Table of Contents Table of Contents
Previous Page  12 / 48 Next Page
Information
Show Menu
Previous Page 12 / 48 Next Page
Page Background

12

Pobjeda

Nedjelja, 29. jul 2018.

Kultura

INTERVJU:

Vojo Šindolić, dubrovački pjesnik i prevodilac

Uticaj bit

generacije

još je jak

Djela književnika bit generacije nikad nijesu

bila aktualnija nego danas, jer oni su se

drznuli dirnuti u ono što je u samim

temeljima tamošnjeg društva, kao i u ono

što omogućuje ostvarenje američkog sna

VojoŠindolić

U izdanju riječkog „Ex librisa“

nedavno je objavljena kapital-

na zbirka antologijskih teksto-

va pisaca bit generacije „Jazz

Beat - O utjecaju jazza na djela

Beat generacije i obratno“

autora i prevodioca, poznatog

dubrovačkog pjesnika Voja

Šindolića. Knjiga sadrži poeziju

i prozne tekstove najznačaj-

nijih pisaca bit generacije koji

su stvarali pod uticajemdžez

muzike. U tri poglavlja knjige

„Bop prozodija”, „Pjesnička

renesansa San Franciska i

džez“ i „Prilozi“ zastupljeni su

tekstovi Džeka Keruaka, Alena

Ginzberga, Ferlingetija, Gre-

gorija Korsa, Gerija Snajdera

i drugih. Sa mnogima od njih

Šindolić je bio prijatelj i dopi-

sivao se još od vremena kad

je bio jedan od urednika tada

jedinogmuzičkog časopisa

„Džuboks“ u nekadašnjoj SFRJ.

POBJEDA:

Počelo je od

intervjua s BobomDilanom,

Lenonom, KrisomKristofer-

sonom, pa prekodruženja

s Ginzbergom, Barouzom,

Korsom... ŠtaVas je, danas,

posebnomotivisalo za jednu

ovakvu tematsku zbirku

prožetuuticajima džeza i

literature bit generacije?

ŠINDOLIĆ:

Desilo se prije

dvije godine, dok sam sjedio u

kultnom riječkom antikvarijatu

Ex libris, uz piće i razgovor

sasvim slučajnomi je palo na

pamet da takvu knjigu kao

što sam ja zamislio i konci-

pirao „Jazz:Beat” još nitko

nije objavio, čak ni u SAD-u.

Budući da osim rokenrola

dosta toga znam i o džezu, a

pjesnicima beat generacije

bavim se i prevodim ih još od

mladosti, nije mi bilo teško

sastaviti tako zahtjevnu knjigu

jer sam već otprije imao pre-

veden najveći diomaterijala.

Sa jedne strane, beatnici su

u vrijeme mojega odrastanja

odigrali presudnu ulogu da se

počnembaviti književnošću

jer su svojim knjigama, ali i

temama anarhizma, antifašiz-

ma, paci izma, antirasizma,

rušenja seksualnih tabua kao

i interesa za budizam i istočne

religije, uobličili moje poglede

na svijet. S druge strane, čini

mi se da djela književnika beat

generacije nikad nisu bila aktu-

alnija nego danas, jer oni su se

drznuli dirnuti u ono što je u

samim temeljima tamošnjeg

društva, kao i u ono što omo-

gućuje ostvarenje američkog

sna: kapitalizam, privatno vla-

sništvo, pro it, globalizaciju...

POBJEDA:

U isto vrijeme

kad se pojavljujuKeruak,

Ginzberg, Snajder i dr pojav-

ljuju seČarli Parker, Gilespi...

s novimvarijacijama. U

čemu je suština prožimanja

džeza s poetikombitnika?

ŠINDOLIĆ:

Pomojemdubo-

komuvjerenju, zvuk i ritam

zaista predstavljaju najbitniju

značajku umnogobrojnim i

raznovrsnim književnimdjeli-

ma svih najvažnijih predstavni-

ka beat generacije. Bez obzira

je li riječ o poeziji ili džez muzi-

ci, i u jednoj i u drugoj umjet-

nosti osnovna stvar je ritam.

Naravno ima veoma raznolikih

pjesnika koji su govorili svoju

poeziju u pratnji jednog ili više

džez muzičara. Neki su voljeli i

doslovno ad hoc improvizirati,

a neki dugo vježbati prije no

što bi se pojavili pred publi-

kom. Dakako, sve ovisi o ritmu.

POBJEDA:

Vaše druženje

s Ginzbergom, i drugim

bitnicima, Bukovskim, i

muzičkimzvijezdama,

BobomDilanom, Pati Smit,

DžerijemGarsijomostavlja

neodoljivi utisakda smona

samom izvorištu „Jazz Beat:

Outjecaju jazza na djela Beat

generacije i obratno”. Koje

susrete i druženja smatrate

najbitnijimza nastanak knji-

ge?

