Table of Contents Table of Contents
Previous Page  20 / 48 Next Page
Information
Show Menu
Previous Page 20 / 48 Next Page
Page Background

20

Pobjeda

Srijeda, 9. maj 2018.

Feljton

NJEGOŠ - BOGNAŠEGNACIONALIZMA

Plotuni svrhaLovćena

izhiljadupušakah

3

Na osnovu informacija iz nekoliko inostranih izvora saznajemo da je

svečanome prenošenjuNjegoševih ostataka na Lovćen 1855. godine

prisustvovao veliki broj ljudi. Najčešće riječi u tim tekstovima

- koje se pominju pri opisu pogreba jesu: „svečanost“, „velika

svetkovina“, „velika svečanost“ - potvrđuju namda se radilo o

dobro pripremljenome događaju

Sjedinivši Lovćen sNjegošem,

„humaniziranjem“ planinsko-

ga vrha koji se veoma dobro

vidi s mora, s jadranske obale

Boke Kotorske i iz kompletne

oblasti Skadarskoga jezera i

śeverne Albanije te Cetinja,

novovjekovnoga prijestonog

grada CrneGore, knjazDanilo

je okolnome stanovništvu u

kolektivnu kognitivnu mapu

usadio kotu koja je simbolizo-

valaCrnuGoru i njenunezavi-

snost, što je na kulturnu me-

moriju zajednice odigralo

neviđenu ulogu. Između sta-

novništva i Lovćena uspostav-

ljena je idiosinkratičnost veli-

kih razmjera, pa će od sredine

XIX vijeka do danas, kako je

uočio F. Šistek, u vezi „s pro-

mjenama političkih režima,

državnihgranicaiideologijate

kristalizacijomnovovremenih

južnoslovenskihidentitetapo-

stepeno“ dolaziti do „znatne

diversifikacije i konfliktnihtu-

mačenja značenja Njegoševe

grobnice. S obzirom na veliki

značaj Lovćena i samoga Nje-

goša zaCrnogorce, Srbe i osta-

le Jugoslovene ova grobnica je

u toku 19. i 20. vijeka u više na-

vratapostalapredmet pokuša-

ja aktuelizovanih reinterpre-

tacija“.

VELIKASVETKOVINA

O velikoj ceremoniji koja je

pratila Njegoševo sahranjiva-

nje na Lovćenu 1855. godine

nije sačuvano mnogo izvora,

od domaćih gotovo nijedan, s

obzirom na to da su naredbe

ovakvoga tipa najvjerovatnije

izdavane usmenim putem te

činjenicu da Crna Gora toga

dobanije imalazvaničnaglasi-

la. Ali na osnovu informacija

koje crpimo iz nekoliko ino-

stranih izvora i dubljim iščita-

vanjemod onog koji je primje-

n j i v a n u d o s a d a š n j i m

studijamakojesutretiraledru-

gu Njegoševu sahranu, može-

mo skopčati sliku koja nam

potvrđuje Danilovu svjesnost

simbolike toga čina. Kontek-

stualizacija s nekim događaji-

ma i procesima u tome nam

dodatno može pomoći. Dakle,

Njegoš jepredkraj života iska-

zao želju da bude sahranjen

blizu crkve koju je podigao na

Lovćenu, što jeučinjenoneko-

liko godina kasnije. U prvome

redu zbog loših vremenskih

prilika, ali i rata s Turcima

1852/53. („prva Omer-pašina

godina“) jer suCrnogorci stra-

hovali da bi zbog nebranjene

kapele u toku ratnoga stanja

osmanskivojnicimogliprodri-

jeti do Lovćena i odnijeti Nje-

goševu glavu sultanu kao ratni

trofej. Zahvaljujući radu S. M.

