Previous Page  6 / 84 Next Page
Information
Show Menu
Previous Page 6 / 84 Next Page
Page Background

6

Pobjeda

21. i 22. maj 2018.

U fokusu

PODGORICA

-Napitanja

crnogorske identitetskepo-

litikeupostreferendum-

skomvremenuknjiževnik

MiloradPopović zaPobjedu

kažeda je samo slojevitom

analizom, dijalektičkomme-

todom,moguće razumjeti

geneze i suprotnosti izkojih

izvirenestabilni nacionalni

identitet, čiji seproces kon-

stituisanja još nijedovršio.

Započetak, onakcentuje

protivrječnosti, gotovo

šizofreni nesklad između

pojedinih segmenata spolj-

ne i unutrašnjepolitike–

prevashodnoukulturno-

duhovnomdomenu–koji su

uvećini zemaljakompatibil-

ni i kauzalnopovezani.

– U spoljnopolitičkom pogle-

du evidentni su izuzetni

uspjesi koji su rezultirali ula-

skomuNATOi uspješnimpri-

bližavanjem Evropskoj uniji,

dok je u unutrašnjoj politici

vidljiva temeljnakontroverza;

relativnog ekonomskog na-

pretka, i s druge strane, veli-

kog nesnalaženja u kulturno-

obrazovnoj i duhovnoj sferi. I

površnom analizom lako je

zaključiti da je CrnaGora da-

nas u znatnoj mjeri kulturna i

duhovnakolonija.Daovonije-

su samo tlapnje ili tipične na-

cionalističke frustracije,može

se uvjeriti svaki dobronamjer-

ni izvanjac koji posjeti crno-

gorske crkve i manastire, ljet-

njefestivale,knjižare,sajmove

knjiga, književnemanifestaci-

je –naglašavaPopović.

FALI STRATEGIJA

Fenomenološki kazano, on

ističe glavne slabosti crnogor-

skog nacionalnog identiteta,

koji presudno utiče na unu-

trašnju (ne)stabilnost i nesi-

gurnost u planovima za bu-

dućnost. Kako kaže, one su u

tomeštosavremenomdržavo-

tvornompolitičkompokretuu

Crnoj Gori nije prethodilo –

kao u većini balkanskih i

evropskihzemalja–tzv. buđe-

njenarodailitikulturniprepo-

rod,prijenastankaJugoslavije

iliupostkomunističkomdobu.

– U vrijeme raspada Jugosla-

vije sve političke i kulturne

eliteizašlesusnekakvimnaci-

onalnim programom, dok se

većina Crnogoraca priklonila

velikosrpskom poimanju ju-

goslovenstva,jerkomunistički

pokret u Crnoj Gori između

dva svjetska rata i njihovi na-

sljednici u titoističkoj državi

nijesu imali dovoljno znanja i

p o l i t i č k e s v i j e s t i d a

reinterpretiraju i prevrednuju

kanone stare velikosrpske

školeopitanjimajezika,crkve,

kulturne i političke tradicije…

Crnogorskim komunistima

istorija je počinjala Vukovar-

skimkongresomipoštosuvje-

rovali da su titoizami Jugosla-

vijavječnekategorije,smatrali

su da formalna ravnopravnost

Crne Gore u Federaciji obe-

zbjeđuje crnogorskoj naciji

svijetlu budućnost. Tako su

učenja Belića, Cvijića, Skerli-

ća, Erdeljanovića, Ruvarca, B.

Petronijevića… ostali neupitni

kanoni, usvojevrsnomsinkre-

tizmusanazovimarksističkim

poimanjemcrnogorskenacije.

Ovakav pristup stvorio je ko-

lebljivu nacionalnu svijest li-

šenu suštinskih spoznaja o

kulturnoj i političkoj samobit-

nosti. No, partijska ideologija

rigidno je suzbijala svako kri-

tičko preispitivanje zadate

doktrine o crnogorskoj naciji.

