Table of Contents Table of Contents
Previous Page  21 / 48 Next Page
Information
Show Menu
Previous Page 21 / 48 Next Page
Page Background

21

Pobjeda

Srijeda, 9. maj 2018.

Drugi pišu/Pisma čitalaca

Piše:

Ante TOMIĆ

Isus, kao što znamo, mrzi kad

muškarci liježu s muškarcima

i ako mu se koji takav obrati

otvorenog srca, iskreno se ka-

jući, Isusćega izliječiti.Očistit

će ga od prljavih želja. U ame-

ričkim crkvama homoseksu-

alce redovito vraćajuna ispra-

van put. Svakih nekoliko

mjeseci kod oca Matthewa

dođe nekakav nesretni Jerry,

kojega je supruga Patricia za-

tekla kako se dira gledajući

gdje susjedovmali gol do pasa

plavimgumenimcrijevomza-

lijeva hortenzije.

Cijela metodistička župa u

predgrađuDetroita ondamoli

da Isus njihovog brata Jerryja

iščupa iz kandži gnjusnog de-

mona pohote. Amerikanci to

zovu„pray thegayaway“ iuvi-

jekimupali.Grešniksenamisi

stane tresti, suze mu obliju li-

ce, padne na koljena i, aleluja,

slavimoGospodina, homosek-

sualnost ode, takoreći, kao da

sijerukomodnio.Jerrysespo-

kojan i sretanvrati supruziPa-

tricijiinjihovotrojedjece,Ste-

venu, Lucy imalomJosephu.

Ali, prođe neko vrijeme i

Jerryjaponovnoobuzmeludi-

lo. Prevrće se nemirno po po-

stelji kraj žene pa napokon

ustane. Na prstima, da ne pro-

budi Stevena, Lucy i najma-

njeg Josepha, ode u garažu,

upalimotoriodvezesenadru-

gi kraj grada, u klub gdjemuš-

karci plešu s muškarcima i ne

prođepuno,onseuhvatimazi-

ti s jednimslatkimRamonom.

Pored njih se na plesnom po-

dijuotacMatthewraskopčane

košulje golim prsima trlja o

nekog mišićavog plavokosog

mladića, ali niti otacMatthew

vidi Jerryja, niti Jerry vidi oca

Matthewa.

Ako želite, ovako bi nekako

mogla ići i priča o Hrvatima i

turbofolku. Hrvati, naravno,

mrze turbofolk ili, kako ga

posprdno zovu, cajke. Nad-

moćno obrazovani, njegova-

nogukusa, čvrstoukorijenjeni

u srednjoeuropskoj i medite-

ranskojkulturi,svegoliakade-

mikdo akademika, namršte se

na odurno istočnjačko leleka-

nje kao da je tkogod prdnuo u

prostoriji.Muzikakojuonivo-

le potpuno je drugačija. Umi-

rovljeni general i višekratno

odlikovani junak Ljubo Ćesić,

recimo, obožava free jazz. I u

ponoć i u podne, da se milijun

saksofona čuje, on bi uvijek

prepoznao onaj Ornettea Co-

lemana. S druge strane, Đuri

Glogoškom, stopostotnom

ratnom invalidu, više je pri sr-

cu lutnja.

„Svaka čast i operi i free jaz-

zu“, kaže Glogoški, „ali kad je

društvo, kad se skupimo mi

branitelji, pa se i popije, nema,

pajdo, do barokne glazbe.“

Ugledni se poduzetnik i hade-

zeovski zastupnik Franjo Lu-

cić opet sasvim raspameti kad

god čuje Gudački kvartet u E-

molu Felixa Mendelssohna.

„Joooj, Felixe, đe me nađe!“

zaviče on zadovoljno lijepeći

slinomstoeuranačeloviolini-

sti, dok Josipu Rimac valja dr-

žatidakrhotinomčašenerasi-

ječe vitalne krvne sudove kad

zapjeva Jacques Brel.

Preseravaju se tako zemljaci u

smrtnoj stravi da ne bi tko po-

mislio da su Srbi, pretvarajući

se kako slušaju sve čudniju

muziku, Jacquesa Houdeka i

Franku Batelić, beskrvni do-

maći dance, slaboumni funk,

sladunjave slavonske tambu-

rice ili čak pseudotradicijsko

dalmatinsko tuljenjeTomisla-

va Bralića i klape Intrade, no

onda padne noć i oni se iskra-

du iz postelje, upravo kao onaj

nesretnihomoseksualacJerry

s početka priče, i odu u neka-

kav neožbukani pajzl na peri-

feriji, nadomak šuma i orani-

ca, gdje se predaju svom

mračnom užitku. Sladostra-

sno ciče, podvriskuju, šire ru-

ke, trgajuodjeću i njišu sisama

na turbofolk. Desetljećima u

narodu živi to licemjerje.