Štedimlije koji je prikupio ve-

ćinu novinskih izvještaja au-

strijskoga i srpskoga porijekla

saznajemo da je svečanome

prenošenjuNjegoševihostata-

ka na Lovćen 1855. godine pri-

sustvovaovelikibrojljudi.Naj-

češće riječi u tim tekstovima

koje se pominju pri opisu po-

grebajesu:„svečanost“,„velika

svetkovina“, „velika sveča-

nost“ potvrđuju nam da se ra-

dilo o dobro pripremljenome

događaju. Bitnost informacije

za stranemedije očitava se i po

tome što je neposredno prije i

poslijeprijenosa kostijugrani-

ca izmeđuAustrije iCrneGore

bila zatvorena zbog pojave ko-

lere, a vijest se ipak probila.

Prema navodima iz Agramer

Zeitung „s velikom pompom

(...) su sahranjeni posmrtni

ostaci (...) Pedeset sveštenika,

svi velikodostojnici CrneGore

i preko 2000 osoba sačinjavali

su pratnju“, dok je na osnovu

izvještaja poslatoga s Cetinja

Srpskidnevnikzabilježiodase

od rane zore počeo prikupljati

narod, a da su „dva arhiman-

drita i dvadeset sveštenikah i

dva đakona“ čitali molitve u

Cetinjskomemanastiru.

2000LJUDI

U daljem tekstu dobijamo po-

datak da je priređena topovska

pratnja, da su potomNjegoše-

veostatkeCrnogorciiznijelina

Lovćen za „3 i po sata“ a da je

nakon polaganja u raku zapu-

calo „1000 pušakah“ po dva

puta, odakle se „sva vojska“

spuštila na Ivanova Korita.

Svjesni nepouzdanosti novin-

skih izvora kad je u pitanju

utvrđivanje tačne brojke pri-

sutnih, ipak na osnovu ovih

opisa zaključujemo da je to bio

izuzetno pośećen skup. Brojka

koja se pojavljuje za vojnike

„1000 pušakah“ vrlo je vjero-

vatna ako znamo da je knjaz

iste te godine vojnom refor-

mompodijeliocrnogorskuvoj-

sku na desetine i stotine, što će

reći danijebilo teško izvesti do

Lovćena deset vojnih jedinica,

sobziromnatodajemaksimal-

nommobilizacijomCrna Gora

mogla podići 20.000 ljudi na

oružje. Iste godine je osnovana

i Garda koja je brojala 400 lju-

di, pa jemoguća varijanta da se

icijelaGardanašlanatojsveča-

nosti. Prvi izvor navodi da je u

pratnji bilo „2000 osoba“ pa je

vjerovatna opcija da se pored

hiljadu vojnika na Lovćenu

našlo još hiljaduosoba, naroči-

to ako računamo crkvene veli-

kodostojnike, članove državne

administracije i građane kojih

je nesumnjivo bilo.

PORUKASVIMA

Iscrpljivanjeovihpodatakabi-

lonamjeneophodnozbogkre-

iranja „predstave o realnom“

za čije je osiromašenjeMichel

Foucault krivio istoričare. A

onaćenampomoćidaprocesi-

ju s Lovćena promatramo oči-

ma Ruth Harris koja je ispiti-

vala hodočašće u Lurd, i

njenimpremetanjemupolitič-

ki kontekst zapravo objasnila

da se radilo o „nacionalnom

pokretu pokajanja“, nastalom

kao odgovor na poraz Francu-

zauratusPruskom1871.Godi-

ne. Ako lovćenski skup preba-

cimo u politički kontekst onda

nam je slika mnogo jasnija –

imamo prisutnu cijelu držav-

nu hijerarhiju, od vladara pre-

kovelikodostojnika i vojskedo

naroda.KnjazDaniloizvršioje

Njegoševu sahranu tek nakon

što je bio siguran da je njegova

vlast veoma stabilna – do 1855.

godine uspio je posredstvom

Austrije i Rusije spasiti Crnu

Goru odOmer-pašina napada;

reformisativojsku,sudstvo,iz-

mijeniti članoveSenata; uglav-

nom, obračunati se s opozici-

jom i izvršiti dvije kaznene

ekspedicijeuPiperima i Bjelo-

pavlićima, plemenima koja su

se opirala centralizaciji crno-

gorskevlasti;tekaozenitprvo-

ga dijela svoje vladavine doni-

jeti Zakonik. Svijetu i Crnoj

Gori trebalo je staviti do zna-

nja da je uspostavljen funkcio-

nalansistemi dasezemljakre-

će putevima osavremenjenja.

