Table of Contents Table of Contents
Previous Page  21 / 48 Next Page
Information
Show Menu
Previous Page 21 / 48 Next Page
Page Background

21

Pobjeda

Srijeda, 4. jul 2018.

Feljton

Šesnaestoricupojeomrak,

izmakao imsamo jedan

Autor:

Stevan n. BAJKOVIĆ

6.

Jednoga dana sretne me žena

ministra unutrašnjih djela g.

Ljube Jovanovića, g-đa Sim-

ka, koju sam još iz Rima po-

znavao, i upitame, dokle ću se

baviti još u Solunu. Kad joj re-

koh u čemu je stvar, obećami,

daćeonagovoritisašefompo-

licijskog odjeljenjaŽikomLa-

zićem, pošto jenjenmužbiou

to vrijeme bolestan. Idućeg

danadobijempozivodLazića,

koji me primi u Ministarstvu

unutrašnjih djela i počne na-

govarati, da ne odlazim na

front, jer bih “opštoj stvari”

biomnogo korisniji na drugoj

strani. Predloži mi, da u cilju

prikupljanja dobrovoljaca za

srbijansku vojsku odem u

Ameriku. Kako sam iz njego-

vih izlaganja vidio, da bih se

onđe imao staviti na raspolo-

ženje srbijansko-crnogor-

skom agitacionom komitetu

Andrije Radovića, odbijem

pristanak energično i pono-

vim, da ću ja ili stupiti u srbi-

janskuvojskuipratitiGojnića,

ili ćupakprijeći uvojsku fran-

cusku.

OpasnOst

Lazić, na ovumoju izjavu uči-

ni se, kao da pristaje, reče mi

da podnesem pismeno opis

čitavog mog života, zbog čega

daseprijavimsekretaruMini-

starstva unutrašnjih djela B.

Todoroviću.JapośetimTodo-

rovića, koji stavi na zapisnik

čitavu moju biografiju i reče

mi, da rješenje sačekam. U

ovom čekanju proteče opet

nekoliko dana. Jednoga dana

potraži me u kafani “Bejaz

Kula” g. D..., jedanmlađi služ-

benik izsrbijanskogMinistar-

stva vojnog, rodomHercego-

vac (čije ime danas jošmoram

da držim u tajnosti, kako mu

seSrbijanci,popoznatomobi-

čajusvome, nebiosvetili), pri-

kaže mi se i reče otprilike ove

riječi: Meni je poznato, da ste

Vi tražili da stupite u srbijan-

sku vojsku. Vama, vjerovatno,

nije poznato, odkakvih teških

posljedicapoVasmožebiti taj

korak, no ja, kaoVaš bratHer-

cegovac, velim, da se te na-

mjere ostavite. Vi ne znate,

kakvimopasnostima izlažete,

kao Crnogorac, svoj život, a

nije Vam poznato ni to, da su

Srbijanci ustanjusvedaučine

sa Vama, a samo da bi došli do

svojih ciljeva. Ja Vam velim

ukratko: život Vam je u opa-

snosti i gledajte samokakoće-

te se živi spasiti Soluna.

Meni jeuprvimahizjavaovog

čovjeka izgledala zagonetna,

pa i sumnjiva, što se njegovoj

pažnji nije moglo oteti. Gos-

podineBajkoviću- rekaomi je

odmah D... - nemojte da sum-

njate u ovo što Vam govorim.

Ja Vam ponavljam: ja znam

štosteVi umolbiVašoj iznosi-

li, a znamšto Vamoni uMini-

starstvu spremaju. Ako mi ne

vjerujete, a Vi čujte ovo: Vas

Oni Crnogorci u Solunu koji se ne daju u srbijansku službu, bivaju hvatani od strane srbijanskih

žandarma u stanu njihovom, na glavu imse odmah nataknu šajkače i vezani bivaju sprovedeni u

komandumjesta kao - srbijanski vojni bjegunci! A oni, kojima je već unaprijed od strane Srbijanaca

potpisana smrtna presuda, doćeruju se u komandumjesta pred pukovnika Tucakovića, koji

žandarmu obično rekne: ,,Odvedite ovoga, pa neka se onda vrati kroz pet minuta“. Taj, razumije se,

nije se više nikada vraćao, jer te riječi su značile koliko i ,,ovaj odmah da se smakne!“

StevoN. Bajković (lijevo) samajkomMaromi bratomIvom

Brigadir LukaGojnić

RegentAleksandar saNikolomPašićemiministrima - Ljubomir Jovanović je treći s lijeva

stalno prate i Vama se radi o

glavi, nećete da vršite onu

službu, koju Srbijanci silom

hoće da Vam natovare. Evo,

ovi ljudi su određeni da Vas

prate na svakomkoraku! I po-

kaza mi potajnike, koje ja do-

tle nijesambioni primijetio.

