Table of Contents Table of Contents
Previous Page  5 / 84 Next Page
Information
Show Menu
Previous Page 5 / 84 Next Page
Page Background

5

Pobjeda

13, 14. i 15. jul 2018.

Intervju

ova

države

Bivši predsjednik Crne

Gore govori o neprolaznom

značaju crnogorskog

Trinaestog jula; otkriva sa

kojimse sve izazovima

suočavao baveći se

politikomčetvrt vijeka

kaoministar, premijer i

predsjednik; otkriva zbog

čega je svojevremeno

advokaturu zamijenio

politikom; priča o

odnosima saĐukanovićem,

Markovićem, Đinđićem,

objašnjava štomu je

politika dala, a što oduzela…

padampoliticikojaje,poštujući

nacionalno – i crnogorsko, i

srpsko, i bošnjačko, i musli-

mansko, i albansko, i hrvatsko, i

romsko i ostalo – uvijek poku-

šavala da kod građana izgradi

osjećaj pripadnosti Crnoj Gori.

Iakonesumnjivoponosanna to

što samCrnogorac, svoje crno-

gorstvo ne doživljavamkao ne-

štoštomeugrađanskomsmislu

čini superiornijimu odnosu na

ostale. Građanin samCrne Go-

re i, kao predsjednik, trudio

sam se da sve ljude, bez obzira

na njihove vjerske, nacionalne,

ideološke i druge razlike, treti-

ramjednako i na isti način–kao

ravnopravne građane.

POBJEDA:

Kad smokodza-

mjerki, dio javnosti tvrdi i

da steuvijek ,,bili u sjenci“

MilaĐukanovića. Jeste li?

VUJANOVIĆ:

MilaĐukanovi-

ćasamuvijeksmatrao iskrenim

prijateljem i pravimpolitičkim

partnerom. Upravo me je on te

1993. ubijedio da napustim ad-

vokaturuidapreuzmemdržav-

ne poslove kojima sam bio po-

svećen. Riječ je o čovjeku koga

izuzetno cijenim, kako kroz

opštu, tako i kroz ličnu relaciju.

Sa druge strane, političkimma-

nipulacijama i spekulacijama o

tome da sam ,,uMilovoj sjenci“

odavno ne pridajem nikakav

značaj. Takav pristup doživlja-

vam kvazipolitičkim pokuša-

jemda se jednakopotcijenimo i

MiloĐukanović i ja.

POBJEDA:

Da li je istinada

ste, uoči raspisivanjapred-

sjedničkih izbora 15. aprila

2018, i javno i ,,učetiri oka“

odMilaĐukanovića zahti-

jevali daprihvati kandida-

turuzapredsjednikaCrne

Gore?

VUJANOVIĆ:

Istina je.

POBJEDA:

Zašto?

VUJANOVIĆ:

Zato što je riječ

o čovjeku koji je nesumnjivo

svjestan svoje vrijednosti, ali

koji i zna i javno saopštava da te

vrijednosti imaju svoju punoću

samoakosudiotimskogpromi-

šljanja i djelovanja. Đukanović

pripada ljudima koji uvažavaju

drugog. Čak i onda kada smo

imali različitoviđenjeuodnosu

na određenu političku ili druš-

tvenupojavu, nikada, ali baš ni-

kada Milo Đukanović nije po-

kušao da mi nametne svoj stav.

To sammu, vjerujem, jednako

uzvraćao.

POBJEDA:

Poredpredsjed-

nikaĐukanovića, da li ste

međupolitičarima stekli još

nekogprijatelja?

VUJANOVIĆ:

Jesam. Imam

veoma otvoren, veoma prija-

teljskiiveomasrdačanodnossa

premijeromDuškomMarkovi-

ćem,kaoisanizomljudisakoji-

ma sambiou timu.

