Table of Contents Table of Contents
Previous Page  9 / 48 Next Page
Information
Show Menu
Previous Page 9 / 48 Next Page
Page Background

9

Pobjeda

Ponedjeljak, 23. april 2018.

Društvo

PODGORICA

-Nikada rani-

je ljudi nijesubilimanje ,,ve-

zani“ za radnomjestonego

danas. Posebnoako se znada

časove engleskog iz stanau

Podgoricimožetedavati Ja-

pancimauTokiju, ili ako se

možeuraditimigracijapoda-

takauautomobilu izJužne

Amerikeklijentima širom

svijeta.

Nije li onda čudno što je, i po-

red takvihmogućnosti, sasvim

normalnapojava svugdjeusvi-

jetu da ljudi „sagorijevaju“

zbog pritiska na poslu i radnog

vremena?Učemuje trik, i kako

se prelazi granica zone komfo-

ra,gdjese,kakokažu,svamagi-

ja dešava…

A ko bi nam više mogao reći o

tome nego sagovornikPobjede

FabianDitrih,tridesetšestogo-

dišnji mladić iz Berlina koji je

pokrenuo prvu nomadsku

kompaniju

Helpando.it

i star-

tupdiaries.org

,motivacionigo-

vornik, obožavalac novih digi-

talnih tehnologija, uvijek

raspoložen da traži uzbuđenja

u svijetukonstante.

Njegov primjer pokazuje da je

nesporno potrebno hrabrosti,

malo lucidnosti i mnogo siste-

matične volje da se dokaže da

je radni sistem u vremenu in-

tenzivne globalizacije i tehno-

loške i digitalne revolucije iz-

građenna temeljimakoje treba

mijenjati.

PRVI LET

Trenutnoposaoobavlja iz svog

,,lend rovera“, baza mu je fan-

tastičan pogled sa Luštice. A

sve je počelo, pričaDitrih, dav-

ne 2003. godine kada je prvi

put putovao– i tonaTajland.

Imao jesamo21godinukada je

promijenio povučeni život u

jednom selu blizu Berlina eg-

zotičnim Tajlandom. Boravak

u toj zemlji zapalio je iskru.

- Već naredne godine dobio

sam priliku da odradim pri-

pravnički u jednoj kompaniji u

Čileu. Kako potičem iz relativ-

no konzervativne sredine, a

uvidio sam da volim putovati,

odluka se svela na – ostati na

selu i imati farmerski život ili

probati nešto sasvimnovo, bez

sigurnosti koju dom nudi –

ispričao jeDitrih.

ZbogtogajeodlukadaodeuČi-

le, što jebilo iskustvokojemuje

„otvorilo oči“ na svakompolju,

bila relativno jednostavna.

- Kompanija za koju sam radio

krajem devedesetih doživjela

je tehnološki bum. Kada supo-

čeli sa radom, osnivači su po-

saoobavljali izdnevne sobe, da

bi 21 mjesec kasnije doživjeli

takvuekspanzijudasuzaposli-

li oko sto radnika – rekao jeDi-

trih,ističućikakojetehnološka

revolucijau timgodinamapre-

oblikovala razvoj digitalnih

tehnologija uJužnoj Americi.

Od tada, obišao je čak 80 drža-

va na planeti, prikupljajući lo-

kalna znanja, upijajući njihove

kulture,aliuvijekpokušavajući

da sredinama u kojima je bora-

vionešto i vrati.

Na taj način je putovao kroz

Afriku 2005. godine – u ,,mer-

cedesu“, sa kamerom i puno

entuzijazma da spoji nove teh-

nologije sa filantropijom. Ovo

putovanjerezultiralojemnogo

čime, ali se jedna stvar, kako je

Ditrih rekao, istakla:

- Ljudi su ljudi svugdje na pla-

neti,sasvimisti,aslikaonekom

kontinentu ili državi ne može

daprikažegeneralnuslikusvih

njenih stanovnika, što se često

u medijima pokušava činiti –

kazao jeDitrih.

„NAJBOLJI POSAO

NASVIJETU“

Jednog dana, dok je još bio u

Africi, prisjeća se on, krenuo je

da uhvati kvaku od ulaznih

vrata, a osoba koja je bila sa

njimprimijetila je damu se ru-

ka strahovito trese i preporuči-

la je da ode kod ljekara.

- Posjetio sam doktora i ispo-

stavilo sa da sam imao malari-

ju. Danima sam zbog toga bio

zarobljen u krevetu u nekom

prečudnom stanju, negdje iz-

među jave i sna. Kako nijesam

imao šta drugoda radim, izdo-

sade sam guglao „Najbolji po-

saona svijetu“ –pričaDitrih.

