Table of Contents Table of Contents
Previous Page  12 / 32 Next Page
Information
Show Menu
Previous Page 12 / 32 Next Page
Page Background

12

Pobjeda

Ponedjeljak, 28. maj 2018.

Kultura

PODGORICA

-Reagujući na

tekst „Nadnacionalni patrio-

tizamjekapitulantskautopi-

ja“, objavljenuPobjedi (Pod-

gorica, 21. i 22.maj 2018, str.

6-7) gospodinRadovanRa-

donjićobratio se „Novoj Po-

bjedi“ otvorenimpismom.

Prenosimoga integralno, uz

redakcijskuopremu.

- Uz srdačnu čestitku prazni-

ka, zahvaljujem vam na tome

što ste juče objavili opširan i

zanimljiv tekst kojega potpi-

suje g. Vlatko Simunović. Tim

tekstomse, akoseodvećgrubo

ne varam, makar i uzgredno, a

možda čak i nehotično, izbija

prvi kamen iz zida ćutanja ko-

jim je knjiga „Crnogorska

teokratija“ gotovo tri mjeseca

odvojena od svijeta i života.

Kadovokažem,mislimnaalu-

zivnu opasku u tom tekstu o

„odličniku“, koji „onako s vis-

ine“ kritikuje Petroviće

Njegoše, „što u 19. vijeku nije-

suvišeučinili ukonstituisanju

crnogorske nacije“ - umjesto

da sam ponudi „proaktivna

rješenja“, odnosno „strpljivo i

kreativno“ obavi „one važne

poslove koje naši prethodnici

sticajem okolnosti nijesu us-

pjeli“.Akojemojutisakotome

na koga se odnosi ova posprd-

na aluzija pogrešan, izvinja-

vam se gospodinu Simu-

noviću, odnosno autoru ove

formulacije - ma ko on bio.

Ako, ipak, ne griješim, sma-

tram se p(r)ozvanimda povo-

dom nje, i još par stvari u

pomenutom tekstu, nešto

kažem.

ODNOS

Prvo.

Nije mi poznato otkud

potiče i kome je, i zašto, potre-

ban pomenuti odnos prema

mojoj knjizi. Mogu samo da

nagađamda se radi o:

- nečijoj (pr)ocjeni da je sa-

držaj „Crnogorske teokratije“

politički i etički toliko „sub-

verzivan“ da njegovim ignori-

sanjem treba sačuvati od

nepotrebnih novih izazova i

„udara“,poocjenisvrhavlasti,

ionako„rovito“političkostan-

je u zemlji;

- ili nečijoj uvjerenosti da je

studija „Crnogorska teokrati-

ja“ u naučno-teorijskoj ravni

ispod nivoa na kome visoke

domicilne političke i intelek-

tualne adrese mogu sebi doz-

voliti bilo kakvu raspravu sa

njenim idejama i tezama,

odnosnonjihovimautorom;

- ili nečijem„naučno potvrđe-

nim“ (sa)znanju, koje se iz ne-

kih važnih strateških razloga

još drži pod embargom, da

„naivnimpričama“ o navodno

državotvornoj crnogorskoj

plemenskoj demokratiji, ka-

kve nudi „Crnogorska teokra-

tija“,netrebahrabritidomicil-

ne ili eksterne „usijane glave“

u uvjerenju da je moguće, ili

čak da najzad treba lišiti ze-

mlju vladalačkog nasljeđa

„svetorodne dinastije“, nasta-

log po uzoru na rusko-mon-

golsku„naviku“da sepravona

gospodarenje svojim naro-

dom i državommože steći je-

dino služenjem stranim gos-

podarima;

- ili o činjenici da je aktuelna

crnogorska cenzorska ansam-

bleja, institucionalno zaštiće-

na skutima države i socijal-

no-ekonomskidobrosituirana

primanjima iz njenog budže-

ta, toliko beznadežno zalutala

u lavirintima srednjovje-

kovnih mitova i njihovih zlo-

upotreba od strane potonjih

gospodara, danijeustanjučak

ni da elementarno razumije

sadržaj i poruku jedne takve

studije;

