Previous Page  7 / 48 Next Page
Information
Show Menu
Previous Page 7 / 48 Next Page
Page Background

7

Pobjeda

Aktuelno

Nedjelja, 6. maj 2018.

Sve do formiranja in-

stitucije pravoslavne

crkve na prostoru

CrneGore u 13. vi-

jeku, gotovo cjelokupno crnogor-

sko stanovništvo je katoličke

vjeroispovijesti. Zamanje od 200

godina većina je, zahvaljujući uti-

cajupravoslavne (srpske) crkve

postala pravoslavna. Dakle,

imate crkveni faktor kao instru-

ment za oblikovanje identiteta i

kulturne tradicije. Apravoslavna

crkva je više srpska nego pravo-

slavna. Ona je, od Svetog Save do

danas, sastavljena odnajmanje

51 procenat politike, odnosnona-

cionalne politike. Bogoštovlje je

njima uvijek bilona posljednjem

mjestu. Eto vamtradicionalnog

uporišta za srpstvo kraljaNikole!

Doba odmeđunarodnog priznanja

1878. do prvogUstava CrneGore

1905. je obilježilo privikavanje na

različitost. CrnaGora je tada prestala

da bude jednonacionalna i jednovjerska država,

odnosno postala je ono što je oduvijek bila –

država različitosti. Različitost se nije pokazala

kao problem– ni tada, a ni kasnije, što je veoma

značajno. U tomsuperiodu, dakle, uspostavljeni

temelji građanske CrneGore. Umijeće da stvorimo

i održimo takvudržavunajveći je civilizacijski

domet svihnas

POBJEDA:

Uskoro bi u izdanju Pobjede trebalo da bude

objavljena knjiga Sto ličnosti CrneGore 1918 2018, koju

ste pisali zajedno sa kolegomMilanomŠćekićem. Po

kojemkriterijumu ste pravili odabir? Pitamzbog toga što

mi se čini da sumeđu odabranima i neka prilično sporna

imena, a da su, istovremeno, sa te liste izostavljene poje-

dine velike i značajne ličnosti crnogorske istorije i kulture.

ANDRIJAŠEVIĆ:

U nekoj drugoj zemlji najprije bi bilo

istaknuto da je dobro što smo konačno, po prvi put, i nakon

nekoliko bezuspješnih pokušaja, dobili biogra ije sto pozna-

tih ličnosti na jednommjestu. Naravno, uz čestitke autori-

ma što je barempedeset i jedna ličnost koja to zaslužuje

dobila spomenik u ovomobliku i što je, između korica ove

knjige, Crna Gora okupila makar većinu najboljih koji joj pri-

padaju. Neke možda i prvi put označila kao svoje. Umjesto

toga, prva reakcija je – čini mi se da je neko sporan, a da su

neki veliki i značajni izostavljeni. Mora li baš tako?

Knjiga ,,Stoličnosti

CrneGore1918 2018.“

jeizdavačkipoduhvat

jebitnakaoobjašnjenje.Svedo

formiranja institucije pravo-

slavne crkve na prostoru Crne

Gore u 13. vijeku, gotovo cjelo-

kupno crnogorsko stanovniš-

tvo je katoličke vjeroispovije-

sti. Za manje od 200 godina

većina je, zahvaljujući uticaju

pravoslavne(srpske)crkvepo-

stalapravoslavna.Dakle,imate

crkveni faktor kao instrument

za oblikovanje identiteta i kul-

turne tradicije. A pravoslavna

crkva je više srpska nego pra-

voslavna. Ona je, od Svetog Sa-

vedodanas,sastavljenaodnaj-

manje 51 procenat politike,

odnosno nacionalne politike.

Bogoštovlje je njima uvijek bi-

lona posljednjemmjestu.

Etovamtradicionalnogupori-

šta za srpstvo kraljaNikole!

POBJEDA:

Koliko je afirma-

ciji i prihvatanju srpskog

identitarnog predznaka Cr-

nogoraca doprinijela ambi-

cija knjaza Nikole na tako-

zvani svesrpski prijesto?

