Table of Contents Table of Contents
Previous Page  13 / 48 Next Page
Information
Show Menu
Previous Page 13 / 48 Next Page
Page Background

13

Pobjeda

Kultura

Nedjelja, 24. jun 2018.

CrnaGora treba

da iskoristi svoje

pripovjedačkoblago

PODGORICA

Aktuelni

gradonačelnik Tuzle, pisac

Jasmin Imamović trajno je

zadužio književnu scenu

ex-YU regiona kao inicijator

regionalne nagrade „Meša

Selimović“ koja se već 17

godina dodjeljuje u tom

gradu, u okvirumeđunarod-

nih književnih susreta „Cum

grano salis“. U vremenu

nenaklonjenompravoj knji-

ževnosti i istinskoj kulturi,

Imamović je osnivao i uzdi-

gao na respektabilan nivo

ovumanifestaciju koja od

2001. u Tuzli okuplja najbolje

pisce sa govornog prostora

Bosne i Hercegovine, Crne

Gore, Hrvatske i Srbije.

U Podgoricu je Imamovića

nedavno doveo spisateljski

put, a ne gradonačelničke

dužnosti, pa je u Biblioteci

„Radosav Ljumović“ pred-

stavio svoj roman „Slana

zemlja“, koji obrađuje veliku

i istinitu tuzlansku ljubavnu

priču u nemogućimuslovima

Drugog svjetskog rata. Bio je

to neposredan povod za ovaj

intervju...

POBJEDA:

„Slana zemlja“

govori o ljubavnoj priči i rat-

noj drami narodnog heroja

Envera Šiljka i Jevrejke Fride

Laufer, a osimnjih u roma-

nu se pojavljuju i tuzlanski

revolucionari Rudolf Vikić i

Memo Suljetović. Kako biste

bili što bliži istini, pročitah

negdje, detaljno ste proučili

doba o kojempišete, oživi-

jeli ga i kroz citate novinskih

izvještaja, popise sa potjer-

nica i službenih sudskih

dokumenata. Kako je izgle-

dao proces istraživanja? Je li

bilo nepoznanica?

IMAMOVIĆ:

Tuzla ima

slavnu antifašističku proš-

lost. Drugog oktobra 1943.

godine Tuzla je bila najveći,

od Hitlera, ustaša, četnika i

drugih Hitlerovih sluga, oslo-

bođen grad. Istina o Tuzli je

tako blistava i jasna da mi je

bilo inspirativno proučavati

sve dokumente vezane za

moj voljeni grad, u periodu

mart 1941 - mart 1942. Ovo

je zanimljiv i prelomni peri-

od, neki likovi su se brzo

priklonili trenutno jačem, a

neki su bili dosljedni, jaki i

pošteni. Posebno je inspira-

tivna velika ljubavna priča

o narodnomheroju Enveru

Šiljku i Fridi Laufer. U sred

velike istorijske drame, doga-

đa se njihova velika ljubavna

drama. U svemu je najdrama-

tičnije to što je njihova priča

istinita. Šteta bi bilo da jedna

takva ljubav ostane neopisa-

na, neopjevana.

POBJEDA:

Pisci uglavnom

naglašavaju kako je u njiho-

vimromanima sve ikcija,

Unašimknjiževnim

centrima potencirao

samono štonas veže, a

ne ono štonas razdvaja

POBJEDA:

Citiraću vas: „Svakom

evropskom ludilu ovdje se dolije

i naše balkansko. Koliko god im

naudili drugi, Balkanci često dopri-

nesu da se u nesreći i sramoti pre-

vrši mjera. Zato je svaka svjetska

drama ovdje dramatičnija, evopska

tragedija tragičnija“. Zašto je tako?

IMAMOVIĆ:

Ovo pitanje zahtijeva

pravu antropološku studiju. Tako je

vjerovatno i zato što dovoljan broj

ljudi ovdje nije svjestan da je živi

svijet, i bez našeg ljudskog uplitanja,

sačinjen od bezbroj različitosti. Ako

među razlikama vlada disharmoni-

ja, nikome nije dobro. Kada među

razlikama vlada harmonija tad

imamo priliku da nam svima bude

dobro. Trebamo, dakle, njegovati

harmonijumeđu razlikama. Osim

toga, nemamo dovoljno ljudi, koji su

dovoljno pametni, da stvore metodu

rješavanja kon likta među različito-

stima, a da osnova te metode, bude

ljubav, kako je znao kazati Martin

Luter King. Ni danas mi nemamo

dovoljno onih koji su na putu lju-

bavi. A ljubav je uzrok nastanka,

i svakoga trena, novog stvaranja

svijeta, iz ljubavi smo nastali i ljubav

je naše prirodno stanje. Na Balkanu

se prečesto dogodi da neki ljudi iz

prirodnog stanja i puta ljubavi, zalu-

taju u neprirodno i neljudsko stanje

mržnje, da zalutaju tako što se zapu-

te putevima mržnje.