- ili, naprosto, o „uobičajenoj“

nagodbi „starih partnera“ u

crnogorskoj (pred)izbornoj

„igri“, u kojoj jedan (DPS) do-

bija izprosrpskogkorpusane-

dostajući mu broj glasova za

„još jedan mandat“, a drugi

(SPC),kaonagraduzato,dobi-

ja „odriješene ruke“upogledu

ostvarivanja dva svoja glavna

projekta: a)daCrnaGorauEU

uđekaofaktičkisrpskadržava;

b) da Srbija, kao najsigurnija

ruska destinacija na Balkanu,

najzad, i formalno, „izađe na

more“ - i to u predjelu Boke

Kotorske.

„REFERENCE“

Nezavisnood togada li seovd-

je odista radi o navedenim

(mogućim) „opcijama“ ili

nečemu sasvim „desetom“,

dvije su „reference“ u naz-

načenoj „nenaklonjenosti“

mojoj studiji, sasvim evi-

dentne.

Prva „referenca“ jedapokušaj

mojemakar i privremene eks-

komunikacije iz areala slo-

bode izražavanja kao temel-

j nog l j udskog i dea l a ( i

prirodnog prava), u teorijs-

kom smislu predstavlja jedan

odderivataNičeovogširegob-

jašnjenja, povodom njegove

teze, da su „sva dobra Grčke

nastala iz ludila“. To objašn-

jenje glasi: „Svim onim nad-

moćnim ljudima, koji su os-

jećali neodoljivu potrebu da

skrše jarambilo kakvogmora-

la i donesu nove zakone, nije

nedostajalo ništa drugo – ako

stvarno nijesu bili ludi – nego

da se prave ludi ili da polude“.

Druga „referenca“, koja ta-

kođe potiče iz (istog) Niče-

ovogmisaonogdiskursa, glasi:

„Da, našeneznanje inašamala

žeđ za znanjemodlično umiju

da gordo koračaju kao dosto-

janstvo, kao karakter“.

Drugo.

Nema potrebe da se

povodomproblema prošlosti i

sadašnjosti, koji nas i te kako

muče, jedni drugima obraća-

mo aluzivnim jezikom prilič-

no prizemnih metafora, kad

možemo da ragovaramo sine

ira et studio, tj. kažemo lijepo,

ljudski, sve štonamjenaduši i

da, pritom, budući da sedobro

znamo, ostanemo „bez grke“.

Na tom fonu, na promociji

svoje knjige „Crnogorska

teokratija“(uPodgorici,6.feb-

ruara 2018. godine), rekao

sam:

a)daništaštounjojnudim

nije

istina

,budućijeistinafilozofs-

ka kategorija koju još niko do

sada nije ni precizno defini-

sao, niti na nekom konkret-

nomprimjeruuvjerljivodoka-

zao;

b)dauovoj,kaoisvakojdrugoj

knjizi kojupotpisujem, nudim

rezultate naučnih istraživanja

do kojih sam došao kritičkom

analizomodgovarajućih izvo-

ra, saopštenih tačnoonakoka-

ko sam ih vidio kroz vlastite

„duhovne naočare“;

c) da je sve što sam u knjizi

napisao lako provjerljivo,

budući da sam striktno koris-

tio naučno-teorijske metode i

služio se odgovarajućom im

„aparaturom“;

d) da u pogledu svega što sam

u knjizi napisao „stojim na

crti“ svijema koji budu htjeli,

ili imali potrebu, dapropitaju i

provjeremoje nalaze i ocjene;

e) da ću lično biti veoma za-

dovoljan ukoliko neko, ko-

risteći naučne metode i pos-

tupak, dođe do drugih i

drugačijih rezultata povodom

stvari koje razmatramu ovoj i

drugim svojim knjigama, jer

će toznačiti da sampojedinim

svojimmakar i pogrešnim te-

zama i hipotezama, odnosno

analizama i sintezama, pods-

takao proces daljeg razvoja

naše političke i istorijske

nauke.

