Table of Contents Table of Contents
Previous Page  21 / 48 Next Page
Information
Show Menu
Previous Page 21 / 48 Next Page
Page Background

21

Pobjeda

Subota, 4. avgust 2018.

Feljton

ŠćepanMali nosiosvilenu

bijeluanteriju - kaoGrci

Priredio:

SLOBODAN ČUKIĆ

Unastavkudonosimodnevnik

ruskog majora Rozenberga,

koji je za ovu priliku ijekavizi-

ran. Čitaoci bi trebalo da drže

na umu da je spis načinjen s

namjerom da prikaže kneza

Dolgorukova u najboljem

svjetlu, te da svu krivicu za

njegovneuspjehumobilizaci-

ji Crnogoraca svali na njihova

leđa–zbogčegasuprikazaniu

najgorimbojama.

DNEVNIKMAJORA

ROZENBERGA

30. JUL 1769.

30-tog jula približimo se du-

brovačkom pristaništu i ugle-

damo u daljini grad. Ploveći

dalje pored brjegova te repu-

blike trebalo nam je čitav dan

dok smo stigli do kotorskog

zaliva. Vjetar je bio povoljan, i

u veče, pri zalasku sunca, sti-

gnemo pristaništu i gradu

Budvi. Ploveći pored samog

grada išli smonaročito lagano,

dabi štodocnije stigli dobrije-

ga mletačkog sela Paštrovića,

gdje smonaumili iskrcati se.

U jedan sat noći pošljemo na

malom čamcu kapetana Pla-

mencanaobalu,dajavinašdo-

lazak, i naredi dadođu ljudi na

tursku obalu, među Paštrovi-

ćima i Spičem, da istovare de-

regliju, nakojusmoranijepre-

nijeli sve stvari sa velike lađe.

Poslije po časa i mi se po mje-

sečini pustimo čamcem po

mirnomemoruduž obale.

Tri časa je trajao prevoz i na

posljetku, iziđemonapaštrov-

sku obalu kod magacina, koji

su bili daleko od kuća. (Gl. str.

112, 114, 117-119, 121, 122).

(Nedostaje dio teksta, prim.

prir.)

Poslije po časa dođu i vođe, i u

po noći krenemo se u parad-

nommundiru, vrlouskimi ka-

menitimputemuz grdna i go-

t ovo nep ro f odna b rda .

Nemoguće je ni zamisliti a ka-

mo li tačno opisati, kako je te-

žak bio ovaj prelaz. Brda ka-

menita i veoma strmena,

prolaz tako uzak da se jedva

jedan čovjekmože provući, sa

strane gotovo samo trnje, a po

oštromi glatkomkamenu sva-

ki čas semoglo pasti, pa ili slo-

miti nogu ili na mjestu ostati

mrtav. Za veću nesreću i mje-

sec, koji nam je svijetlio na ti-

hom moru, bio je zašao, kad

smo se nalazili u ovim opa-

snim brdima. Morila nas je

užasna vrućina i žeđ, tako da

smo se jedva micali. I ako su

nasizmučenedvaizvorakrep-

ke vode potkrepljivala, opet

pri posljednjem penjanju

iznemogavši sa svim pali smo

po kamenju polumrtvi. Ovaj

mučni prelaz trajao je šest ča-

sova.

31. JUL 1769.

31-og u zoru napregnuvši sve

sile popnemo se na brijeg, i tu

nađemo nekog Spičanina Mi-

halka s jednim magaretom i

nekoliko Crnogoraca. Knez

Dolgorukov usedne na maga-

re, a ostali su jedva miljeli za

njimpješke.Doscnije sudove-

li još nekoliko magaradi za

druge.TakavjebioulazuCrnu

Goru i trajao je - doprvog sela,

Gluhog Dola – dva časa. Tu

smo se odmarali do 6 časova

popodne. Odatle su poslani

ljudi sa mazgama na obalu da

istovarajudereglijuidasepre-

nese uGluhi Doprah i olovo.