ŠINDOLIĆ:

Krenimo redom:

Bob Dylan, Joan Baez, Paul

McCartney, John Lennon,

TomWaits, David Bowie, Patti

Smith, Leonard Cohen, Jerry

Garcia, Al Di Meola, Chick

Corea, Herbie Hancock, John

McLaughlin, Ornette Coleman,

Wayne Shorter itd, samo su

neka od svjetski poznatih

imena rok i džez muzike koja

su u djelima pisaca Beat gene-

racije pronašla obilnu građu za

vlastita nadahnuća.

Sa druge strane, nikada ne

smijemo zaboraviti koliko je

velik i značajan bio utjecaj

Ginsberga, Burroughsa, Kerou-

aca i ostalih beat književnika

na čitave generacije sasvim

različitihmuzičara (John Cage,

Philip Glass), kazališnih i ilm-

skih režisera i glumaca (Dennis

Hopper, Martin Scorsese),

slikara (AndyWarhol, Robert

Rauschenberg, Williamde

Kooning) - ali i obratno, džez

muzičara na književnike i slika-

re. Naravno, za nastanak same

knjige daleko najvažnija bila su

moja druženja i prijateljevanja

sa Ginsbergom, Burroughsom,

Corsom i mnogima drugima.

Naročito sa Ginsbergom s

kojim sambio veliki prijatelj

dvadeset godina, još od 1977.

pa sve do njegove smrti 1977.

Ne samo u kontekstumoje

knjige, negomnogo šire, bitno

je napomenuti da Ginsbergo-

va poema „Urlik“ i dan-danas

predstavlja najutjecajnije,

najpoznatije i najpopularnije

pjesničko djelo američke poe-

POBJEDA: Za knjigu „Svakodnevica” dobili

ste 1985. godine nagraduAleksandar Leso

Ivanović i odavno ste stalni saradnik časo-

pisaArs. S obziromna sve to i književna

gostovanja uCrnoj Gori kakvi su vamutisci

o toj saradnji?

ŠINDOLIĆ:

Imam jako lijepa sjećanja. U Crnoj

Gori samu sklopu festivala „Odakle zovem”

bio prošle godine, prvi put nakon gotovo dva-

desetogodišnjeg izbivanja. Sredinom i potkraj

osamdesetih često samodlazio na Cetinje, čak

sudjelovao u osnivanju časopisa Ars i u prvih

nekoliko brojeva puno toga objavio, a potom

postao i vjenčani kum Slavku Peroviću. Bio

sam veliki prijatelj sa glumcemPajomVuisi-

ćem, a on je opet išao u školu sa mojimocem.

Svojedobno sam se puno družio sa Urošem

Toškovićem i DadomĐurićem. I svugdje u

Crnoj Gori lijepo sam se osjećao. Ne samo zato

što je tomoja djedovina, nego i družeći se sa

sjajnim ljudima, pjesnicima, slikarima…Mislim

da Crna Gora ima fenomenalne potencijale i da

ne bi smjela ulagati samo u turizam i kojekakve

ma ijaške investicije, nego puno više u kulturu,

jer Crna Gora ima sjajne književnike, slikare i

glumce. Imala ih je, a i imaće ih! A oni koji se

trebaju sramiti zbog bombardiranja Dubrovni-

ka, lako će se prepoznati, ako su još živi.

CrnaGoraimasjajneknjiževnike, slikareiglumce

POBJEDA:

Od 1979. bavite

se likovnomumjetnošću.

Vaše su slike i crteži umno-

gimprivatnimgalerijamaod

San Franciska i Njujorka do

Amsterdama i Venecije. Šta

je zaVas slikarstvo i kakve

je uticaje imaloVaše druže-

nje i boravci uTvornici kod

EndijaVorhola uNjujorku?

ŠINDOLIĆ:

Ja sam se iz

znatiželje, a i zbog druženja s

brojnim slikarima u njihovim

ateljeima počeo sve više

zanimati za slikarstvo tako da

sampo odlasku u Beograd

na studije književnosti nešto

kasnije počeo pratiti pojedine

predmete na likovnoj akade-

miji, a sve to kako bih stekao

nužno znanje o tehnikama,

bojama, slikanju pomodelu

itd. Tada sam se jako puno

družio sa slikarima Mediale

– MiromGlavurtićem, Sveto-

zarom Samurovićem, Urošom

Toškovićem, DadomĐurićem

u Herouvalu itd. Kasnije me je

prilikom jednog posjeta New

Yorku Ginsberg upoznao sa

AndyjemWarholom s kojim

sam se isto tako ubrzo spri-

jateljio pa sam često odlazio

u njegovu Tvornicu da bih

s njim razgovarao o njego-

vim slikarskim tehnikama i

pristupu likovnoj umjetnosti.

Moje zanimanje za slikarstvo

mnogo je bliže renesansnom

i medialnom, ali Warholovo

veliko iskustvo pomoglomi je

da shvatim sadašnje događaje

u likovnoj produkciji koja mi

se uopće ne sviđa.

