Table of Contents Table of Contents
Previous Page  10 / 48 Next Page
Information
Show Menu
Previous Page 10 / 48 Next Page
Page Background

10

Pobjeda

Povodi

Ponedjeljak, 30. jul 2018.

STAV:

Patrijarh srpske crkve kao gost - presuditelj

Bijes imperijalnihsanjara

»

Piše:

Akademik Sreten PEROVIĆ

Ovihdanadolazenamugoste zna-

meniti i uzoriti, i znani i neznani;

oni koji voleda sevole i oni koji vole

da semole; dobronamjerni i na-

mjerni, ami ihdočekujemo s nasli-

jeđenomsrdačnošću ili sa svepri-

sutnijomsavremenom

obazrivošću, ponekad i nepovjere-

njemi skepsom.

Svemu tome učila nas je mukotrpna

istorija, ukojoj su senaši preci dovija-

li kako su mogli i umjeli, ali vazda sa

sviješću o pravu na život i pravu na

pravdu, koju nikad nije bilo ni lako ni

jednostavnodostići.

I za to teško, iskušeničko, opstaja-

nje nijesu uvijek bili krivi ni ,,bratski“

ni ,,krvnički“ invazori, agresori, asi-

milatori, okupatori. CrnaGora je vaz-

da imala i vlastite potuđenike i izva-

nje usvojenike. To je konstanta koja i

opterećuje i opredmećuje vitalistička

svojstva crnogorske povijesti, sve do

današnje građanske,multinacionalne

i multikonfesionalne državotvorno-

sti, koja uliva nadu u puni civilizacij-

ski i kulturni napredak. Nije slučajno

mladi Njegoš hitnuo u lice svojem ci-

jenjenomučiteljuSimeonuMilutino-

viću Sarajliji opore riječi: „…No kršna

i siromašna Crna Gora ne haje ni za

Nemanje, ni za Murate, ni za Bona-

parte; svi oni biše pa i preminuše, i

mač svoj o Crnogorce đekoji opitaše

panestaše, aCrnaGoraostadedovije-

ka i strašnoga suda u svojoj volji i slo-

bodi...“ Ovo je drugi dio Njegoševog

prijekora;prvinenavodimo,jerjenje-

goševski oštrousmjerennaračun ,,ve-

sele Srbadije“, pa je u ovoj prilici

opravdano izostavljen.

,,DUKLJANIZACIJASPC“

Dolaze nam i oni koji nammnogo do-

bra ne žele, a imaju ambicije da se u

naše, ne uvijek vesele živote, trajno

usele.Svionizasvojeraboteimajune-

kerazloge;ličneili,,opšte“,alinasnaj-

više zabole teške i nepravedne riječi

onihkojinamdolazekaosvojta,uželji

da nam se nametnu kao staratelji,

kao pokrovitelji. Dolaze oni vazda u

ime svojega naroda ili neke organiza-

cije, ali ima i onihkoji dolaze, kakoka-

žu, u imeBoga.

Patrijarh srpski g. Irinej, koji je ovih

dana u Sabornom hramu Hristovog

vaskrsenjauPodgoricipredvodiosve-

čano hirotonisanje ,,dosadašnjeg igu-

mana Cetinjskogmanastira u čin epi-

skopa dioklijskog“, nije se predstavio

kao dostojan hrišćanski propovjed-

nik, kako bi se očekivalo, niti kao do-

bronamjerni gostujući duhovnik koji

je došao u staru, najtrajniju južnoslo-

vensku, danasmultinacionalnu imul-

tikonfesionalnudržavuCrnuGoru.

Može se pretpostaviti da je poglavar

Srpske /svetosavske/ crkve imao i su-

bjektivnih razloga da bude ožešćen i

zlovoljan, da je na put krenuo revolti-

ran i izjavama koje se sve češće čuju u

njegovoj domovini: da je ,,postojbina

srpske duhovnosti“ (Kosovo) trajno

izgubljena, i da je već svima jasno ko-

Patrijarh SPC slijedi svoje

,,jastrebove“ kad tvrdi da je

Srpkoj crkvi uCrnoj Gori gore

nego za vrijemeOsmanlija.

Na čuđenje civilizovanog svi-

jeta i tu kardinalnunetačnost

izgovorio je ozlojeđeni

gostujući duhovnik, koji ne

može da Crnoj Gori i njenom

časništvuoprosti ništa od

onoga štonije saglasno sa

njegovomkoncepcijomo

veledržavlju i ,,ugroženom

srpskomnarodu“

Može nekome i danas biti žao što je Crna Gora 2006. godine obnovila

nezavisnost. Nije to za čuđenje: vazda je bilo onih koji su bili Za i onih koji

su bili Protiv. U Crnoj Gori ni dobroželeći i zloželeći gosti nijesu rijetkost.

