Table of Contents Table of Contents
Previous Page  9 / 48 Next Page
Information
Show Menu
Previous Page 9 / 48 Next Page
Page Background

9

Pobjeda

Nedjelja, 17. jun 2018.

Intervju

Profesor dr Vukić Pulević, dobitnik Trinaestojulske nagrade za životno djelo

PODGORICA

Najveće držav-

no priznanje Trinaestojulska

nagarada za životno djelo ove

godine pripala je prof. dr Vukiću

Puleviću – vrsnomnaučniku,

botaničaru, profesoru, ekologu,

kako sam kaže - angažovanom

intelektualcu, koji se, osimbav-

ljenja naukom, bezrezervno i

beskompromisno zalagao za

nezavisnu Crnu Goru, njene

identitetske vrijednosti i njen put

u društvo razvijenih država...

Pulevićev doprinos društveno-

političkimprocesima u našoj

zemlji je izuzetan – bio je dio

Liberalnog saveza, partije koja je

„utabala“ put povratku nezavi-

snosti Crne Gore, bio je ministar

za ekologiju i životnu sredinu

(1993), jedan je od utemeljivača

Matice crnogorske, Crnogor-

skog PEN centra, Dukljanske

akademije nauka, Odbora za

vraćanje autokefalnosti Crno-

gorskoj pravoslavnoj crkvi, a

dao je veliki doprinos i kodi kaci-

ji crnogorskog jezika...

Autor je kapitalnih djela iz obla-

sti botanike i utemeljivač ove

nauke u našoj zemlji...

Iako je sve ovo samo dio njego-

vog rada i angažmana, Pulević

intrevju za Pobjedu počinje upo-

zorenjem: „Nemojte odmene

praviti nekog genijalca, arogan-

tnog čovjeka. Da bude da se ja

nešto hvalim...“.

Ali, samo i sa dijelom fakata o

djelu Vukića Pulevića jasno je

da je Trinaestojuska nagrada za

životno djelo u pravim rukama, a

to je nepodijeljen stav i crnogor-

ske javnosti, koja je, inače, rijetko

saglasna.

U intervjuu Pobjedi, Pulević kaže

da ne misti ikuje priznanja, ali da

mu svakako imponuju. Govoreći

o intenzivnom, višedecinijskom

angažmanu i na brojnimpoljima

izvan nauke ocjenjuje da intelek-

tualac tomora, da je „nemoralno

previđati probleme i ne uključi-

vati se u njihovo rješavanje“.

POBJEDA:

Trinaestojulska

nagrada je najveće državno

priznanje – već drugi put ste

laureat. Prvi put ste je zavrije-

dili zbogdostignuća unauci,

a sada ste je dobili za životno

djelo. Što zaVas znače ove

državne nagrade?

PULEVIĆ:

Važne su. Znače

da samprimijećen, zapažen u

poslovima kojima sam se bavio

i da samostavio neki trag. Godi

taj utisak da se sve to prati sa

simpatijama. Ne misti ikujem

nagrade, ali naravno da mi

imponuju. Za mene postoje

dvije vrste priznanja. Jedno, do

kojegmnogo držim, je kakome

ocjenjuje nauka umojoj zemlji

i inostranstvu. Kako se kotiram

u konkurenciji i visokim krite-

rijumima nauke. Tu sam imao

sreću da veoma rano neka otkri-

ća i radovi budu umonogra i-

jama i botaničkim studijama.

Druga vrsta priznanja je prizna-

nje sredine u kojoj živim i radim.

Tu nije u pitanju samo botanika,

nego i profesura, saradnja i

učestvovanje u strukovnim

timovima. Zatomi imponuje da,

baš u ovoj sredini, mojoj - dobi-

jempriznanja. Ispunjava me i

činjenica da, s obziromna to da

sam već bio dobitnik godišnje

Trinaestojulske nagrade, žiri me,

ipak, nije mimoišao, već su ocije-

nili da imam zasluge koje sume

preporučile i za najveće držav-

no priznanje - Trinaestojulsku

nagradu za životno djelo.

POBJEDA:

Među rijetkimste

crnogorskimnaučnicima koji

je ukontinuitetuuključen i u

politička, društvena, kultur-

na zbivanja unašoj zemlji i

na svimtimpoljima ostavili

ste značajan trag. ŠtoVas je

motivisaloda budete angažo-

vani, odnosnoda, kaomnogi,

ne posmatrate samargine

sve kroz što je prolazila naša

zemlja uproteklom i ovom

vijeku?

PULEVIĆ:

Neprekidno samu

struci od 1962. godine. Izučavao

sam loru i vegetaciju Crne

Gore, ali i drugih balkanskih

zemalja. Da bih izučavao o Crnoj

Gori moramda je razumijemu

njenomokruženju, regionalno-

geografskimprostorima. A kako

sam je upoznavao u regionalnim

okvirima, kao lorističko i geo-

grafsko područje, pojavljivala mi

se, izazivala me radoznalost da

upoznam i njene druge - politič-

ke, istorijske, kulturne, etnograf-

ske karakteristike. Bila mi je pasi-

ja iščitavanje sve te literature.