U istom duhu, istog dana, na

istommjestu, čula se i riječ di-

rektora izdavačke kuće moje

knjige „Crnogorska teokrati-

ja“, gospodina Draška Đura-

novića, koja glasi: „Od danas

crnogorska istoriografija, mi-

sleći ljudi, crnogorska javnost,

imaju zanimljiv izazov da tu-

mače knjigu ‘Crnogorska teo-

kratija’, dapotvrđuju ili potiru

teze profesora dr Radovana

Radonjića, čovjeka koji je više

odpola vijeka bio svjedok i ak-

ter istorije. Ali i čovjeka, ne

manje važno za Crnu Goru,

koji je kako u životu i politici,

tako i u nauci, uvijek slijedio i

dograđivao postulate crno-

gorske etike… Radonjićeva

‘Crnogorskateokratija’jejere-

tičkaknjiga,jerpreispitujeveć

uspostavljene zvanične istine,

upozorava i opominje na mo-

guće posljedice jednog svje-

sno stvorenog mita“ („Pobje-

da“,Podgorica,7.februar2018,

str. 15).

RAZLOZI

Potencirajući navedeno, i

iskrenopodržavajućiĐurano-

vićeve riječi, nijesam išao u

susret ni primisli da odusta-

nem od borbe za pravo na ži-

votmojihknjiga,niželjizabilo

kakvim dogovorom o uslovi-

ma pod kojima bih pristao da

se od njih odreknem. Zato mi

govorukomesepominjetamo

neki „odličnik“ (ma ko to bio),

koji „onako s visine“ kritikuje

Petroviće Njegoše - umjesto

da sam ponudi „proaktivna

rješenja“, odnosno „strpljivo i

kreativno“ dovršava „one važ-

ne poslove koje naši prethod-

nici sticajem okolnosti nijesu

uspjeli“, veoma smeta - iz dva

razloga.

Prvi razlog je taj da, ako se na-

vedeni prigovor o navodno

pogrešnimpostupcimaizvjes-

nog „odličnika“ odnosi na

mene - za njega nema nika-

kvog osnova, budući da ja ne

govorim„onako s visine“ već s

nivoaredovnogprofesorauni-

verziteta koji u tom pogledu,

pored ostalih, mora da ima i

neke moralne skrupule. Što je

to za autore teksta odista visi-

na, nijesamja kriv, niti, kao što

sam naveo, odbijam da sa bilo

kimkoimaargumenterazgov-

aramkakomijedinopriliči–tj.

kao sa potpuno ravnopravnim

sagovornikom.

Drugi razlog za takav osjećaj

odnosi se na veoma simptom-

atični dijalektički „začarani

krug“ pomenutog teksta, iz

kojeg proizilazi:

a) daMilo Đukanović, uprkos

svim mnogobrojnim zaslu-

gama za Crnu Goru, ipak nije

odradioposaoupogledunjene

potrebne kulturno-duhovne

identifikacije iafirmacije,tako

da je ona i dalje „u znatnoj

mjeri kulturna i duhovna

kolonija“;

b) da takav posao, realno, nije

stvar angažovanosti jedne

ličnosti, već ozbiljne, uporne,

dugoročne i cjelishodne

kolektivne akcije;

c) da je u tompogledu uCrnoj

Gori sve propalo izuzev „njih

nekolicine“ iz jednog„intelek-

tualnogpokreta“, koji su, kako

to i u ovom tekstu pokazuju,

spremni da „odličnicima“ po-

kažu kako se „strpljivo i

kreativno“ obavljaju „oni

važni poslovi koje naši pre-

thodnici sticajem okolnosti

nijesuuspjeli“;

d) da Crna Gora, na svu sreću,

u t om „ i nt e l ek tua l nom

pokretu“ ima neophodni per-

sonalni potencijal, komesamo

treba prepustiti i formalno

pravo, uključujući možda i sa-

mo rukovođenje državom, da

svojproaktivizamčvrstospoje

sa bengurionovskim i atat-

urkovskim duhovnim nabo-

jemitakoistaleiiskaleneuniš-

tivu leguru crnogorskog

identiteta i integriteta, budući

da, kako bi se iz teksta dalo in-

direktno naslutiti, imaju ne

samo gotov program za svoj

„proaktivizam“, već i neku

svoju,provjerenosvrsishodnu

i efikasnu, „topionicunacija“;

e)dajetamelting„sprava“,ko-

jom raspolažu, iako vjerovat-

no nije originalna švajcarska,

ipaktolikoneupitnomoćnada

opravdava svu njihovu zagri-

j ano s t z a poduč avan j e

„odličnika“ o tome što imvalja

činiti.

