Table of Contents Table of Contents
Previous Page  19 / 48 Next Page
Information
Show Menu
Previous Page 19 / 48 Next Page
Page Background

19

Pobjeda

Nedjelja, 24. jun 2018.

Primjeri

KOLAŠIN/TIVAT

–Tokom

akcije„Malimškolamaupo-

hode“članoviNVUDjeca

Tivtastigli sudaposjete, ra-

čunajućiiovouBaramaRado-

vića, 26područnihodjeljenja

satek jednimilidva-triđaka.

Često, tolikodatonemožebi-

ti slučajnost, tadjecauznak

dobrodošliceTivćanimaka-

zujuantologijskupjesmu

DraganaRadulovića„Jane

volimdasamsam“, panijebi-

ločudnokadistoučini iAnđe-

laPerović, učenicaIIIrazreda

područnogodjeljenjauBara-

maRadovićakolašinske

Osnovneškole„MojsijeSte-

vanović“.

SVEMANJEĐAKA

ZgradaškolepriManastiruMo-

račaizgorjelajeupožaruuapri-

lu 1952. godine, a od školske

1955/56.godinenastavaseizvo-

di u zdanju u kome se to i danas

čini. Broj đaka u njoj sve jema-

nji. Nekada ih je bilo tri-četiri

stotine, a danas tek 23! Plus An-

đelaupodručnomodjeljenju.U

četiri razreda samo je po jedan

školarac, a najbrojniji je drugi,

koji pohađa šest đaka! Zato na-

stavnici do norme stižu i radom

udrugimškolama.

-Djece je svugdjemalo.Nekada

je ova škola imala osam, a danas

imatekjednopodručnoodjelje-

nje. Od mojih kolega samo na-

stavnicimatematike,maternjeg

i engleskog jezika imaju punu

normučasova.PoredManastira

radim još uMeđuriječju i Bara-

ma Kraljskim, a i u njima je po

dvadesetak ili koji đak više.

Smanjuje se broj đaka i u grad-

skoj školi ,,Risto Manojlović“,

mislimdaseuprvirazredupisa-

lo60djece,aprijedvijedecenije

bilo nas je više od 150 - kazuje

profesor geografije Nikola Ba-

ković,napominjućidaOŠ„Moj-

sijeStevanović“pohađajudjeca

izselaĐuđevina,Rajčevina,Ba-

reMoračkeiVočje.Ijošdodade,

uz osmijeh a za brigu: „Kako su

momcikrenulisaženidbom,sve

će školeda sezatvore“.

Četvororazredna škola u Bara-

ma, od matične udaljena oko

sedam kilometara, otvorena je

1935/36, a niz godina nakon

Drugog svjetskog ratabilo je to-

liko đaka da su stalno radila dva

učitelja.Danasuškolitekučeni-

ca III razreda Anđela Perović i

učiteljica Sanja Vesković. Prije

desetak godina ne bijaše djece,

pa školu zatvoriše, a ponovo je

zaživjela kad je Anđela krenula

uprvi razred.

Od kuće u Rajčevini do škole

oko pet kilometara, pa Anđelu

otacMomo, koji je domar zgra-

de, svakog dana dovozi. „Nekad

moramo i pješke, a kad snijeg

padnemenidostomakaneidem

uškolu“,započinjepričubistro-

oka djevojčica, koja je prva dva

razreda završila sa odličnim

uspjehom. Pred kraj trećeg, ka-

korečeučiteljica,naginjekaod-

ličnom.Matematika joj je i pro-

blem i najveća radost. „Kad zna

odgovor, zavrti se oko sebe, po-

trčidozida,vratise,pausklikne:

jes“, učiteljicaSanjaotkrivaAn-

đelinsimpatičniritualkojipret-

hodi odgovorimazapeticu.

Anđela o učiteljici sve najljepše

govori. „Nije stroga“, kaže, „ne

ruži me“. ,,I mnogo je volim“.

Ljubav obostrana. Da nije, ne bi

Kolašinomzajednošetale.

„Dokrazgledamo izlogeonami

čita cijene, pričamo o svemu, a

pokazala sam joj i gdje je šta u

Kolašinu. Vezale smo se jedna

za drugu, pa je povedem i do

moje kuće u selu Blatina da se

igra samojimsinom. I prijeAn-

đele imala sam iskustvo rada sa

samo jednomučenicomimogu

reći dađakukoji je samu razre-

du nije lako. Fokus je samo na

njemu, pakadosjetimda seAn-

đela zamori pogledamo inter-

net i You tube. Srijedom idemo

umatičnu školu radi engleskog

jezika,budesadjecominafizič-

kom i odmah se drugačije osje-

ća“, kazuje učiteljica Sanja, na-

pominjući da je i nastavnicima

lakši rad kada je u razredu više

đaka.

A, Anđelaobećadaćezadokto-

ricudauči.UKolašinse,katego-

rična je, vraćati neće, ostaće u

Podgorici. Tamo su joj

starija braća Dragan, Duško i

Dejan. OBeču, u kome joj je se-

stra Jelena, govorila nije. Tek,

samo, da tamo još nije bila. „Ali,

bila sam sa školom i u Budvi i u

Tivtu. Ljepšimi jeTivat“, naza-

dovoljstvogostiju„presudi“An-

đela.