Zgađeno stiskaju nos na cajke

kao da se ne sjećaju gdje su u

subotubili, kaoda sunekakou

snu,mjesečarećiupidžamiza-

vršili na koncertuMitraMiri-

ća, zajedno s desetak tisuća

drugih, redom valjanih Hrva-

ta i katolika. Opazili ste mož-

da, isti su na koncertu Mitru

Miriću i na misi za godišnjicu

ukazanja u Međugorju. Svi

branitelji, invalidi i udovice,

hadezeovci, pravaši, ustaše,

domobrani, svećenici i časne

iduna cajke i svi glume da jed-

ni druge tamone vide.

Pojavio se nedavno u Hrvat-

skoj radiokoji emitira isključi-

vo prezrenu srpskumuziku, a

domoljubi su se uznemirili

kao pilići od jastreba, premda

nije jasno zašto se to doživlja-

va opasnim? Kraj stotina sta-

nica s kojih dvadeset četiri sa-

tanadan, sedamdanautjednu

bubnjaju hardcore punk, de-

athmetal, speedmetal, power

pop, electro pop, garažni rock,

tex mex, latino, country, ame-

ricana, blues, rhythm’n’blues,

soul, hip-hop, disco, dance,

techno, valceri, austrijske pol-

ke, talijanske kancone, špa-

njolske šansone i tužne ruske

balade, kako bi jedan mali ra-

diosasrpskimcajkamamogao

okaljatinašutakozvanukultu-

ru? Ako vas neka muzika ne

zanima, ona se može sasvim

dobro ignorirati. Osvjedočio

sam se u bezbrojnim prilika-

ma.

Premda neumjereno volim

muziku, o turbofolkuneznam

baš ništa. I ne kažem to da bih

se hvalio, već kao činjenicu.

Ponekad bi mi u beogradskim

taksijima ili iz nekog tranzi-

stora na Kalenića pijaci došao

zanimljiv isječak neke pjesme

i pomislio kako bi svakako vri-

jedilo jednomposvetiti pozor-

nost takvoj čulnoj, besramnoj

pučkoj umjetnosti, ali sve je

bilo džaba. Već desetak meta-

ra dalje nisam se sjećao ni ri-

tma ni melodije. Znam svaki

stihkoji jeBobDylan ikad sni-

mio, aliMiluKitića,CecuRaž-

natović ili Seku Aleksić ne bih

mogao citirati ni da mi prislo-

nite pištolj na sljepoočnicu.

To postoji negdje kraj mene i

ni na koji načinme ne ugroža-

va. Muzika vas zaista može

uznemiriti samoakovasneka-

ko dira. Kao što se liječenim

alkoholičarima osuše usta kad

opaze bocu vinjaka, ili kao što

potisnutu lezbijku ispuni vru-

ćina i gnjev ako se ispred nje

dviježeneuzmuzaruke,prave

Hrvati izluđuje da im se tur-

bofolk sviđa, anebi imse smio

sviđati. I onda žive u laži,

umjestodaopuštenouživajuu

muzici i sebi pošteno priznaju

da suSrbi.

PričaoHrvatima i turbofolku

Kako bi jedanmali radio sa srpskimcajkama

mogao okaljati hrvatsku takozvanu kulturu?

BERLIN

Policijski dispečeri

uBerlinu su sevjerovatnona-

slušali svega i svačega, ali ono

što imsedesilounedelju6.

maja jevjerovatnopremijera.

„Dođite, molim vas, u park u

Fridrihshajnu. Tamo više ljudi

upravoiznosiovceizauta-cije-

le i bez kože“, rekao je glas sa

druže strane žice

Narodni park u Fridrihshajnu

nije baš bogu iza nogu - samo 3

kilometra vazdušnom linijom

od Brandenburške kapije,

usredgrada.Raspaleljudituro-

štilj, ima za to predviđenih po-

vršina, ali obično šetaju, trče,

igraju fudbal i svakakone okre-

ću ovce na ražnju nasred trav-

njaka.

„Djeca su trčkarala oko vrelog

uglja na suvoj travi. A tamo…

ovce! Dvanaest komada. Sve su

se uz zujanje okretale na ra-

žnjevima nad usijanim ćumu-

rom pod suncem. Naravno da

se okreće na bateriju. Akumu-

latori se podrazumjevaju“, piše

berlinska policija na svojoj Fa-

cebook stranici.

