Table of Contents Table of Contents
Previous Page  20 / 48 Next Page
Information
Show Menu
Previous Page 20 / 48 Next Page
Page Background

20

Pobjeda

Nedjelja, 24. jun 2018.

Feljton

SEDAMDECENIJAODREZOLUCIJE INFORMBIROA I TITOVOG ,,NJET“

Pakaoukome je logoraš

logorašubio i isljednik

Priredio:

Slobodan ČUKIĆ

7.

Goli otok postao je fenomen

po tome štonanjemuzatvore-

nik zatvoreniku nije bio kole-

gakoji bimupomogao, kao što

je često slučaj u zatvorima ili

logorima, već isljednik koji bi

tražio tragove iskrenog poka-

janja svog kolege zatvorenika.

Bio je to monstruozan sistem

kome gotovo da nijesu bili po-

trebni čuvari. Zatvorenici su

se čuvali međusobno, među-

sobno su se cinkarili ili među-

sobno govorili o tome ko je u

pokajanju i povratku na

ispravnu liniju Partije napre-

dovao.Odlogorašaseočekiva-

lo iskreno pokajanje, što je po

pravilu značilo da su trebali

odati jošnekogako jezaista, ili

samo u nečijoj fikciji, bio sa-

radnik ili simpatizer IB-a. Ivo

Banac piše da je zanimljivo da

se u partijskim dokumentima

Goli otok nikada direktno ne

spominje, teda jesamo imebi-

lo zakonspirisanopod šiframa

“Mermer” i “gradilište”.

Svjedočenja

Evo i nekoliko svjedočanstava

golootočkih logoraša. Udoku-

mentarcu “Goli otok” Darka

Bavoljka, snimljenom 2012.

godine, pojavljuje se Alfred

Pal, koji je na to ostrvo stigao

među prvima. On pripovijeda

da su ihnaostrvoprevezli bro-

dom “natiskane kao crnce u

doba ropstva”. “Izbacili sume

izbroda takoštosumezgrabili

za kosu i za nogu i prebacili

van. Onda su te vani malo pre-

bili, zgazili, i onda, skidaj se, i

sada marš, trkom. Dakle, trčiš

gol, većplav, zelenodudaraca i

ondje je špalir. To suoni koji se

jošnisurevidirali, oni tenema-

ju pravo tući nego samo plju-

vati... Nisam znao što me tek

čeka. Ačekalo ih je2500, pore-

danih kao zmija. Oni su ozbilj-

noudarali”, svjedočio jePal.

U tomdokumentarcu je o Go-

lom otoku svjedočio i novinar

MilovanZec, koji jeuDrugom

svjetskomratupreživio ustaš-

ke logore Jasenovac i Staru

Gradišku: „Poslijepresudebio

samočajan. Uta tri dana i noći

bez sna, bez apetita, bez bistre

svijesti, osjetio samda se cijeli

svijet srušio u meni”, zabilje-

ženo je u njegovim zapisima.

Slično duševno stanje iz so-

vjetskih gulaga opisivali su i

tamošnji komunisti. Goli otok

jebiozamišljen takoda se sva-

ki osuđenikmogao rehabilito-

vati,alikroztorturu,odricanje

od svojih stavova, čak i od svo-

Golootočki robijaš Alfred Pal pripovijeda da su ih na ostrvo prevezli brodom ,,natiskane

kao crnce u doba ropstva“. Izbacili sume iz broda. Onda su te vani malo prebili, zgazili, i

onda, skidaj se, i sadamarš, trkom. Dakle, trčiš gol, već plav, zelen od udaraca i ondje je špalir.

To su oni koji se još nijesu revidirali, oni te nemaju pravo tući nego samo pljuvati... Nijesam

znao štome tek čeka. A čekalo ih je 2500, poređanih kao zmija. Oni su ozbiljno udarali

,,Tuča i udaranja bilo

je svakog dana. Birali

su kažnjenike, koji su

se tobože popravili,

da prebijajudruge

zatvorenike. Ružni

su todogađaji. U

njima su stradali

Titovi nekadašnji

istomišljenici. Imao

samprilikuda vidim

koje supredratne

i ratne komuniste

tamo likvidirali“, kaže

BoškoVulović

Goli otok

Goli otok - satelitski snimak

ZatvoreniknaGolomotoku

je ličnosti, kao i kroz prokazi-

vanje drugih logoraša.

Tuča i udaranje

Imamo još dva svjedočanstva.

Boško Vulović pripovijeda da

jeimaosamo17godinakadasu

ga kao gimnazijalca u Kotoru

sa još nekoliko drugova uhap-

sili zbog grafita “Dolje Tito,

živio Staljin” i odredili mu ka-

znu od tri godine na Golom

otoku (članak Nataše Latko-

vić, “Blic” od 17. 12. 2017). “A

tamo je bilo svega - prebijanja,

ponižavanja, ubistava, samou-

bistava... Još se sjećam svakog

detalja”, kaže Vulović. “Prebi-

jali su nas, rekli namda će nas

baciti preko balkona, ako ne

priznamo i reći da smo htjeli

da pobjegnemo, pokazali su

nam pištolj... Rekli su nam:

Priznajte i časnariječ, nećemo

vas dirati. U suprotnom, mo-

žemo vas pobiti i niko neće

znati zavas.Misliosamsudiće

nam, pa ću onda istjerati prav-

du.Međutim, oni sunamuko-

torskomzatvoru sa nekog spi-

ska samo pročitali kazne.