Kadaseprisjećamprijateljako-

ji nijesu među nama, dužan

sam da, s poštovanjem, ista-

knemŽeljkaŠturanovića,mini-

stra pravde, potpredsjednika

Skupštine i predsjednikaVlade

CrneGore,kojijepotpisaoSpo-

razum sa EU, čime je počeo cr-

nogorski proces evropskih in-

tegracija; Vukašina Maraša,

ministra unutrašnjih poslova i

šefa Državne bezbjednosti, ko-

gasmatramutemeljivačemmo-

derne crnogorske službe be-

zbjednosti; Milutina Lalića,

direktora Agencije za privati-

zaciju, koji jenakrajumaraton-

ske sjednice DPS izmarta 1997.

bio jedanodnas sedmorice koji

smo se izjasnili protiv promilo-

ševićeve, a za crnogorsku De-

mokratsku partiju socijalista.

Ponekad mislim da je crnogor-

sko društvo lako zaboravilo na

tuprelomnupodjeluDPS-a ina

njenih sedam utemeljivača.

Doduše, ne samo crnogorsko

društvo: taj važanmomenat, ti-

pično crnogorski, zaboravili su

mnogi i u samomDPS-u.

Pored ljudi koje sam nabrojao,

volio bih da istaknemdruženje

iprijateljstvosapremijeromSr-

bije Zoranom Đinđićem, čija

hrabrost i politička vizija i Srbi-

ji i regionumnogonedostaju.

POBJEDA:

Kada govorimo

oVašimpolitičkimpočeci-

ma, zanimljivo jeda ste za

ministrapravdeuVladi Cr-

neGore imenovani uvrije-

mekada seDemokratska

partija socijalista još nije

usuđivalada se jasnije i od-

lučnije suprotstavi veliko-

srpskoj agresorskoj politici

SlobodanaMiloševića. Bili

ste advokat, predsjednik

Advokatskekomore; zašto

steuopšteušli upolitiku?

VUJANOVIĆ:

Duboko vjeru-

jući da je Crna Gora daleko od

rata i ratnih ambicija…

POBJEDA:

Kako ste te 1993.

vjerovali da jeCrnaGora

dalekood rata?!

VUJANOVIĆ:

Prethodno je

Predsjedništvo Crne Gore do-

nijelo odluku da se crnogorska

vojska povuče sa prostora Sla-

vonije, tj. da više ne učestvuje u

ratovima bivše JNA, odnosno

Vojske Jugoslavije. Vojska se

zadržala samo na prostoruDu-

brovnika, i to iz razloga koji su

jasni i koji su do kraja rasvijet-

ljeni.

POBJEDA:

Koliko jeodluka

opovlačenjuvojske izSla-

vonije s jedne stranebila

važna zaCrnuGoru, akoli-

koopasna, posebno imajući

uviduMiloševićeve i ratne

ambicije tadašnjegvojnog

vrhakrnjeJugoslavije?

VUJANOVIĆ:

U istorijskom

smislu, ta je odluka bila izuzet-

no važna. Crna Gora je shvatila

da će, dozvoli li da se o njenoj

budućnosti i dalje odlučuje u

Beogradu ili u Generalštabu ta-

dašnjeVojske Jugoslavije, imati

stradanja na koja neće moći da

utiče. Od tadašnjeg sekretara za

odbranu, generala Veljka Kadi-

jevića, traženo je da se crnogor-

ski aktivni vojnici i rezervisti ne

angažuju van prostora Dubrov-

nika i da se povuku iz Slavonije.

BudućidaCrnojGorinijeodgo-

voreno na taj zahtjev, Predsjed-

ništvojeodlučilodasamodone-

se odlukuopovlačenju vojnika.

Nažalost, mislimda ni ova isto-

rijski veoma važna odluka ni u

Crnoj Gori ni van nje dovoljno

promovisana, iako, upravo za-

hvaljujući njoj, Crna Gora nije

imala učešća kako u ratu na

prostoruSlavonije, takoni u ra-

tuuBosni iHercegovini.

Zbog nesrećne ,,dubrovačke

epizode“ Crna Gora je Hrvat-

skoj uputila iskreno i duboko

izvinjenje koje je prihvaćeno i

od strane hrvatskog državnog

vrha i od strane hrvatskih gra-

đana.Danas suodnosinašedvi-

je zemlje izuzetno prijateljski.