Vorholovoiskustvoidanašnjalikovnaprodukcija

zije druge polovine dvadesetog

stoljeća. Jer, „Urlik” predstavlja

kamen-temeljac čitave ame-

ričke kontrakulture pedesetih

i šezdesetih godina i s pravom

se o toj poemi govori kao o

„pjesmi koja je promijenila

Ameriku”.

POBJEDA:

Šta je ostalo

danas odokupljanja čitanja

i diskusija koja supostojala

nekadkodbitnika poput

onih, recimo, ukultnom

stanuDžoanVolmer i Edi Par-

ker naMenhetnu. Ima li toga

još danas?

ŠINDOLIĆ:

Nažalost, toga već

odavno nema. Krajempede-

setih i početkom šezdesetih

gotovo svi bitni predstavnici

beat generacije otišli su živjeti

kojekuda i nisu ostali u SAD-u.

Ali, njihov utjecaj početkom

šezdesetih bio je iznimno velik

u Italiji, Njemačkoj i Francuskoj

gdje su imprevedena brojna

djela i gdje su već tada bili

kultni pisci. Gledajući iz drugog

kuta, utjecaj beat generacije,

njezinih pripadnika kao i njiho-

vih djela na mlađe književnike i

muzičare svih smjerova i dalje

je jednako intenzivan i ozbiljni-

je će se moći sagledati tek kroz

nekoliko decenija.

POBJEDA:

Prvu antologiju

„Pjesnici bit generacije“

objavili ste daleke 1979, a

prve cjelovite prijevodeGinz-

berga, Snajdera i Ferlingetija

početkomosamdesetih. Tada

subili ubivšoj SFRJ popularni

Keruak i Bukovski. Kakav

je bio interes i uticaj bitnika

tada unekadašnjoj Jugosla-

viji uodnosuna današnje

vrijeme?

ŠINDOLIĆ:

Bez ikakve sumnje,

Bukowski je daleko najpopu-

larniji od svih ostalih, premda

je zadnjih desetak godina i u

Hrvatskoj i u Srbiji prevedeno

nekoliko bitnih djela (naravno

proza, ali ne i poezija!) Keroua-

ca i W. S. Burroughsa. I tada, a i

sada postojalo je i postoji prilič-

no veliko zanimanje za njihova

djela. Međutim zanimanje za

te pisce postojalo je jedino kod

čitalaca, dok je utjecaj beatnika

na pisce i pjesnike iz bivše

Jugoslavije, generalno govo-

reći, biominoran. A takav je i

danas. Nažalost, kada su sre-

dinom i potkraj osamdesetih

brojna i bitna djela beatnika

trebala biti prevedena došlo

je do prvih političkih previra-

nja, a potom se dogodio rat i

danas njihova djela dobijamo

sa zakašnjenjemod tridese-

tak godina. Sa druge strane,

u našem regionu imamo

silne probleme sa distribu-

cijom knjiga, a i izdavači iz

Hrvatske, Srbije pa čak i BiH,

objavljuju ista djela, tako da

na tržištu vlada potpuni haos.

Tko u svemu tome zarađuje,

stvarnomi nije jasno. Čini mi

se da, svjesno ili nesvjesno,

zaista siječemo granu na

kojoj sjedimo. Međutim, ja

i dan-danas jasno i glasno

govorimda čitalaca ima, i da

su voljni izdvojiti ne baš male

svote novca za pojedine knji-

ge. Dobra knjiga još uvijek

prodaje.

POBJEDA:

UVašoj knjizi

poezije „Lakihnogunaoko-

lo” (Pjesme izDubrovnika

&oDubrovniku) prevlada-

vajuprigušeni lirski tonovi

i slikeDubrovnika i Medite-

rana sa sjećanjemnaMila-

naMilišića, MarijuČudinu…

Da li to znači daDubrovnik

iznova postajeVaš životni i

poetski topos?

ŠINDOLIĆ:

Ah! To je zapra-

vo lokalna zbirka koju sam

namjerno objavio kako bih

ponovo postao svjestan da

živimu Dubrovniku. Uz puno

sjete o davnim, proteklim vre-

menima, mojemdjetinjstvu i

odrastanju… Recimo, u ljeto

davne 1974. proslavili smo

Milišićev 33 rođendan na bal-

konu njegove kuće – Milan,

ja i Danilo Kiš uz neizbježnu

bocu hladnog Pošipa. Ali,

danas nije više tako… Ja već

odavno ne mogu u Dubrovni-

ku pronaći pjesničko nadah-

nuće - možda jedino i samo

u onome ružnome: prebuki-

ranimhotelima, gomilama

smeća, pohlepi privatnih

izdavača soba i apartmana,

svakodnevnoj bombastičnoj

propagandi s Radio Dubrov-

nika o povećanombroju

noćenja, o povećanombroju

slijetanja svjetskih avio kom-

panija itd. Ako, vrlo rijetko, i

napišempjesmu o Dubrov-

niku, onda je to u ime starih

vremena, ponekog sjećanja ili

davno umrlih prijatelja…

Ljubeta LABOVIĆ