Stoga jekrajemšezdesetihgo-

dina prošlog vijeka grupa od

desetakkritičkihintelektuala-

ca, čiji je rodonačelnik Radoje

Radojević, bila izolovana, par-

tijski prokazana, bez uporišta

u naučnim i umjetničkim in-

stitucijama u Crnoj Gori. Još

sredinomosamdesetihgodina

– na Cetinju, koje je u nacio-

nalnom smislu, bilo i ostalo,

najviše crnogorsko – nas ne-

kolicinu iz Književne opštine

Cetinja smatrali sueksentrici-

ma, egzibicionistima. Ovaj in-

telektualni pokret u nekoj

mjeri se omasovio i jasno se

diferencirao nakon pobjede

Miloševićevih pristalica u Cr-

noj Gori, kao reakcija na bru-

talno negiranje crnogorske

kulture inacije.OdvajanjeMi-

laĐukanovića od politike Slo-

bodanaMiloševića 1997. crno-

gorski indipendisti nijesu

spremno dočekali, premda je

procrnogorskoj i prozapadnoj

politici bio nužan cjeloviti na-

cionalni kulturno-obrazovni

program, koji će u mogućoj

mjeri dubinski i trajno mije-

njati konstruisanu mitološku

svijest i stereotipe o beznačaj-

nosti i provincijalnosti Crne

Gore. Strateški program nije

stvoren ni poslije referendu-

ma2006, štoće seubrzopoka-

zati kao jedan od najvažnijih

nedostataka obnovljene drža-

ve – rekao jePopović.

NEMAKORIFEJA

On primjećuje da je svaki

emancipatorski nacionalni

pokret u potonja dva vijeka u

Evropi imao svoje političke i

kulturne korifeje.

– U Crnoj Gori, nažalost, da-

nas nemamo intelektualaca

koji će jasno, cjelovito i nepot-

kupljivo ukazivati na očigled-

ne protivrječnosti i promaša-

je. Naši odličnici više vole,

onako s visoka, kritikovati Pe-

trovićeNjegošeštou19.vijeku

nijesu više učinili u konstitui-

sanju crnogorske nacije, nego

što će sami ponuditi proaktiv-

na rješenja, strpljivo i kreativ-

no dovršavati one važne po-

slove koje naši prethodnici

sticajem okolnosti nijesu

uspjeli. Uprkos svemu, Milo

Đukanović je potonjih dvade-

set godina vodio Crnu Goru,

gotovoneokrznutukrozmno-

ge zamke i opasnosti, od NA-

TO bombardovanja 1999, re-

ferenduma 2006. dopokušaja

državnih udara 2015. i 2016. i

pokazao državnički talenat i

snagu koja se može mjeriti sa

pregalaštvomnašihstarihvla-

dara. No, Đukanović nije, po-

put dinasta Crnojevića i Pe-

trovića Njegoša, zaljubljenik

u književnost i umjetnost, ne-

ma mesijanske prosvjetitelj-

ske ambicije bengurionov-

skog i ataturkovskog tipa, nije

je strasni nacionalista poput

Franja Tuđmana. Njegov

hladnokrvni i pragmatični

pristup nacionalnom pitanju

bio je svojevrsna prednost u

vrijemeosamostaljivanja–ni-

je uletio u zamku strasnih na-

cionalističkih prepucavanja –

ali u trenutkukad je nakon21.

maja 2006. trebalo dovršiti

proces nacionalnog i državo-

tvornog sazrijevanja, on i nje-

govi bliski saradnici iz kultur-

no-političke sfere nijesu bili

dovoljno spremni i edukovani

za ovaj najzahtjevniji zadatak

sadašnje generacije, bez koje-

ga nema stabilne, demokrat-

ske i održiveCrneGore–kon-

statujePopović.

DUKLJANSKA

FANTAZIJA

Kako kaže, Đukanović je

procijeniodaonne trebaarbi-

trirati u suptilnim jezičkim,

kulturnim i duhovnim pita-

njima iprepustiojeovajposao

djelatnicima za koje je mislio

da to znaju, što se pokazalo

pogrešnim.

–Njihovipogledinanacional-

no pitanje bili su parcijalni,

impresionistički, skloniji pre-

zentiranjusopstvenogosjeća-

ja Crne Gore, lišeni hladne i

kompetentne analize stvar-

nog stanja stvari. Roman

Dmaski, poljski političar iz-

među dva svjetska rata, govo-

reći o nacionalnoj obnovi

Poljske, poslije skidanja vje-

kovnog ruskog i germanskog

jarma, između ostalog kaže:

,,Kada se nešto ruši, umjesto

starog treba postaviti novo.

Prilikomformiranjatakvepo-

litičke tvorevine ne smije se

fantazirati nego trebauoblike

države ugraditi ono što ima

odraz u današnjem životu.

Države koje nemaju taj odraz

ne mogu opstati“. U našem

slučaju promovisano je

dukljanstvo kao osnov nacio-

nalne ideologije iakonije ima-

lo odraz u svijesti nijedne ge-

neracije u potonjih petsto

godina, i zato ovu kvaziideo-

logiju, poslije samo desetak

godina, u tom kontekstu više

niko i ne spominje. Poslije

propasti dukljanske fantazije

javlja se nova utopija o ustav-

nom patriotizmu američkog

tipa – ističePopović.