Nadam se da sam, kao pred-

sjednik Crne Gore, tome dao i

lični doprinos.

POBJEDA:

Što smatrate

svojimnajvećimličnimdo-

prinosomemancipaciji Cr-

neGore?To što ste 2006.

raspisali referendumoob-

novi državnenezavisnosti

ili…?

VUJANOVIĆ:

Raspisivanje re-

ferenduma 2006. bilo je logična

posljedica politike koju je Crna

Goravodilauprethodnomperi-

odu, a koja je podrazumijevala

da se u dogovoru sa Beogradom

iBriselomnađemodel da rezul-

tat izjašnjavanja crnogorskih

građana bude opšteprihvaćen i

priznat.Veomasamponosanna

Beogradski sporazumkoji sam,

uimeCrneGore,2002.potpisao

zajedno sa Milom Đukanovi-

ćem. Zahvaljujući saradnji sa

tadašnjim premijerom Srbije

Zoranom Đinđićem, Đukano-

vić i ja smo, uprkos svemu,

uspjeli da promovišemo dobre

odnose kao osnov buduće sa-

radnje naše dvije države.

Iako je dio javnosti osudio pot-

pisivanje Beogradskog spora-

zuma, siguran sam da su moj i

potpisMilaĐukanovićana tom

dokumentu predstavljali ne sa-

mo izraz političke odgovorno-

sti, nego i uvažavanje realnosti.

POBJEDA:

Što toznači?

VUJANOVIĆ:

Znači da smo

vodili računa o uvažavanju

unutarcrnogorskihodnosa,od-

nosaCrneGore saSrbijomi na-

šihodnosasaEU. Samosena taj

načinmogloobezbijediti budu-

ćemeđunarodno priznanje na-

že zemlje.

POBJEDA:

Jeste li seplašili

unutrašnjihnemirauCrnoj

Gori? Istovremeno, zarnije

bilo rizičnoprihvatiti za-

htjev ,,55procenata“ koji je

EUpostavilakaouslovdabi

odlukaoobnovi crnogorske

nezavisnosti bilavalidna?

VUJANOVIĆ:

Uvrijemeraspi-

sivanja referenduma nijesam

imao strah od eventualnih ne-

miraunutarCrneGore;istovre-

meno, bio sam uvjeren da će

rezultat referenduma dovesti

do obnove državne nezavisno-

sti. Moje uvjerenje bilo je ute-

meljeno na činjenici da je Crna

Gora svima – i crnogorskoj jav-

nosti i javnosti u Srbiji i među-

narodnoj zajednici – pokazala

da je prethodno učinila sve ka-

ko bi se dogovorila sa Srbijom.

Pošto nije uspjela, krenuli smo

svojimputem.

ZahtjevBriseladatražitakove-

liku razliku razumio sam kao

opreznost proisteklu iz straha

od tradicionalno nestabilnog

Balkana. Na ovaj način defini-

tivno je isključena svaka mo-

gućnost novog balkanskog su-

koba.

Na kraju, moram da kažem da

je druga strana nezavisnosti

Crne Gore i garancija njenog

očuvanja svakako njeno član-

stvo u NATO. Prisustvo u Nju-

jorku na Generalnoj skupštini

UN, na kojoj smo kao država

aklamacijomprimljeni,mojeje

posebno zadovoljstvo, čast i

privilegija. Isto tako, podizanje

zastave Crne Gore na Ist Rive-

ru, kao i one u Briselu prilikom

ulaska u NATO, predstavljale

su izuzetnu čast. I tome sam,

kao predsjednik Crne Gore,

prisustvovaozajednosabivšim

premijeromMilomĐukanovi-

ćem i ministrima odbrane i

vanjskih poslova, koji su uče-

stvovali u procesu NATO inte-

gracija.

POBJEDA:

Jeste li seneka-

dapokajali što stepredsjed-

nikaĐukanovićaposlušali i

ušli upolitiku?