ANDRIJAŠEVIĆ:

Da tih am-

bicija nije bilo, ne bi bilo u toli-

koj mjeri ni srpske ideologije u

njegovo doba. Isto semože ka-

zati za Njegoša – da nije bilo

njegove opsesije da bude knji-

ževni car Dušan srpskog naro-

da, nebi biloni ,,Gorskogvijen-

ca“...Petrovićisumegalomanii

njima je Crna Gora premala.

Nikola je zaludio čitavu Crnu

Goru sa ,,Onamo, onamo“ i po-

hodomna Prizren, a trebalo je

da prođu 22 godine njegove

vladavine da bi napravio kolski

putdoRijekeCrnojevića,duži-

ne 16 km! Možete misliti koje

su to opsesije bez pokrića.

POBJEDA:

I, kakva bi onda

bila Vaša ukupna istorijska

ocjena pedesetosmogodišnje

vladavine,aliiličnosti,knjaza

i kraljaNikole?

ANDRIJAŠEVIĆ:

Nikola je

kao čovjek i vladar imaomno-

go vrlina i darova. Nije bio su-

rov, nijebiozlikovac, što jenaj-

opasnijabolestzadugovječnog

vladara. Bio je zavidan kao ije-

danCrnogorac,ljubomoranna

darovite, suzdržan i nepovjer-

ljiv prema onima koji od njega

ne zavise; najveći kavaljer pre-

maulizicama,izuzetnopleme-

nitpremanemoćnima inezna-

venima. Najgore je što je sve

podredio održanju apsolutne

vlasti i što nije uviđao da u po-

litici ima značaja faktor vrije-

me.

POBJEDA:

U posljednjem

dijeluknjige bavite se razdo-

bljemOd početka ustavnosti

do kraja državne nezavisno-

sti 1905–1918. Kako su Crno-

gorci razumjeli i prihvatili

parlamentarni sistem?

ANDRIJAŠEVIĆ:

Oni nijesu

ni znali što je parlamentari-

zam,aliseGospodarevanepo-

riče. Oni koji nijesu voljeli

Gospodara, pokušali su u par-

lamentarizmu da ograniče

njegovuvlast.Naivnosuvjero-

vali da nije važno kakvi su oni

ako jeGospodar loš.E, ondasu

nja odbrana – posvećenom

razdoblju Prvog svjetskog

rata i gubljenju crnogorskog

državnog suvereniteta. Koji

su ključni istorijski razlozi

doveli do nestanka crnogor-

skedržave?

ANDRIJAŠEVIĆ:

Nema tu

mnogo razloga. Međunarod-

ne okolnosti poslije Prvog

svjetskog rata bile su takve da

su zahtijevale stvaranje repli-

ke Habsburške monarhije na

Balkanu. U takvimokolnosti-

manijebilomjestani zaneza-

visnuCrnuGoru,nitizaneza-

visnu Srbiju. Za razliku od

Srbije, mi nijesmo mogli da

izaberemonačinnakoji ćemo

nestati, niti da utičemo na

uređenje države u kojoj ćemo

živjeti. Naš kraj je bio nemi-

novan. I da nije bilo komuni-

stičkog i antifašističkog po-

kreta, odosmo mi zauvijek u

istoriju.

POBJEDA:

Uknjizinavodite

da u tom periodu dolazi do

promjene državne ideologi-

je, budući da su „Crna Gora i

njenadinastija, zakoje sene-

koliko decenija ranije govo-

rilo da isključivo pripadaju

Srpstvu, odjednom, prema

novojideološkojmatrici,pri-

padale samo sebi i crnogor-

skomnarodu“. Što je to kon-

kretnoznačilo?

ANDRIJAŠEVIĆ:

Tojeznači-

lo da se kralj Nikola kasno sje-

tio da stvori sopstvenu identi-

tetsku i ideološku osnovu

crnogorske državne politike.

Ideologija senemožemijenja-

ti nakon pedeset godina bez

posljedicapoonogkojizapoči-

nje tu transformaciju. Kralj je

najprije govorio da su interesi

Srpstvaiznadsvihdrugihinte-

resa, pa i interesa Crne Gore;

kadasumureklidajepotrebno

da sezbog interesaSrpstvapo-

vučesaprijestola,rekaojedaje

Crna Gora na prvom mjestu.

