedolazi

teknakraju, kada jenjensinvećmr-

tav, kadagledau licenjegovuženu.

Kadu teatruneko

posegnezapoezijom

uvijek imapubliku

Lorka je vrhunska literatura, a za postaviti na scenu traži vrhunsko

čitanje, interpretaciju, reditelja koji ima senzibilitet za slojevito i

jarko iščitavanje... Njegova su djela opora poezija, koja se nadvija nad

opskurnom faktogra jomživota žene i muškarca i pomjera pamet

Poetski zov ima

drugudimenziju, jer

je neminovnoda se

u formama poetike

izdignemo iznad

mogućnosti

Lorkina poetika izvire

iz siline njegovog

angažmana, a „Krvave

svadbe” su snažna

drama u kojoj suvidni

uvjeti života i smrti

VarjaĐukić

ĐukićuuloziMajkeu

predstavi „Krvave svadbe“