Šifrazasmaknuće

Ovaj događaj silno me je bio

uznemirio. G. D... opominjao

me je u istom smislu nekoliko

danauzastopce. Jednommi je

rekaoiovo:OniCrnogorci,ko-

ji se ne daju u srbijansku služ-

bu, a ovi hoće da ihpošto poto

dočepaju, bivaju hvatani od

strane srbijanskih žandarma

u stanunjihovom, na glavu im

se odmah nataknu šajkače i

vezani bivaju sprovedeni u

komandumjestakao-srbijan-

ski vojni bjegunci! A oni, koji-

ma je već unaprijed od strane

Srbijanaca potpisana smrtna

presuda, doćeruju se u ko-

mandu mjesta pred pukovni-

ka Tucakovića, koji žandar-

mu, u prisustvu doćeranoga,

obično rekne: “Odvedite ovo-

ga, pa neka se onda vrati kroz

pet minuta”. Taj, razumije se,

nije se više nikada vraćao, jer

te riječi su značile koliko i

“ovaj odmah da se smakne!”

Do sada je tim načinom, koli-

ko je samo meni poznato, še-

snaestCrnogoracaplatilogla-

vom. Jed i no s e spa s i o

Crnogorac Mitar Hadžić, ko-

ga suuzeli u zaštituEnglezi.

(Riječ je o pukovniku Kosti

Tucakoviću. Srpskom polici-

jomuSolunurukovodiojemi-

nistar unutrašnjih poslova

Ljubomir – Ljuba Jovanović

zvani “Patak”, a taktikom i

njenim operacijama Kosta

Tucaković koji je svjedočiona

Solunskom procesu, prim.

prir).

Na mene je ovo uticalo pora-

žavajuće. Uviđajući, da su Sr-

bijanci doista u stanju i mene

timnačinomdauklone s puta,

riješio sam se da se spasim

stupajući u francusku vojsku.

BOmBa

Dvadana izaovoga, nađemeu

istoj kafani srbijanski žan-

darmizkomandemjestaiupi-

ta me za ime. Kad mu kazah,

onmi saopšti, damepukovnik

Tucaković zove u komandu

mjesta. Rekoh žandarmu, da

ću ja već doći.

Sad mi je bilo već oko srca

hladno. Opomene g. D... poče-

še od toga časa dobijati svoj

pravi značaj. Potražim g. D... i

saopštimmu, da me Tucako-

vić poziva. Ovaj, misleći da ni

novaca nemam, pruži mi 100

drahmi sa napomenom:

Bježi, jer si poginuo! Novac

odbijem, jer samimaopri sebi

dosta, no ga umolih samo, da

mi odmah nabavi jednu kra-

gujevačku bombu. Napome-

nuosam, dasamriješennasve

i da ću moj crnogorski obraz

braniti oddivljaka doposljed-

nje kapi krvi. Istoga dana uve-

če donese mi g. D... bombu. Ja

śedoh te večeri i napisah pi-

smo đeneralu Saraju, crno-

gorskoj Vladi u Neji, engle-

s kom đene r a l u Mi l nu ,

đeneraluGojniću i svojojmaj-

ci, đe izložih što se sve sa-

mnomtihdanauSolunudeša-

valo, te napomenuh, da mi se

od strane Srbijanaca radi o

glavi i da znaju, da samu srbi-

janskoj komandi mjesta ra-

znio sebe i Tucakovića bom-

bom, akosedoidućegdanau2

časa po podne ne bih u stan

vratio. Ta pisma predam gaz-

darici mojoj s molbom, da ih

śutradan u 2 časa, ako do tada

ne dođem kući, preda uprav-

niku oficirske menaže, a ovaj

adresantima.

pasOŠ

Cijele noći nijesam ni oka

sklopio. Duševne patnje moje

bile suneopisane.