Njemački jezik je u ovoj stvari

nedopustivo siromašan–unje-

mu naime ne postoji poseban

izraz za „jagnje“. Tako nam sa-

da ostaje da nagađamo o staro-

sti životinja na ražnjevima, ali

bi seposlikamareklodasu ipak

jagnjići.

Od oko 150 osoba u grupi prvo

su se svi pravili nemušti, ali ka-

da su došli vatrogasci, trebalo

je spasti jagnjad.

„Radimo to već deset godina“,

rekao je jedan, kako prenosi

policija. Navodno su rekli da

tako slave Uskrs, ali u redakciji

sumnjamo da ili nisu lijepo re-

kli ili je policija loše prenijela -

unedelju je bioĐurđevdan.

Prema navodima policije, kako

prenosi listBild, većinaučesni-

ka proslave dolazi iz Bosne i

Hercegovine. Drugi mediji pi-

šu da su legitimisani imali i hr-

vatske ili njemačke papire. Ja-

gnjad su, kažu, nabavili kod

mesara u berlinskoj četvrti Ve-

ding.

Balkanci pekli jagnje

uparku, uznemireni

Njemci zvali policiju

Savez komunista Jugoslavije -

Savez komunista Crne Gore,

čestita građanima 9. maj Dan

pobjede nad fašizmom.

Toj epohalnoj pobjedi ogro-

mni, amožda i presudni dopri-

nosdalisujugoslovenskinaro-

di i narodnosti, koji su prvi u

tada porobljenoj Evropi, kao

fenix izpepelaustali i rekliHi-

tleru i fašizmu ne, odnosno

„bolje grob nego rob“ i pod vo-

đstvomKomunističke partije i

Tita, radničkaklasa i svi slobo-

doljubivi građani su krenuli u

neravnopravni rat koji je po

broju vojnika i oružja bio na

strani fašista, ali i tada sepoka-

zalo: „da boj ne bije svijetlo

oružje, većboj bije srceu juna-

ka“. Iako je bilo 10 na jednog

pobijedilajevoljazaslobodom

hrabrog crnogorsko-jugoslo-

venskog naroda i narodnosti,

koji su neprijatelju nanosili

poraz zaporazomi sve takodo

konačne pobjede 9. maja 1945.

godine,kadajeosvanulaslobo-

da i nova Jugoslavija, zasnova-

na prije svega: na istorijskim

odlukama Avnoja i antifaši-

stičkimpobjedama.

IzSavezakomunistaporučuju:

da uprkos svemu što se dogo-

dilo Jugoslavija nikada neće

umrijeti, kao što neće umrijeti

oni iz sjećanja njih koji su je

oslobađali, gradili i čuvali nje-

nu pobjedu i slobodu, isto kao

što neće njena trobojka sa pe-

tokrakom i neponovljiva hi-

mna„Hej,Sloveni“bitiistisnu-

ta iz sjećanja i srca onih koji su

je neizmjerno voljeli.

Pobjeda nad fašizmom, zapi-

sanajezlatnimslovimaucrno-

gorskoj, jugoslovenskoj i svet-

skoj istoriji, ona je čista kao

suza, ona je narodna i antifaši-

stička.

Srećne vam rane drugarice i

drugovi, koji ste za tu pobjedu

krvarili i stvarali jeunadčovje-

čanskim i herojskimmukama.

Hvala vam vječno pali borci i

heroji ‘koji ste svoje živote

ostavili na bojnom polju, a za

veliku pobjedu i slobodu kojoj

ste težili, anijeste jedočekali, a

mi je danas uživamo.

Smrt fašizmu sloboda narodu.

SavezkomunistaJugoslavije

SavezkomunistaCrneGore,

RatkoĐukić

Povodom9. maja, Dana pobjede nad fašizmom

Slobodaplaćenakrvljuproletera

Cijenjeno uredništvo,

Klizište na Podima i dalje radi nakon deset godi-

na od kada je aktivirano.

Maratonski sudski spor za utvrđivanje krivice

i naknadu štete još traje. Ne sagledava se kraj.

Šest vlasnika ugroženih nepokretnosti nije doče-

kalo sudsko zadovoljenje. Preostali mještani su

na ivici psihičke izdržljivosti.

Kakav nehumani, neljudski i neodgovorni odnos

vlasti prema svojim sugrađanima???

U životu se teško odrasta! Pogotovo oni koji su

zaokupirani svojim egompa ne vide i nemaju

osjećaje za tuđe muke i nevolje.

VelisavMićaKnežević,

Herceg Novi

KlizištenaPodima i dalje radi

Borci II udarnog

korpusaulazeu

Nikšić 1944.