Znano je da i sam čovjek nije uvijek saglasan sa sobom, kamoli sa drugima.

Podijeljenost je prirodna pojava i samo joj se u političkom životu pridaje

osobeno, gotovomagijsko, pa i kataklizmatično značenje. Na tu prirodnu

osobinu čovjeka uticala je civilizacija odgajanjem egzistentnih kulturnih

modela, a to znači - i obreda, naslijeđenih ili stečenih navika i uzrokovanih

međuljudskih odnosa. Za takvo, duhovno, moralno, uljudno ponašanje pri-

mjer su najčešće (ne uvijek) bili vjerski dostojanstvenici, ili bar dio vjerskih

uglednika. Danas to već nije tako, ili nije kod onih od kojih bi se to očekiva-

lo. Ovih dana imali smo jedan izrazito neprijatan ,,moralni incident“, izjavu

patrijarha Srpske pravoslavne crkve. Irinej je čak kasnije odbio da se izvini

Crnoj Gori i njenimgrađanima, iako je priznao da je prećerao. Mi nijesmo

toliko slabi da bismo nedostatak hrabrosti nadoknađivali mržnjom.

Praštamo, ali ne zaboravljamo.

Praštamo,nezaboravljamo

liko sunerealnaočekivanjadabiCrna

Gora,građanskaanenacionalnadrža-

va, međunarodno priznata i podrža-

na, predvodnica preostalih južnoslo-

venskihzemaljananjihovomputu ka

Evropskoj uniji, da bi - dakle - mogla

biti bilo kakva kompenzacija u još ži-

vom,nevišeiživahnom,snuoostvari-

voj obnovi srednjovjekovnog srpskog

velikodržavlja, o moćnoj srbosloven-

skoj karađorđevićevskoj državi.

Dolazeći u Crnu Goru, patrijarh srp-

ski je vjerovatno bio prepun nezado-

voljstva, negativne energije, pa i mr-

žnje. Smetalo je, ne samo njemu,

mnogo od onoga što se posljednjih

decenija i godina dogodilo. Disolucija

dvojnedržavne zajedniceCrneGore i

Srbije; obnova crnogorske državne

nezavisnosti(2006);Ustavgrađanske,

ekološke crnogorske države; ustavna

i pravopisnakodifikacijacrnogorskog

jezika; uvođenjeu školski sistemi jav-

nu upotrebu ( još uvijek ograniče-

nu) jotovane varijante CJ (sa 32 slov-

na znaka)… I konačni neuspjeh

novijih varijanti Garašaninovog Na-

čertanija(1844),prvogpolitičkogpro-

gramaVelike Srbije!

Razlog za neprimjereno, neodgovor-

no, netačno, neistinito, zlonamjerno,

nedostojno kvalifikovanje Crne Gore

i njenog odnosa prema crnogorskim

Srbima – mogla je biti i najava podr-

žavljenja svih crnogorskihmanastira

i crkava, tj. svih crkvenih pokretnih i

nepokretnih dobara, koja su za vrije-

meKnjaževineiKraljevineCrneGore

pripadali crnogorskoj državi, a njima

je upravljala i onjihovomodržanju se

starala autokefalna Crnogorska pra-

voslavna crkva. Sve do reokupacije

Kraljevine Crne Gore (1918) i do uki-

danja CPC - aktom regenta Aleksan-

jezik o kojemu je Ljubomir /Ljuba/

Nenadović pisao: „Usvimškolama je-

zikjecrnogorski;umnogomerazličan

je od onoga priznatog, lepog jezika na

kome je Biblija prevedena… Ako Cr-

nogorci produže svoje škole kao do

sada, onda, posle sto godina, između

tadva jezikabićevećarazlikanegošto

je između portugalskog i španskog“.

Nije došlo do tolike razlike ni nakon

ustavnog i pravopisnog ozakonjenja

crnogorskogjezika( jotovanevarijan-

te sa 32 slovna znaka), i čudno je da

obrazovani pojedinci, koji bar pone-

što znaju o istoriji crnogorskog jezika

i književnosti koja je na tom jeziku

nastala – i dalje krivotvore činjenice,

ruže taj jezik, a istovremeno bi da pri-

svoje Njegoša i njegova djela koja su

stvarana na tom jeziku, ma kako ga

neko zvao;

6.