Nikola je čitavživot ,,prodavao

maglu“ i varao, i jednom je to

moralodoći nanaplatu. Dobro

bi bilo da je samo on platio.

Međutim, platili smo svi mi. I

danas plaćamo.

POBJEDA:

Koliko ima istine

u tezi da jeupravovelikosrp-

ska politika Beograda pod-

stakla stvaranje crnogorske

nacije?

ANDRIJAŠEVIĆ:

Crnogorci

subiliposebnost čak iprijene-

odbačeneGospodarevesluge i

poslušnici formirali opozicio-

nupartiju. Sve imuzalud: vlast

nijesu uzeli jer nijesu imali ni

znanjani karaktera. Gospodar

jeostajaoneprikosnovenjerse

uporišta stvarne moći i vlasti

nijesu nalazila u političkom

sistemu, većusistemukontro-

le socijalnihpotreba.

POBJEDA:

Vašaknjigaseza-

vršava poglavljem– Posljed-

go što je formalno ozvaničena

crnogorska nacija, ali je istina

da je velikosrpska politika

1918. godine podstakla obliko-

vanje crnogorskog nacional-

nog identiteta. Podgorička

skupština je jedan od najglu-

pljihpoteza srpskevlade i ubi-

jeđensamdaseoniidanasbiju

šakom u glavu zbog gluposti

kojusunapravili.Dasubili pa-

metni, mogli su objaviti da se

neće miješati u crnogorske

stvari i da ostavljaju braći Cr-

nogorcimadasamiorganizuju

plebiscit o statusu Crne Gore.

I Crnogorci, kakvi su, zasigur-

no bi se na tom plebiscitu ve-

ćinski izjasnili za ujedinjenje

sa Srbijom. Nijesu nama mr-

zni pobjednici, niti namjemr-

zno da budemo dio velike dr-

žave, a nije baš ni kralj Nikola

tada bio nešto naročito omi-

ljen. I srpska vlada bi u crno-

gorskoj odluci o samoukida-

nju bila potpuno nedužna.

Formalno naravno. Ali, ona je,

na našu sreću, izabrala da

sprovede klasični prevrat i ti-

me isprovocirala snažansuve-

renistički pokret, koji joj ni

danas ne oprašta 1918. Tako je

Srbija zauvijek izgubila Crnu

Goru. Baš me zanima da li će

još neko ponoviti njihovu

grešku.

POBJEDA:

Ove godine obi-

lježava se vijek od stvaranja

Kraljevine SHS. Postoje na-

znake da, izuzev Srbije, taj

datum neće obilježiti niti

jednadržavabivšeSFRJ.Go

-

vori li tačinjenicaneštooka-

rakteruprveJugoslavije?

ANDRIJAŠEVIĆ:

Okarakte-

rune, već onjegovomnerazu-

mijevanju. Vjerujemda je Ju-

goslavija za sve narode koji su

je činili bila epohalna politič-

ka pojava, jer je svima, ipak,

pružilašansekojesamovelika

država može pružiti. Crno-

gorcimaponajviše,uprkospo-

ložaju u kojem su se nalazili.

Daserazumijemo-CrnaGora

je i prije Jugoslavije vjekovi-

ma bila siromašna. Jugoslavi-

ja je nije unazadila, već ju je,

ipak, možda i neznatno, eko-

nomski unaprijedila. Ali, još

važnije je da joj je omogućila

dapripadavelikomtržištuida

koristi velike institucije, kao i

da pripada velikim idejnim i

političkimpokretima. Upore-

dite samo crnogorske umjet-

ničke i političke elite prije i

poslije 1918. godine. Sjetite se

te velike garde umjetnika, mi-

slilaca, revolucionara, politi-

čaraposlije 1918. godine, a sje-

titesekoga jeprije1918. imala.

Tvrdimda ove velike garde ne

bibilobezJugoslavijekaokul-

turnogprostora.Zatominika-

da više nećemo imati toliko

značajnih ljudi na jednom

mjestu, u jednom vremenu.

Tako vidim Jugoslaviju, a ne

krozdiktaturukraljaAleksan-

dra ili kroz Podgoričku skup-

štinu.

TamaraNIKČEVIĆ

ŽivkoAndrijašević