Nekako sam spojio sve to. Kada

je došlo vrijeme političkih previ-

ranja, još početkomosamdese-

tih godina prošlog vijeka, morao

samda se uključimu te procese.

Nijesammogao ostati izvan njih

i posmatrati sa strane. Ponoviću

svoju davnu ocjenu, da je nemo-

ralno previđati probleme i ne

uključivati se u njihovo rješava-

nje. Bio sampodrška osnivanju

svih crnogorskih institucija koje

su se ticale njenog identiteta

i koje su štitile Crnu Goru – od

Liberalnog saveza, preko Matice

crnogorske, PEN centra, Crno-

gorske pravoslavne crkve, do

Dukljanske akademije nauka.

U početku je to izgledalo neo-

bično i često sume pitali: „Što

će ti to?“. Ja sam znao štomi to

treba. Da pomognemCrnoj Gori

da se osvijesti, da dođe k sebi,

da krene demokratskimputem,

da ne srlja u ratove, da ne robu-

je tuđim interesima, da nađe

samu sebe, da valorizuje svoje

prirodne, kulturne, istorijske vri-

jednosti... Borili smo se za pravo

i slobodu crnogorskih građana,

za načela slobodnog duštva. Sre-

ćom, bilo je dosta ljudi koji su bili

u toj akciji i te ideje su se sve više

širile, tako da Crna Gora 2006.

godine, ipak, nije sa ravne ledine

krenula u obnovu državnosti,

nego je imala temelj.

POBJEDA:

Bili ste svojevre-

meno, kao član Liberalnog

saveza, ministar uVladi... Kada

i zbog čega intelektualac treba

da uđe upolitiku i zašto?

PULEVIĆ:

Ja sam čovjek nauč-

nih institucija i prosvjete, ali

potrebe tadašnjih društveno-

političkih procesa uvjerile sume

da uđem kaoministar u vladu i

nijesampogriješio. Tada sambio

i aktivni profesor na fakultetu,

ali kao aktivni političar, kada bih

prošao vrata fakulteta apsolutno

bih zaćutao o politici. Niko nije

mogao to da zapazi na meni, ne

bih riječ progovorio o politici

među studentima i profesorima.

Imao sam svoje tribine izvan

fakulteta. Veliki sampristalica

depolitizovanog univerziteta.

Pošto je Crna Gora vratila neza-

visnost i dalje sampratio ta

zbivanja, ali sam se povukao iz

institucija i pasivizirao se.

Apsolutno sam za to da intelek-

tualac treba da uđe u politiku,

ali primjereno. Njegova znanja

bila bi previše pasivizirana ako

bi se pretvorila samo u lekcije.

To se zove angažovani intelek-

tualac. Onmora da ima jasan

cilj zašto ide u politiku. Treba da

se uključi na razne načine, ne

u vulgarnom smislu, nego na

pravcima svoje struke i znanja

da unapređuje društvo. Politika

je sve, pa i unapređivanje nauke

i unapređivanje društva... Za

mene je 2006. bila prelomna

godina. Sa beskrajnim zadovolj-

stvom sam konstatovao da nam

se trud isplatio. Nijesu svi poslovi

završeni, ali ogromna stvar je

urađena, prosto nevjerovatna za

prilike u kojima se to dešavalo.

POBJEDA:

Veliki doprinos dali

ste i kodi ikaciji crnogorskog

jezika. Bili ste zagovornik teze

da se rehabilitacija crnogor-

skog jezika nemože svoditi

samona njegovupukunomi-

naciju, ukazujući na značaj

jezika za identitet jednog

naroda. OtkudaVaše intereso-

vanje za tuoblast?

PULEVIĆ:

Jezikom sam se

bavio sa stanovišta narodnih

naziva biljaka. To je bila zapušte-

na oblast koju nikada niko nije

radio i smatrao samda svojim

iskustvommogu bar nešto da

prikupim i spasim. Narodna

imena biljaka u Crnoj Gori išče-

zavaju iz crnogorskog govora

i potiskuju ih uvezeni nazivi.

Sada, zbog urbanizacije i demo-

grafskog haosa, migracija više

nemamo tipično selo i više nema

mogućnosi da se išta ima zabilje-

žiti na selu. Nema niđe nikog.

Skupljao samgrađu itonima i

ito-toponima, bilježio na terenu

i iz literature koju sam čitao i

nastala su dva zapažena djela –

jedno sa Novicom Samardžićem

„Fitonimi i zoonimi Crne Gore“ i

drugo koje će tek biti objavljeno,

knjiga koju sam radio 15 godina

„Građa za itonimuju Crne Gore“.

Mnogo sumi pomogle mlade

kolege sa Fakulteta za crnogor-

ski jezik i književnost koje sume

snabdijevale literaturom i pravili-

ma lingvističkim - onomastičkim

da ne bih napravio propuste, a

naročito profesor Adnan Čirgić.