U toku Njegoševe sahrane

evropsku političku scenu op-

terećivao je Krimski rat; au-

strijske novine dok pišu o sa-

hrani u istome izvještaju ističu

kako dvije trećine Crnogoraca

nije htjelo povjerovati u pad

Sevastopolja; austrijsko javno

mnjenje na neki je način opo-

minjalo Danila da se nemiješa

u taj sukob. S druge strane,

knjaz je spajanjem Njegoša i

Lovćena – stvaranjemsimbola

crnogorske suverenosti, prije

pojavetelevizijeibilborda,sta-

vio do znanja velikim silama

daželipriznavanjecrnogorske

nezavisnosti i da jeon jedanod

faktoranaBalkanunakojimo-

raju računati, dok je okolnim

Južnim Slovenima pokazao

svjetionik oko kojega trebaju

orbitirati.

DEMONSTRACIJA

Sahrana na Lovćenu bila je de-

monstracija moći domaćim

sumnjičavcima – prvi put uni-

formisane jedinice crnogorske

vojskestajalesukaoPretorijan-

ci prvome svjetovnome crno-

gorskome vladaru u novovje-

kovnoj istoriji. Nacija je preko

togapejzažatrebalapercepirati

kohezionesilekojesupočeleda

melju plemensku samovolju,

iznad koje sada postoji mašine-

rija državne administracije.

Važno je naglasiti da je tokom

1855. godine, kao i prethodne

godine, Crnu Goru zadesila

glad, te da je ova procesija mo-

gla odigrati ulogu „narodnoga

spektakla“. Šteta je što odrugo-

me Njegoševu pogrebu nije sa-

čuvano domaćih pisanih trago-

va koji bi nam prezentovali

posmrtne govore s Lovćena ili

eventualno recitovanje Njego-

ševepoezije, čijabi diskurzivna

analiza još upečatljivije razot-

krivala procesiju. Ipak, dimen-

zije recepcije toga događaja

možemonaslutitipukommate-

matikom – ako je na Lovćenu

bilo „2.000 ljudi“ to znači da je

od ukupno 93.000 Crnogoraca

koliko je pobrojano na prvome

državnompopisu, 2.1% stanov-

ništva prisustvovalo prenoše-

nju kosti. No, na osnovu kasni-

jihdogađajaprilikompolitičkih

pośeta uviđamo da se drugom

Njegoševom sahranom rodilo

političkohodočašćenaLovćen.

(Nastavljase)

Donosimodio iz studije

“Bog našeg nacion-

alizma” dr Bobana

Batrićevića, koji se bavi

recepcijom, reinterpre-

tiranjem i korišćenjem

Njegoševog lika i djela

upolitičkoj propagandi

i diskursuvlasti uCrnoj

Gori od 1851. do 2013. go-

dine. Knjigu sunedavno

izdali Nova Pobjeda i

Fakultet za crnogorski

jezik i književnost

SahranaNjegoša na Lovćenubila

je demonstracijamoći domaćim

sumnjičavcima – prvi put uni-

formisane jedinice crnogorske

Agramer Zeitung - zagrebačkenovinekoje su izlazilenanjemačkomjeziku, izdanje iz 1848.

»

Piše:

Dr Boban BATRIĆEVIĆ,

istoričar

Njegoševakapela iz 1845.

vojske stajale su kao Pretorijanci prvome svjetov-

nome crnogorskome vladaruunovovjekovnoj

istoriji. Nacija je preko toga pejzaža trebala per-

cepirati kohezione sile koje supočele damelju

plemensku samovolju, iznad koje sada postoji

mašinerija državne administracije

KnjazDaniloPetrović