Da neonacizam i neofašizamne-

ma uporište ni u crnogorskoj

prošlostiniucrnogorskoj sadašnjosti.

Žalosno je ako to ne vide - ili neće da

vide - dobri poznavaoci crnogorske

stvarnosti;

7.

Da većinski dio Srba, domicilnih

crnogorskih građana i državljana,

nijesudiskriminisanipotvrđujutvrdo-

glave činjenice: u Crnoj Gori efikasno

djeluju Srpski radio, Srpska televizi-

ja, Srpske novine, Amfilohijeva Radio

Svetigora, Matica srpska, Književna

zadruga Srpskog nacionalnog vije-

ća, Srpska crkva koja drži „pod svo-

je“ preko 600 bivših crnogorskim cr-

kava i manastira (danas devastiranih,

novim freskama oslikanih, hotelima

,,dopunjenim“;

8.

Da je u izdanju Srpskog nacio-

nalnogsavjeta(SNS)uCrnojGo-

ri, kako naglašava njegov predśed-

nik dr Momčilo Vuksanović, za

posljednju deceniju publikova-

no 300 knjiga srpskihpisaca koji ži-

ve uCG i Srbiji;

9.

Da, prema proučavanju i sistema-

tizaciji Čedomira Lješevića, samo

uCrnoj Gori Srbi imaju 463 (!)medij-

ska glasila, a Crnogorci nešto manje

od 150;

10

.

Da mitropolit Amfilohije, koji

se u posljednje vrijeme ne bavi

samo crkvenom arhitekturom, nego i

hotelijerstvom i izgradnjom stambe-

nih zgrada, nije prestao da ruži Drža-

vu Crnu Goru, njene čelnike i, već po

ustaljenom metodološkom mode-

lu, vjernike i pristalice Crnogorske

pravoslavne crkve…

Zašto smoprinuđeni dana sveovopo

ko zna koji put podśećamo? Da li zato

što su na crnogorskim brdima nikle

zainat-crkvice nalik na nekadašnju

karađorđevićevsku Kapelu na Jezer-

skomvrhu?Da li zatošto jošnaRumi-

ji stoluje limena crkvica, „s nebadole-

tela“ helikopterima Vojske Srbije i

Crne Gore ? Da li zato što i ovo može

da bude opomena da se već jednom

priđe vraćanju u prvobitni izgled već

uveliko devastiranih (,,dograđenih“)

crkava imanastira crnogorskih?

Ili zato što nadležne državne institu-

cije ne obavljaju svoje zadatke, „stižu

kasno“ i verbalno reaguju samo post

festum? Ili zato što se u građanstvu

čuje da sve tomože da bude i dio uza-

jamne režije? Ili je posrijedi neka na-

ma nedostupnamisterija.

Narodbi rekao: to i pticeznaju, kamo-

li duhovna gospoda Patrijarh i njegov

izaslanik na Cetinju mitropolit crno-

gorsko-primorski Srpske svetosavske

crkve. Što nam je poručio patrijarh

srpski? Da smo država koju on ne pri-

znaje, aukojoj jepoložaj Srbaponiža-

vajući; gore im je nego što im je bilo u

kvislinškoj, fašističkoj NDH! I još po-

nešto u sličnom tonu, što je netačno i

začuđujuće nepristojno, nedostojno

duhovnika najvišega reda.

Ne zna se u kakvom zanosu je Patri-

jarh izgovoriooptužbekoje jebiloko-

ji duhovnik toga ranga ikad izgovorio

na račun bilo koje države i ma kojeg

naroda. (U duhovnike, naravno, ne

možemo ubrajati popa Macu i slične

,,svece“ SPC, kojih će se u skoroj bu-

dućnosti odreći, kao što je to učinila

Ruska crkva samnoštvomsvojih ,,no-

vomučenika“.)

Jasno je: patrijarh Irinej slijedi svoje

,,jastrebove“ kad tvrdi da je Srpskoj

crkvi u Crnoj Gori gore nego za vrije-

me Osmanlija. Na čuđenje civilizova-

nog svijeta i tu kardinalnu netačnost

izgovorio je ozlojeđeni gostujući du-

hovnik, koji ne može da Crnoj Gori i

njenom časništvu oprosti ništa od

onoga što nije saglasno sa njegovom

koncepcijom o veledržavlju i ,,ugro-

ženom srpskom narodu“. I sve je to

vrhovni jerarh SPC izrekao valjda na

osnovu svjedočenja g. Amfilohija i

njegovih doglavnika, iako to u ovom

trenumožda i ne odgovara ,,svjedoci-

ma“, jer ih očekuju brojni razgovori o

Zakonu o vjerskim zajednicama, koji

donosi znatne novine u odnosima

pravoslavnih i drugih crkava i države

CrneGore.