RIZIČANPUT

Svjestan je da je sama ideja

nadnacionalnog patriotizma

„napredna i naizgled superi-

orna, kao što je to bio slučaj s

mnogimutopijama u istoriji“.

– No, u našem slučaju ona je

sračunato kapitulantska ili je,

pak, lakomislena, jer njeni

protagonisti nijesu objasnili:

je li logičnoočekivati da jedna

mala balkanska zemlja koja je

suočena s latentnim spoljnim

i unutrašnjim opasnostima

budeprvaevropska –Švajcar-

ska je sui generis – „topionica

nacija“; da li bi u slučaju stva-

ranja nekog novog „bratstva i

jedinstva“, Crnogorci koji su

najmanji balkanski narod, s

mutnom i kolebljivom nacio-

nalnom sviješću, bili uvučeni

u još jednu asimilaciju; kojom

bi ideološko-vaspitnom me-

todom osujetili tradicionalni

velikosrpski nacionalizam i

obezbijedili trajnu lojalnost

ostalihnacionalnihzajednica,

ukoliko crnogorska nacija ne-

ma potrebnu vitalnost da afir-

miše i odbrani vjekovne teko-

vine na kojima je stvorena i

obnovljena nezavisnost

2006? Crnogorska država i

nacija kauzalno su povezane:

nema demokratske Crne Go-

re bez crnogorske nacije kao

stožeranjenihgrađanskihvri-

jednosti. Jer, za razliku od

ostalih, Crnogorci ni teorijski

ne mogu imati rezervnu do-

POGLEDI: Milorad Popović o crnogorskoj identitetskoj politici u postref

Nadnacionalni

patriotizamje

kapitulantska

utopija

U slučaju stvaranja nekog novog

„bratstva i jedinstva“, Crnogorci

koji su najmanji balkanski narod, s

mutnom i kolebljivomnacionalnom

sviješću, bili bi uvučeni u još jednu

asimilaciju – kaže Popović

MiloradPopović

Popović podsjeća da smo

gotovo svakodnevno svjedo-

ci nekažnjivog ponižavanja

državnih i nacionalnih sim-

bola.

- Crnogorce nazivaju zajed-

nicombastarda, volova i

komunističkog okota; u ovoj

zemlji sve manjine i ugrože-

ne zajednice, osimCrnogora-

ca, zakonom su zaštićene!?

Javni djelatnici u domenu

kulture koji su ostali dosljed-

ni – bez obzira na političke i

stranačke mijene – u zalaga-

nju za kulturna i nacionalna

prava Crnogoraca danas su

najusamljenija i najizolova-

nija grupacija u Crnoj Gori.

Aktuelna Vlada ih ignoriše,

a s druge strane, opozicioni

mediji, pogotovoma ijaški

koncern Vijesti, neprestano

ih drži na stubu srama, kao

natražnjake, klijenteliste i

poltrone. Ipak, glavni dopri-

nos ovako sumornoj slici

stanja nacije – više od opor-

tunizma i bezidejnosti DPS-a

– dali su nekadašnji indipen-

distički protagonisti iz sfere

politike i medija. Najprije je

Slavko Perović pokušao tajni

pakt s PeđomBulatovićem,

nakon toga je Miodrag Pero-

vić, vlasnik Vijesti, napravio

akciono jedinstvo s vojvo-

domMandićem, i onda je

medijski mogul uoči poku-

šaja državnih udara 2015. i

2016, vođenih iz spoljnih cen-

tara, vrbovao Ranka Krivo-

kapića. (Biće zanimljivo kad

se objelodani uloga nekih

čelnika SDP-a, a pogotovo

Željka Ivanovića-Rubljova

– suvlasnika Vijesti – u pri-

premama planiranih krvavih

prevrata, 24. oktobra 2015. i

16. oktobra 2016. Ivanoviću-

Rubljovu je od čelnika DF-a i

njima bliskih biznismena, iz

specijalnih ruskih fondova,

za propagandne usluge,

transferisano par miliona

dolara) – rekao je Popović.

Nekažnjivoponižavanjedržavnihsimbola

Tolerišu se sramni

falsi kati, poput

onihuBudvi, što i

kodmiroljubivih i

pristojnih građana

stvara osjećanje

ogorčenosti i

bijesa. Narečena

provokacija nije

ništa drugodo

opipavanje pulsa

javnosti i vlasti za

organizovanje pro-

slave stogodišnjice

Podgoričke

skupštine. Ne bi

me čudiloda vlast,

tek reda radi, osudi

najavljene proslave

nestanka crnogor-

skog kraljevstva,

jermnogimeđu

njima vjerujuda

će bježanjemod

krupnihnacional-

nih tema produžiti

vladanje