Pored svega staranja grofaVo-

jinovića istovarivanje i prenos

išao je veoma sporo zbog sa-

movolje Crnogoraca koji su,

nemajući nikakve uprave ni

vlasti, živjeli raspušteni, i nije-

su znali što je toposlušnost.

U6 časova po podne krenemo

se uskim i teškim putem na

magaradima dublje u Crnu

Goru i stignemo u 1 čas po po

noću umanastir Burčele u cr-

mničkoj nahiji.

1. AVGUST 1769.

1-og avgusta dođu da nas po-

zdrave u ime patrijahaVasilija

arhimandrit Avakum, i odmi-

tropolita Save jeromonah To-

dosije(riječ jeoTeodosijuMr-

kojeviću, prim. prir.). Među

tim je naređeno da se prah,

olovo i druge stvari prenesu iz

GluhogDola u Burčele, i raza-

slate su pismene naredbe, da

se svi Crnogorci skupe 6 avgu-

sta naCetinje. Istogdana uve-

če doniješe Crnogorci četiri

turskeglave.VeledasutiTurci

bili došli na čamcu ka spičkoj

obali, izišli na brijeg i gledali

istovaranje praha i olova (Gl.

str. 112: Na granici bilo u tom

živa okršaja među Turci i Cr-

nogorci).

2. AVGUST 1769.

2-og avgusta u deset časova

prije podne dođe u Burčele

Stepan Mali na konju praćen

odnekolikoCrnogoraca.On

je

živio skriven u ćeliji jednog

ovdašnjegigumanadevetmje-

seci.Kadjepuštenpredkneza,

iz njegovog govora, ponašanja

i postupaka moralo se zaklju-

čiti da je to neka lakomislena

ili sa svim budalasta protuva.

Rasta jesrednjeg, licemujebi-

jelo i glatko, kosa svjetlocrna,

kudrava, začešljana nazad i

bez veze raspuštena, mlad je –

oko 35 godina – odjeven u svi-

lenu bijelu anteriju kao Grci.

Na glavi mu plitka kapa od cr-

venog sukna koju ni pred kim

ne skida. S lijevog ramena mu

visi tanak pozlaćen lanac, a na

njemu pod desnom rukom

ikonica koliko ruska rublja, u

izvezenoj kesici. U rukama

nosi običan turski čibuk. Glas

mu je tanak, nalik na ženski;

govoribrzoaizgovormujebo-

sanski.

U 11 časova dođe patrijarhVa-

silije, čovjek slabog zdravlja,

srednjeg rasta, u licu žut, oko

50 godina. Po tihom i umjere-

nom govoru vidi se da je pro-

stosrdačan i pravi kaluđer. Po-

sjedivši kod kneza čas i po

vrati se u manastir nedaleko

odBurčela aStepanMali osta-

dedo5časova.Mnogojegovo-

rio, ali se iz svegamoglavidjeti

samo glupost i vjetrenjaštvo, i

ako to Crnogorci sa strahom i

smirenošću poštuju kao pro-

roškukrasnorječivost.

U5 časova knez sa ostalimofi-

cirima otišao je pješke k patri-

jarhu i razgovarao se s njimna

samo. Stepan Mali ostao je u

drugoj sobi sjedeći na postelji,

gdje je ležalagola sablja. Pušio

je neprestano čibuk i pijuckao

je čašu vina s vodom bez čega

po ukorijenjenoj navici nije

mogao živjeti.

3. AVGUST 1769.

3-eg avg. je opet došao knezu

StepanMali,iizgledaojemno-

go smireniji i poslušniji. Kako

jedobivenoizvješćedasuTur-

ci napali na jedno selo grčka

vjere, koje se iz ljubavi kRusiji

sjedinilo s Crnogorcima koji

su tu bili na straži, knez pošlje

tamogrofaVojinovića sa oma-

njimbrojemCrnogoraca da ih

zaštiti. Knez se razgovarao sa

patrijarhom o okolnim hri-

šćanskim narodima, o mje-

snosti i o tvrđavama turskim, i

posavjetuje mu da napiše po-

slanice svima bosanskim i ar-

banaškim plemenima, kojima

će im kao duhovni starješina

njihov pozvati da se late oruž-

ja protiv opšteg neprijatelja.