VUJANOVIĆ:

Nijesam. Mi-

slimda samispunio neka svoja

unutrašnjaočekivanja,iskreno

se trudeći da sa državnih funk-

cija koje sam obavljao upuću-

jemporuke stabilnosti i pomi-

renja. Svoju državnu politiku

uvijek sam usmjeravao ka op-

štem dobru, vjerujući da str-

pljenjem i umjerenošćumora-

mo savladavati strasti i

emocije. Naravno, vidjećemo

kako će istorija ocijeniti moju

ulogu…

U svakom slučaju, činjenica je

da sam u politiku ušao u mo-

mentukadajeCrnaGorabilana

ivici ratnog sukoba; da sam, to-

komNATOintervencijenaSRJ,

zajedno sa ostalim članovima

državnogrukovodstvačiniosve

kako bih prevenirao veća raza-

ranja i, uprkos opasnostimako-

je sunamprijetile, sačuvaogra-

đanski mir i stabilnost u Crnoj

Gori… Iz politike sam izašao u

vrijemekadjeCrnaGorasamo-

stalna država, članica NATO i

lider evropskih integracija na

Balkanu.

U tomsmislu, ako bih svoj poli-

tički učinak morao da defini-

šem jednom rečenicom, rekao

bih da sammaraton trčao kroz

minsko polje i da sam na kraju

ipak stigaodo cilja.

POBJEDA:

Štoplanirate

nakonodlaska samjesta

predsjednikaCrneGore?

VUJANOVIĆ:

Dobio sam sta-

tus koji slijedi evropsku praksu

da, u skladu sa svojimmoguć-

nostima, bivši predsjednici na

međunarodnim adresama afir-

mišudržavuna čijemsu se čelu

nalazili. Tu vrijednu i važnu

aktivnost doživljavam kao na-

stavaksvogprethodnogpolitič-

kog rada.

TamaraNIKČEVIĆ

Suština politike koju

samzastupao bila je

pokušaj prevazilaženja

podjela i sukobljavanja,

kao i nastojanje da se

zajednički posvetimo

Crnoj Gori kao

vrijednosti koja je

neprolazna i vječna,

kažeVujanović

Žalimzbog jedne

svoje replike

POBJEDA:

Moramda Vas podsjetim i na jednu neslavnu

epizoduuVašoj političkoj biogra iji. Naime, iakopravnik i

advokat, u crnogorskoj Skupštini ste, polemišući sa Slav-

komPerovićem,kaoministarpravdepročitalinepotpisano,

opskurnopismoprotivtadašnjegpredsjednikaLiberalnog

savezaCrneGore.Kakodanasgledatenatajdogađaj?

VUJANOVIĆ:

Ako već pokušavamo da protumačimo gest o

kojemme pitate, moramo se vratiti u to vrijeme. Gledano sa

ove distance, svakako bih bio srećniji da se to nije dogodilo.

TimpriještosamsaSlavkomPerovićemimaodobrukomuni-

kaciju još u vrijeme kada je on bio tužilac, a ja advokat. Pored

toga,porodicuPerovićiSlavkaPerovićailičnoveomacijenim,

baškaoštosamuvijekveomacijenioonoštojesuštinaidopri-

nos liberalnogpokreta i njihovih idejacrnogorskomdruštvu.

Ovoštostepomenulizaistajebilaveomaneprijatnapolemika

unutar parlamenta, u kojoj smo nas dvojica razmijenili teške

riječipraćeneburomemocija.Teriječisuočitopogodilemene

koliko i gospodina Perovića; timprije što subile veoma lične i

veoma porodične. Anonimno pismo koje pominjete nijesam

pročitao;onojevećbiloobjavljenoubeogradskimnovinama,

pasamkazaoneštoočemujejavnostprethodnobilaobavije-

štena. Ipak, danasmi je žao što se todogodilo. Baš kao štomi

je i godinama kasnije bilo žao što se izvorni Liberalni savez

Crne Gore na čelu sa SlavkomPerovićem2006. godine nije

našaouprvomreduobnovecrnogorskenezavisnosti.