Zanimljivo je da sada zajedno

primamo Trinaestojulsku nagra-

du – on godišnju, a ja za životno

djelo.

Sve što protivnici crnogorskog

jezika osporavaju iksirano je na

terenu Crne Gore - u govoru i u

toponimima. Samo je to trebalo

skupiti, integrisati i objasniti.

Radovaće me ako se ocijeni da

sam i ja napravio neki pomak.

POBJEDA:

Crnogorski jezik,

međutim, i dalje nije zaživio.

Zašto?

PULEVIĆ:

To je proces. Teško

mogu Crna Gora i crnogorsko

društvo da izađu iz stereotipa na

kojima su generacije formirale

svoje znanje ili neznanje, svejed-

no je. Teže je nešto staro „razuči-

ti“, nego nešto novo naučiti. Nas

su Crnogorce vazda ubjeđivali

da nam je sve nepravilno od jezi-

ka do svega ostalog...

KaćušaKRSMANOVIĆ

Boljedaseknjigecijepajunakatedri

negodamirujuumojojbiblioteci

POBJEDA:

Činjenica da suVas studenti

unekolikonavrata u anketama birali za

najboljegprofesora naUCGgovori i da ste

izuzetanpredavač i pedagog. Kakav jeVaš

odnos sa studentima, što je najvažnija uloga

profesora, osimda imprenese znanje?

PULEVIĆ:

Dobar naučnik i dobar profesor su

dva različita zanimanja. U školi sambio aljkav

đak i zato sam znao sve što smeta jednomuče-

niku da bude uspješan i upravo tako sam se

ophodio prema svojim studentima. Imao sam

taj talenat da ih zainteresujem. Tomi je jedan

od najvećih rezultata u životu. Ponosan sam

da danas ima oko 15 vrlo uspješnih botaničara

kod nas.

Profesor mora da poštuje studenta i da svoje

nedostatke ne kompenzuje maltretiranjem

studenata. Mora pred studentima da prizna

ono što on ne zna i ne može i da ih uputi na

literaturu.

Za vrijeme svog profesorovanja sabrao sam

ogromnu literaturu o lori Crne Gore, Balkana

i Evrope i sve sam to zavještao fakultetu, 10

godina prije nego sam se penzionisao. Bolje da

se knjige cijepaju na katedri nego da miruju u

mojoj biblioteci.

Amanet je

pokrenuo

nezaustavljiv

proces

POBJEDA:

Bili ste akti-

van sudionikprocesa

ponovnoguspostavljanja

Crnogorske pravoslavne

crkve. Ona se i danas bori

za svojemjestouovoj

državi. Zašto jeCPCmar-

ginalizovana?

PULEVIĆ:

Teško je. Srp-

ska pravoslavna crkva i

velikosrpske koncepcije

su procjenjivali da nipošto

ne smiju dopuštiti da se

crnogorski identitet i Crno-

gorska crkva rehabilituju.

Taj proces su ometale i

razne unutrašnje prilike u

Crnoj Gori. On je, međutim,

nezaustavljiv. Sazrele su pri-

like i da se to pitanje riješi.

Građanska peticija Amanet

je snaga koja je uključila

postavumladih ljudi, na

čelu sa rediteljkomAnom

Vukotoć. Amanet je objedi-

nio tu veliku energija koja

će utemeljiti CPC. To se više

ne može zaustaviti. Više

nema povratka natrag.

Mladomčovjekuje

najvažnijenametnuti

kriterijume,ostaloćesam

POBJEDA:

Prvi ste školo-

vani crnogorski botaničar.

Postavili ste temelje crno-

gorske botanike. Otkuda

interesovanje zaovuoblast?

PULEVIĆ:

Prvi sam koji radi

u Crnoj Gori, ostali su takođe

bili veliki. Jako sam radoznao

i kao dijete sa sela imao sam

mnogo utisaka o prirodi

koja me okružavala i otuda

to interesovanje. Profesor,

Crnogorac, Vilotije Blečić me

uveo u botaniku, a taj moj put

konačno i markirao profesor

Ernest Majer (Mayer), kod

njega sammagistrirao i dok-

torirao. Za mladog čovjeka

je važnije da mu se nametnu

ozbiljnost i kriterijumi, nego

da iz prve nauči sve iz struke.

Ako ima kriterijume on će

završiti posao.

Sada sa timommladih kolega

odavde i iz okruženja radim

na projektu Crnogorske

akademije nauka i umjetno-

sti „Botanički leksikon Crne

Gore“ i ovaj posao, nadam se,

završićemo uspješno do 2021.

što se poklapa sa 200 godina

izučavanja lore Crne Gore.

Intelektualac

moradabude

društveno

angažovan

Borili smo se za

pravo i slobodu

crnogorskih

građana, za načela

slobodnog duštva.

Srećom, bilo je

dosta ljudi koji

su bili u toj akciji i

te ideje su se sve

više širile, tako da

Crna Gora 2006.

godine, ipak, nije

sa ravne ledine

krenula u obnovu

državnosti, nego je

imala temelj