Možda će sad i Irinej - arhiepiskop

pećki, mitropolit beogradsko- karlo-

vački i patrijarhsrpski –biti smireniji,

pribraniji i humaniji, pa neće više pri-

jetitiCrnojGori, domicilnojCrnogor-

skoj crkvi i crnogorskim inovjernim

građanima - da će energično braniti

Mitropoliju crnogorsko-primorsku i

,,njenu imovinu“, te da mu dalje neće

smetati dukljanstvo, jer je upravo hi-

rotonisao episkopa dioklijskog?! Iako

je SPC godinama bacala anateme na

sveštojeuvezisaDiokliom,Dukljom,

Dukljanskom akademijom nauka i

umjetnostii,kakosugovorili,narasta-

jućomideologijomdukljanstva.

Blago njima, njihovo je carstvo nebe-

sko!

Što nam je poručio patrijarh srpski? Da smo država koju on

ne priznaje, a u kojoj je položaj Srba ponižavajući; gore im je

nego što im je bilo u kvislinškoj, fašističkoj NDH! I još ponešto

u sličnom tonu, što je netačno i začuđujuće nepristojno,

nedostojno duhovnika najvišega reda

draKarađorđevića 1920. godine.

Dukljanska akademija nauka i umjet-

nosti, njen Senat i njeno Predśedniš-

tvo, ne žele da ovomnesvakidašnjem,

ne samo verbalnom incidentu daju

preveliko značenje, iako tonije ni slu-

čajna pojava, ni prvi, ni jednokratni

izliv krivotvorenja crnogorske druš-

tvene i državne realnosti.

DESETČINJENICA

Patrijarhusrpskomg. Irineju jedobro

poznato, iakoon to iz samonjemupo-

znatih razloga prećutkuje:

1.

DadukljanskiknezVladimir(970-

1016) nije bio ni srpski ni albanski

kralj, niti biločiji car, anjegovahristo-

lika žrtva učinila ga jeblaženim i sve-

tim kao plemenitog vladara u doba

jedinstvene hrišćanske crkve; iako

su Srbi za njega saznali tek kad su ga

srpski duhovnici, 1861. godine, unijeli

u „Srbljak“, Srpska crkva ga danas

smatra svojimrodonačelnimsvecem;

2.

Da je već u XV vijeku gospodar

crnogorski Đurđe Crnojević,

osnivač prve crnogorske štamparije

(„prve državne štamparije u svijetu“)

upravljaoMitropolijomnaCetinju, tj.

nezavisnom Crnogorskom crkvom,

postavljajući i ovlašćujući poglavara

samostalneMitropolijecetinjske,zet-

ske, crnogorske;

3.

Da jeCrnaGora četvrti put obno-

viladržavnu samostalnost 2006, a

prije toga bila priznata kao samostal-

na nakon Barske bitke (1042/3), za

vrijeme dukljanskog kralja Mihaila

(1078), na Berlinskom kongresu

(1878); ali da je Trinaestojulski usta-

nak crnogorskog naroda, prvi opšte-

narodni ustanakuporobljenojEvropi

1941. godine - bio ustanak protiv faši-

stičkog okupatora, ali i za povraćaj

crnogorskog nacionalnog dostojan-

stvakoje jenemilosrdnoponištavamo

nakonPrvog svjetskog rata;

4.

Da crnogorski narod i crnogor-

sku naciju nijesu izmislili komu-

nisti (kako je to mnogo puta tvrdio g.

Amfilohije), nego je o crnogorskom

narodu i naciji pisao još Vladika Vasi-

lije u „Istoriji o Crnoj Gori“ (izdanje

knjigenastaroruskom, Moskva1754),

kao što su u gramatama i drugim do-

kumentimatonaglašavaliruskicarski

titulari, velikodostojnici i diplomat-

ski predstavnici, a i mnogi putopisci,

putnici i namjernici;

5.

Dacrnogorskijezik,ustavnoipra-

vopisno ozakonjen, nije izmislica

naših generacija, već je to jezik kojim

supisaliicrnogorskimistropolitiipo-

glavari Države i Crkve - Petar Prvi i

PetarDrugi PetrovićNjegoš, odnosno

Am lohije i Irinej