Śutradan u 10 časova prije

podne ušao sam u komandu

mjesta. Žandarm me prijavi

Tucakoviću, koji me odmah

primi. Jeste li Vi potporučnik

Stevan Bajković, koji je dopu-

tovao ovamo sa crnogorskim

brigadiromLukomGojnićem?

- pitašeme on. Jesam, glasio je

moj odgovor.Kako je tomogu-

će, daVi dolazite ovamo sana-

šimputnim ispravama, tražite

da budete primljeni u našu

vojsku, a za čitavih dvamjese-

ca bavljenja u Solunu ne pri-

javljujete se komandi mjesta?

- pitašedaljeTucakovićnamr-

gođeno. Odgovorio sam mu,

da sam još uvijek ruski oficir,

paprema tome, svedoku srbi-

jansku vojsku ne stupim, ne-

mam sa srbijanskom koman-

dommjestaapsolutnonikakva

posla.

Tucaković primjeti da to ne

stoji, jer kad sam sa srbijan-

skim pasošem došao, moram

se sa tim pasošem komandi

mjesta i javiti - i odmah zatra-

ži, da mu taj pasoš predam.

Desnu ruku držao sam u dže-

punaotvorenojbombičekaju-

ći, kad će Tucaković reći žan-

darmu, da me ponovo uvede

“krozpetminuta”.KadmiTu-

caković ponovo zatraži pasoš,

sinumi krozglavuspasonosna

misao,kojaje,kakoidanasvje-

rujem spasila situaciju. Iako

mi je pasoš bio u džepu, rekoh

dami jekodkuće i daćugado-

nijeti śutra. Na to mi Tucako-

vić reče da pasoš donijeti mo-

ram po svaku cijenu i da sada

mogu ići. Predośećajući da se

neštosprema,pravoizkoman-

de mjesta odem do fotografa i

dadnempasošsnimiti.Odgaz-

darice uzmem ona svoja pi-

sma i zadržim ih do śutra. Iste

večeri, pak, imao sam gotove

snimke udžepu.

intrige

Prema svome obećanju, a sa

istom predostrožnošću, odne-

soh u 10 časova idućeg dana

originalni pasoš u komandu

mjesta i dadohgaTucakovićuu

ruke. Primijetih mu na licu da

je veoma zadovoljan što je do

pasoša došao. Ipak mi osorno

reče da mu se navratim opet

kroz 2-3 dana, da mi pasoš, iza

registrovanja, povrati. Ja sam

se u toku te sedmice dva puta

navraćao,nopasošnijesammo-

gaodobiti.PukovnikTucaković

bio je prema meni sve drzovit-

niji i drugoga puta mi je rekao,

da mu više ne dolazim, no da

čekamusvomestanu.Bijašemi

jasno da mi pasoš neće biti po-

vraćen. Ne želeći da se izlažem

daljoj opasnosti, jednim pi-

smom izvijestim o svemu ovo-

me đenerala Gojnića. Ovaj do-

đe u Solun i prizna mi da se ne

radi samo protiv mene, nego

već i protivnjega, teda je, na in-

trige srbijanske, i njemu uskra-

ćena komanda, koju je primio

đeneral Taranovski. Želio je i

sam da ode iz Soluna u Pariz i

da bude podalje od ovog srbi-

janskog šljama.

(Nastavlja se)

Jednoga dana potražime jedan službenik

iz srbijanskogMinistarstva vojnog, rodom

Hercegovac i reče otprilike ove riječi: Meni

je poznato, da steVi tražili da stupite u

srbijanskuvojsku. Vama, vjerovatno, nije poznato, od

kakvih teškihposljedica poVasmože biti taj korak, no

ja, kaoVaš brat Hercegovac, velim, da se te namjere os-

tavite. JaVamvelimukratko: život Vam je uopasnosti i

gledajte samo kako ćete se živi spasiti Soluna

Solun 1916.

KAKO SU SRPSKAVOJSKA I TAJNA POLICIJAU SOLUNU 1917-1918.

PROGONILE I LIKVIDIRALE CRNOGORSKE PATRIOTE

Bajkovićeve

bilješke

predstav-

ljaju ri-

jetko i dragocjeno

svjedočanstvo omu-

kama i iskušenjima

kroz koje suprolazile

crnogorske patriote na-

konpropasti crnogorske

vojske i države u janu-

aru 1916. godine