Patrijarhtoiučini,ikneznare-

didasenapišeodnjegovestra-

ne manifest svima vojvodama

brđanskim, gruđanskim, kli-

mentskim, kastratskim, hot-

skim i drugih plemena, kako

grčkog tako i rimskog zakona

pozivajući ih na savjet i želeći

se s njima vidjeti u Crnoj Gori

naCetinju.

4. AVGUST 1769.

4-og avg. dobiveno je izvješće

iz Spiča da su Crnogorci i Spi-

čani odbili Turke koji su pod

predvođenjem barskog ko-

mandantasaSpičanima iUlci-

njanima rimskog zakona na-

pali na njih. Uzrok ovog

napada bila je međusobna ne-

suglasica Spičana. Neki Mi-

haljko opljačka i zapali dom

jednog stanovnika na koga je

nešto podozrijevao. Stanovni-

ci druge strane, dabi seosveti-

li, pozovu Turke i zapale Mi-

haljkov dom. Kako su obije

strane bile u Spiču to nastane

uzajamno pljačkanje domova

koji su najposlije zapaljeni, i

tako je razoreno čitavo selo.

Do velikog krvoprolića nije

došlo što je neprijatelj pobje-

gao, i time se ovo svršilo. Da bi

se motrilo za neprijateljem

postavljene su straže, i iz nji-

hovih izvješća vidjelo se da

Turci nijesuništa dalje predu-

zimali (Gl. str. 117, 119).

Istog dana u 4 časa po podne

krene se knez sa ostalimofici-

rima i jedno dvadeset ljudi na

Cetinje. Ovuda je put gotovo

neprohodan; namnogimmje-

stima prelazeći s kamena na

kamen život je visio o koncu,

uz put nas stigne pismo odpa-

trijarha da St. Mali prolazeći

kroznekaselamutiponarodu,

i knez naredi gubernatoru da

gauzmepodstražu, i dovedeu

cetinjski manastir. Ovaj put

trajao je doponoći.

(Nastavlja se)

O ZABORAVLJENIMDNEVNIČKIMBILJEŠKAMA JEDNOG RUSKOGOFICIRA

Ruski major Rozenberg nalazio se u pratnji kneza Jurija Dolgorukova tokomnjegovog

boravka u Crnoj Gori od 31. jula do 13. oktobra 1769. godine. Rozenbergov dnevnik spada

u grupu istorijskih dokumenata u kojima je kao rijetko gdje ispoljena otvorenamržnja i

netrpeljivost prema Crnogorcima i crnogorskomnačinu života. Ipak, u tomštivu nalazimo

mnoštvo dragocjenih detalja o ŠćepanuMalom i tadašnjimprilikama na Cetinju

10.

Rozenbergov spis

predstavlja pam-

et zakamu iran

dnevničkomfor-

mom. Taj autor je po

propagandističkom

manirubiomodel

kasnijimspin-

majstorima s kraja 19.

i početka prošlog vije-

ka, koji su, ne birajući

laži i najprljavije

metode, sistematski

djelovali na destabi-

lizaciji crnogorske

vojske i države

Rozenbergov spis je

objavljenprvi put u

časopisu „Godišnjica

Nikole Čupića“ 1889.

godine. Ta okolnost

nije slučajnost, jer je

Rozenbergovdnevnik

prepun anticrnogor-

skih tonova, a u Srbiji je

u todoba, iz dinastičko-

ideoloških razloga,

počela da dobija na

zamahu anticrnogor-

ska kampanja

Paštrovići na staromcrtežu

Mogući portretVasilijaBrkića

Vunenaanterija

ManastirDonji Brčeli