Nikakvog procesa nije bilo.”

15paviljona

Vulović navodi da jenaGolom

otokuutovrijeme (1950. godi-

ne) bilo 15 paviljona, i da je u

svakombilo između 200 i 250

zatvorenika. “Tuča i udaranja

bilo je svakog dana. Birali su

kažnjenike, koji su se tobože

popravili, da prebijaju druge

zatvorenike. Ružni su todoga-

đaji. Unjima su stradali Titovi

nekadašnji istomišljenici.

Imao samprilikuda vidimko-

je su predratne i ratne komu-

niste tamo likvidirali“, kaže

Vulović, koji je pušten iz logo-

ra na osnovu ukaza Aleksan-

dra Rankovića, tada prvog čo-

vjkaUdbe. „Formalno sambio

oslobođen, ali ni tadnisambio

slobodan čovjek. Morao sam

da idem na Taru, na, kako su

rekli, dobrovoljnu radnu akci-

ju.„

pogrešnaSlika

U članku Nataše Latković

(“Blic” od 17. 12. 2017.) donosi

se i svjedočenje Branka Bjelo-

vuka iz Mladenovca, bivšeg

oficira,kojijeuradnomlogoru

proveo pet godina, osamme-

seci i 19 dana. On je robijao na

malomostrvu Sveti Grgur, ko-

je se nalazilo u blizini i na koje

suslalioficire.Uhapšenjezato

što je svom drugu oficiru re-

kao da je „greška što ovi naši

nisu išli na Informbiro u Bu-

kurešt“, a ovaj je to prijavio

Udbi. Dodaje da su „iz jedne

ustanoveuBeogradučistačicu

poslaliulogornačetiri godine,

jer su joj rekli da skine sliku sa

zida, a ona nije znala koju. Na

slikama su bili Tito i Staljin“.

„Dok smo bili na ostrvu, od

1800 ljudi, umrlo je njih 71.

Neki suubijeni, neki su se ubi-

li, neki su umrli zbog uslova u

kojima su tamo boravili, neki

su preminuli od zaraznih bo-

lesti“, kažeBjelovuk.Daljena-

vodi da su tamo osuđenici tu-

kli jedni druge, kao i da su

bolje prolazili oni koji su bili u

dobrim odnosima sa isljedni-

kom. „Ja sam prihvatio kaznu

kaopravednuijasamnavodno

bio prevaspitan i onda je tre-

balo da tučemone koji to nisu.

Malo je falilodaumremodba-

tina koje sam dobio kad sam

stigao na ostrvo. Sa više od 70

kilograma spao samna 46. Iz-

gubio sam skoro 30 kilogra-

ma“, završavaBjelovuk.

raTni heroji

Hrvatski istoričar dr Martin

Previšić je više godina istraži-

vao tu problematiku u Hrvat-

skom državnom arhivu u Za-

grebu i Arhivu Jugoslavije u

Beogradu. Pored brojnih do-

kumenataoInformbirou iGo-

lomotoku, kao i dosjea logora-

ša, prikupio je i svjedočenja

40-ak zatvorenika i nekoliko

visokih oficira UDB-e. Previ-

šić komentariše da je strada-

njemnogih starih komunista i

ratnihheroja „posebno tragič-

na epizoda Golog otoka i si-

gnal koliko je surov bio obra-

čunsaStaljinovimpristašama,

i kakva je zapravo tada bila

staljinistička narav jugosla-

venskih komunista. Bez obzi-

ra na njihovu podršku Stalji-

nu,zapanjujućaječinjenicada

su ti ljudi teško maltretirani,

ponižavani, zapravo uništava-

ni. Bilo je tu devet sudionika

Oktobarske revolucije, 25 bo-

raca građanskog rata u Špa-

njolskoj, tzv. Španaca, mnogi

osnivači KPJ, generali, mini-

stri, narodni heroji... Tito se

bojao da bi svi oni mogli biti

jezgranoveKPJ, posebnostari

komunisti, pa su izolirani u

poseban logor na Golom oto-

ku.Teškojetodanaspredočiti.

Da se heroje sa Sutjeske ili su-

dionikeOktobarskerevolucije

tjera da tuku jedni druge”.

(Nastavlja se)

NaGolomotoku je bilodevet učesnika

Oktobarske revolucije, 25 boraca

građanskog rata u Španiji, tzv. Španaca,

mnogi osnivači KPJ, generali, ministri,

narodni heroji. Tito se bojaoda bi svi onimogli biti

jezgronoveKPJ, posebno stari komunisti, pa su

izolovani uposeban logor naGolomotoku. Teško je

todanas predočiti. Da se heroji sa Sutjeske ili učesnici

Oktobarske revolucije tjerajuda tuku jedni druge

Prizor sGologotoka

Robijaši naGolomotoku