ŠKOLA

Poobičaju,prijeposjetepodruč-

nomodjeljenju Tivćani svrate i

domatične škole, pa im tako pr-

vo drugovanje sa Moračanima

bijaše u OŠ „Mojsije Stevano-

vić“. Ime je prije šest decenija

dobila po kapetanu španske re-

publikanske armije, rođenom

1913. godine, koji je herojski po-

ginuouproljeće 1938. godine na

frontukodTeruela. Istorija ško-

le, koja je tada bila uManastiru

Morača, počinje da se ispisuje

1854. godine, a da se tada začulo

prvo đačko zvono svjedoči Sve-

tozarKujovićumonografiji„Ra-

zvoj školstvauDonjojMorači“.

„U našoj školi, u ovoj zadužbi-

ni Nemanjića, Savindan je ove

godine proslavljen svečanije

nego obično, jer se navršava

pedeset godina kako škola po-

stoji u našemManastiru. Isti-

na, škola je ovdje bila i prije

ovogvremena imi i danas ima-

mo živih ljudi iz te još starije

škole, ali je tobilaškolapsaltir-

ska, a osim toga ne možemo

tačno odrediti ni vrijeme kad

je počela. Zbog toga pedeseto-

godišnjicu ove škole i ne raču-

namo od početka te psaltirske

škole, nego od onda kad je ov-

dje škola počela raditi sa

znanjem i odobrenjem blaže-

nopočivšeg Knjaza Danila Pe-

trovića, a to je od 1854. godi-

ne...“,citiraojeKujovićzapisiz

„GlasaCrnogorca“od31. janu-

ara 1904. godine. Za otvaranje

školezaslugepripadajuvojvo-

di Novici Ceroviću i arhiman-

dritu Dimitriju Radojeviću, a

prvi učitelj u moračkoj školi

bio je jeromonah Simeon Da-

mjanović.

DILEME

Tivćanima, na kraju, ostalo ne-

jasnogdje su tačnobili.

- Kažete li u Barama Radovića

ljutiće se Lakićevići, koji tvrde

da su Bare Lakićevića. Otišlo je

to i do suda, pa vele da je presu-

đenodanijesunijednenidruge,

negodasuBareMoračke“,poja-

sniše neki mještani zbunjenim

gostima. Za provjeru, vremena

nije bilo. Kako god, bilo koja va-

rijantadajeupitanju,nevladino

udruženje „Djeca Tivta“ je sa

svojim prijateljima beskrajno

obradovaloAnđeluPerović.

SlavkoKRSTOVIĆ

KOLAŠIN:

NVODjeca Tivta posjetila Anđelu Perović i njenu učiteljicu

,,Janevolimda samsam“

Četvororazredna

škola uBarama,

odmatične

udaljena

oko sedam

kilometara,

otvorena je

1935/36, a niz

godina nakon

Drugog svjetskog

rata bilo je toliko

đaka da su

stalno radila dva

učitelja. Danas u

školi tek učenica

III razreda

Anđela Perović

i učiteljica Sanja

Vesković

„Djeca Tivta“ organizu-

ju humanitarnu akciju

„Malim školama u poho-

de“ u saradnji sa Osnov-

nom školom „Drago

Milović“, a darove Anđeli,

od školskog pribora,

preko CD plejera, obuće

i odjeće, do sportskih

rekvizita i slatkiša, poslali

su: Opština Tivat, kompa-

nija „Adriatik marinas“,

Radio Tivat, međunarodna

„Knightsbridge“ škola,

irma „Donator“ iz Podgo-

rice, Modni klub „Da Qui“,

butici „Belisima“ i „Lisca“,

Turistička organizacija i

preduzeće „Pariz- Tivat“

(brod „Vodena kočija“).

Djevojčici ih uručili pred-

sjednica NVU „Djeca

Tivta“ Slavica Vulanović,

sekretarka opštinskog

Sekretarijata za kulturu i

društvene djelatnosti mr

Dubravka Nikčević, uče-

nica OŠ „Drago Milović“

Ivana Živić i dugogodišnji

aktivisti „Djece Tivta“, prof.

Olja Mitošević i pomoćnik

direktora u tivatskoj školi

Tomo Goranović.

Daroviza

Anđelu

Anđela je za tri godine

školovanja promijenila

troje nastavnika!

- Prije mene je sa Anđe-

lom radio profesor

izičkog vaspitanja Brano

Boričić. Iako nije bio

u svojoj struci naučio

ju je mnogo toga, a sa

bolovanja se vraća kole-

ginica koja je sa njom

radila prije Brana, pa na

jesen nećemo biti skupa.

Imamo telefone, sluša-

ćemo se. Nećemo jedna

drugu zaboraviti - obeća-

la je učiteljica.

Zatrigodine

promijenila

trinastavnika

Matična škola

Ivana i Anđela

UčiteljicaSanja i Anđela

PodručnoodjeljenjeuBarama

Domaćini i gosti