PORUKE

Četvrto.

Neke od poruka

ovog teksta zaslužuju pažnju i

zbog toga što:

a)mada ispravnoupozoravaju

na idiotizam teze o ustavnom

(neki kaži i nadnacionalnom)

patriotizmu, ništa ne vele o

tome gdje se i u čemu nalazi

njena malignost, tako da ono

što eventualno zamišljaju kao

njenu alternativu može da

bude nešto još gore odnje;

b)kadagovoreovraćanjuCPC

na pozicije od prije Pod-

goričke skupštine, ništa ne

kažuotomeokakvojsepozici-

ji tu radi, niti pominju dopri-

nos časn i š t va t e Crkve

sazivanju Podgoričke skupš-

tine kao takve;

c)dodušeindirektno,nasluću-

ju da bi skidanje ranijeg

crnogorskog rukovodstva sa

političkescenekaopripadnika

„jagnjećih brigada“, moglo da

se označi kao farsa u odnosu

na tragediju stampeda aktu-

elne elite na vlasti, kojega bi u

jednom trenutku, legalno sa

trona Sv. Petra Cetinjskog,

mogao da pokrene čelnik „je-

dine kanonski priznatepravo-

slavne crkve u Crnoj Gori“,

inačesklondatuelituskupasa

etničkimCrnogorcima, valjda

izmilošte naziva volovima, ali

ništa ne kažu o tome kako se

taj „scenario“ može stvarno

izbjeći, te na čiju bi i kakvu

„proaktivnost“ tu trebalo

računati.

Peto.

Krupan udarac ovom s

velikim ambicijama pisanom

tekstu, ako se na mene odnosi

aluzija njegovih autora o

„odličniku“ koji „onako s vis-

ine“ kritikuje Petroviće

Njegoše, jeste to što previđa

činjenicuda samusvojoj posl-

jednjoj knjizi fokusiran iskl-

jučivo na mitropolite Petro-

viće, a ne na sve Petroviće

Njegoše u čitavom 19. vijeku.

Ako se njihova „opaska“, pak,

odnosi na nekog drugog

„odličnika“ - što nije nemo-

guće - utoliko gore po njih, jer

onda, mada vjerovatno nes-

vjesno, priznaju da nijesam

usamljen u vrlo utemeljenoj

kritici pomenutih ličnosti. Kl-

jučna u tom smislu je njihova

rečenica:

„Odraskola1054.go-

dine, ortodoksna crkva je uvi-

jek bespogovorno služila

svaku vlast“.

Poštovanagospodo,molimvas

da prenesete iskrenu zahval-

nost autorima predmetnog

teksta za ovako eksplicitnu

podrškumojoj tezi o crnogor-

skoj teokratiji, te da ovo moje

pismoobjavite,možda i zajed-

no sa tekstom gospodina Po-

padića omojoj knjizi ukojoj je

ta teza, koji već nedjeljama

čami u redakciji Nove Pob-

jede. Ja ću to sigurno učiniti u

prvoj svojoj narednoj knjizi.

Reagovanje na tekst „Nadnacionalni patriotizam je kapitulantska utopija“ objavljen u Pobjedi 21. maja

RadovanRadonjić:

Neodustajemod

borbezapravona

životmojihknjiga

Nema potrebe da se

povodomproblema prošlosti

i sadašnjosti, koji nas i te

kakomuče, jedni drugima

obraćamo aluzivnim jezikom

prilično prizemnihmetafora,

kadmožemo da razgovaramo

sine ira et studio, tj. kažemo

lijepo, ljudski, sve što nam je

na duši i da, pritom, budući da

se dobro znamo, ostanemo

„bez grke“

Radovan

Radonjić