Akomeđurazlikamavladadisharmonija,nikomenijedobro

dok vi ističete da su događaji

u „Slanoj zemlji“ istiniti, a

svako ime i prezime pravo.

Odabrali ste put kojimse rjeđe

ide. Zašto?

IMAMOVIĆ:

Zato što je to teži

i odgovorniji put. Ne pišempo

narudžbi, nego iz zadovoljstva

i unutarnje potrebe da roman

pišem i napišem. Hoću kada

pišemda se osjećamdobro, a

osjećam se dobro kada nekim

ljudima koji su zaslužili pošto-

vanje, to poštovanje i ukažem.

Svima u Tuzli poznata su

herojstva narodnog heroja

Envera Šiljka, članice ilegalnog

pokreta otpora, Fride Laufer,

Rudolfa Vikića, Meme Sulje-

tovića i drugih. Kažem, svima

u Tuzli. Želio samda njihova

imena postanu poznata i šire.

Osim toga, skoro niko od nas

nije znao za herojstvo Mustafe

Vilovića, Ratimira Deletisa, za

zasluge tadašnjeg gradona-

čelnika Osmana Vilovića, pa

sam imao potrebu i o njima

da pišem. Imao sampotrebu

pisati i o negativcima. Period

o kojem sampisao toliko je

dramatičan da je bilo šteta da

se ne pridržavam istorijskih

fakata.

POBJEDA:

Pored grada

Tuzle, pokazali ste i ovim

romanomda je za Vas istori-

ja velika književna inspiraci-

ja. U čemuVi kao pisac vidite

značaj istorije kao podsticaja

za pisanje?

IMAMOVIĆ:

Svakompiscu

istorijskog romana ili romana

o istoriji, a Predrag Matvejević

je opravdano insistirao na ovoj

razlici, istorija je inspirativna.

Koga nedovoljno inspiriše

sadašnjost, taj u istoriji prona-

lazi inspirativne priče i o istoriji

piše romane.

POBJEDA:

Treba li umjetnost

da ima politički angažman ili

je najveći angažman upravo

stvaranje vrijednih djela?

IMAMOVIĆ:

Vjerujemda

umjetnost treba stvarati dobra

djela, koja su uz to i angažira-

na. Svako od nas treba pokaša-

ti mijenjati ovaj svijet na bolje.

POBJEDA:

Osnivač stemeđu-

narodnih književnih susreta

„Cumgrano salis“ i inicijator

regionalne nagrade „Meša

Selimović“. Koliko je truda,

volje i čega sve još trebalo

da jedan ovakav književni

festival prvo zaživi pa onda

i izraste umanifestaciju od

regionalnog ugleda?

IMAMOVIĆ:

Što je situacija

teža, izazov je veći. Fudbaleru

je važnije postići gol iz teške,

nego iz lake situacije iz koje je

teže promašiti nego pogoditi.

U našim književnim centrima

potencirao samono što nas

veže, a ne ono što nas razdva-

ja. Pitao sampisce i profesore

književnosti, da li je prostor

Crne Gore, Srbije, Hrvatske

i Bosne i Hercegovine jedan

govorni prostor? Rekli su da

jeste. Da li je Tuzlak Meša

Selimović veliki romanopisac?

Rekli su da jeste. Zašto ne

bismo osnovali nagradu koja

nosi njegovo ime, imenovali

žiri i selektore, u kojima će

biti pisci i profesori iz naše

četiri države? Odgovorili

su: Što da ne. I tako smo

2001. godine osnovali

susrete „Cumgrano salis“

i Nagradu, koja je danas

veoma ugledna. Jedini

pisac romana koji

nagradu ne može

osvojiti sam ja, iz

razloga što baš ja

imenujem članove

žirija i selektore.

To je jedina moja

žrtva. U ostalome

vezanom za knji-

ževne susrete uživam, moji

saradnici na tome rade odlič-

no, u Tuzlu dolaze i za nju se

vežu najveći pisci ovog prosto-

ra i ovog vremena.

POBJEDA:

Nagrada „Meša

Selimović“ za 17 godina

postojanja četiri puta otišla

je uCrnuGoru. Pratite li šta

se dešava na crnogorskoj

književnoj sceni? Kako vam

se dopada to što stignete da

pročitate od naših pisaca? Što

prvo primijetite?

IMAMOVIĆ:

Primijetim

odlične pisce. U Crnoj Gori

je daleko više dobrih pri-

povjedača, nego pisaca

koji objavljuju kratke priče

i romane. Vi ste narod

koji zna pričati dobre

priče i bilo bi dobro da taj

pripovjedački dar politika

pretvori u veći broj pisaca,

na način da piscima i izda-

vačima daje veće poticaje.

Na primjer, djeci i mladima

treba ponuditi dobre

škole krea-

tivnog pisanja, koje bi vodili

savremeni crnogorski književ-

nici. Često srećemCrnogorce

koji odlično govore, plijene

pažnju nas koji slušamo, pa

nagovorite ih da to što lijepo

govore, lijepo i napišu.Vjerujte

da je to vaše veliko blago i da

ga trebate iskoristiti.

POBJEDA:

Kao gradona-

čelnik Tuzle poznati ste

po kreativnimprojektima,

poput Slanih jezera, Biznis

inovacionog centra, obnove

i e ikasnog korišćenja kul-

turno-istorijskog nasljeđa, te

gradnjemnogih objekata koji

su preporodili ovaj grad. Kako

je jedan pisac postao grado-

načelnik? Što je presudilo da

krenete tomstazom?

IMAMOVIĆ:

Radio samu

gradskoj administraciji od

početka, bio u različitim

službama, naučio dovoljno,

nagledao se svega i zaključio

da bih ja mogao bolje. Imao

sam veliki izazov pokazati

građanima da nismo svi isti i

da nam život može biti udob-

niji i bolji ako se potrudimo.

Moj tim i ja smo uspjeli napra-

viti urbanistički zaokret i pre-

poroditi Tuzlu. Nekad samo

industrijski grad, danas je

najatraktivnija ljetnja turistič-

ka destinacija u Bosni i Herce-

govini. I najljepša. Mislio sam

odraditi jedanmandat, a sada

samgradonačelnik koji je na

ovoj dužnosti, najduže u isto-

riji Tuzle. Naravno, mnogo je

problema koje nismo riješili.

POBJEDA:

Slovite za najpo-

pularnijeg gradonačelnika

u BiH? Štomislite, čime

ste najprije zavrijedili taj

status?

IMAMOVIĆ:

Volim

ljude, svoj posao, nepre-

kidno radim i normalno

da ostvarujem rezulta-

te zbog kojihme gra-

đani podržavaju. Toliko

volimTuzlu da bi se

najmanje četiri od pet

romana, koliko samdo

danas objavio, mogli zvati

romanima o Tuzli.

POBJEDA:

Kakva je sim-

bolika naslova romana

„Slana zemlja“? Ima li veze

sa tvrdnjomLajoša Taloci-

ja o staroilirskomkorijenu

riječi Bosna?

IMAMOVIĆ:

„Slana

zemlja“ je roman o Bosni i

Hercegovini i Tuzli u perio-

du Drugog svjetskog rata.

Pošto, po Lajošu Talociju,

korijen riječi Bosna nije

južnoslavenskog nego

staroilirskog porijekla i

u prevodu znači „slana

zemlja“ ili posuda iz koje

se isparavanjemdobija so,

odlučio sam se za ovakav

naslov, jer on simbolizira i

Bosnu i Tuzlu.

Simboli

BosneiTuzle

Rosanda

MUČALICA

Jasmin Imamović

INTERVJU:

Jasmin Imamović, pisac i gradonačelnik Tuzle

UCrnoj Gori

daleko je više dobrih

pripovjedača, nego

pisaca koji objavljuju kratke

priče i romane... Često srećem

Crnogorce koji odlično govore,

plijene pažnju nas koji

slušamo, pa nagovorite ih

da to što lijepo govore,

lijepo i napišu