Ne skrolujući previše, iskoči

mu oglas za posao u kompaniji

Zendeks, koja se nalazi u Lon-

donu, a tada je bila startap

kompanija upovoju.

-Nijesamčakniispuniosvene-

ophodne informacije koje se

običnotražeutakvimformula-

rima. Ipak, sljedeći dan mi je

zvonio telefon – izdržljiva No-

kia – a s druge strane slušalice

predstavnik kompanije Zen-

deks –prisjeća seDitrih.

Osoba koja ga je zvala govorila

je sa zaraznimentuzijazmom i

strašću o posluu kompaniji, ali

je željela da zna zbog čega se

prijaviozapozicijumenadžera

prodaje kad, prema njegovom

CV-u, ni dana radnog iskustva

nema uovomposlu.

- Imao samneke papire ispred

sebe i računar, pa sambrzo sa-

govornika iz Zendeksa ubije-

dio da sam prava osoba za to

radno mjesto. Narednog dana

zvao me čovjek iz ove firme, a

ispostaviće se da će mi to biti

šef. Pitao me za koliko mogu

biti u Londonu. Objasnivši mu

da sam u Africi i da sam infici-

ran malarijom, odgovorio sam

za nekoliko sedmica. Pristao je

–opisao jeDitrih.

I tako je, kako je kazao, radio u

Zendeksu godinama, sa sjaj-

nim i kreativnim kolegama,

uživajući u svomposlu i dajući

uvijek150odstosebeusvakom

zadatku. Međutim, kako je re-

kao, nešto je nedostajalo.

DIZANJE SIDRA

- Počelo je da mi smeta ustroj-

stvo rada. Mnogo svjetskih

istraživanjapokazujedajepro-

sječan čovjek vezan za radno

mjesto čak dvije trećine svog

života. Iporedljubavi kojusam

imaopremasvomposluukom-

paniji Zendesk, bio sam dio te

radne rutine i posla „od devet

dopet“ –objasnio jeDitrih.

Jednom su, kako je rekao, za

klijenta morali, zbog klauzule

u ugovoru, da odrade takozva-

ni data migration, odnosno

prenos podataka. Taj posao,

istakao je Ditrih, trebalo je da

košta firmu čak 25.000dolara.

- Preporučio sam šefu da mi

dozvoli da pokušam da odra-

dimmigracijupodataka, štomi

je dozvolio. Bio samoslobođen

oddolaženjaukancelarijuine-

kolikodanakasnijeposaojebio

završen– ispričao jeDitrih.

Ondamuse, kako jeopisao, po-

lako „upalila lampa“ da bi sam

mogao da se bavi timposlom, a

to je bilo nešto što sumu prija-

telji svakako godinama prepo-

ručivali – da pokrene svoju

kompaniju.

- Razmišljao sam kako ne mo-

ram naplaćivati toliko. Mogao

bih naplaćivati upola manje ili

čak trećinu za migraciju poda-

taka – rekao jeDitrih.

Napustio je Zendeks. U me-

đuvremenuupoznaojeDomi-

nika, projekt menadžera iz

Rumunije, opsjednutog ino-

vativnim poslovima u frilens

sferi.

- Nije trebalo puno i on se use-

lioumojudnevnusobuuBerli-

nu. Pokrenuli smo Helpando.

it,apridružionamseiVin,Nje-

mac porijeklomizVijetnama –

kazao jeDitrih.

Posao je išao dobro, ali su se

jednog dana zapitali: „Ok, mo-

žemo ostati ovdje, raditi i po-

stati milioneri ili možemo spa-

kovati sve svoje stvari u ,,lend

rover defenderu“ i krenuti na

desetomjesečni put kroz Juž-

nu Ameriku dok upravljamo

nomadskom kompanijom“.

Odabrali su, 2013. godine, ovu

druguopciju.

Misija je bila uspješna jer su,

prolazeći kroz razne situacije,

dokazali da uopšte nije važno

odakle se radi, iz klasične kan-

celarije ili ,,lendrovera“, većda

je samo važan rezultat i kvali-

tetno obavljenposao.

BUDUĆNOST

Kada rezimira dosadašnji put,

Ditrihseprisjetisavjetnikakoji

ih je posjetio dok je pohađao

srednju školu, koji je njima, ta-

dašnjimtinejdžerimaodnekih

15godina,govoriokakomoraju

bitiprilagođeni

tržišturada.Ta

priča, prema riječima Ditriha,

bila je potpuno isprazna, kao

da je cijela poenta bila da se

učenici samo modeliraju pre-

ma potrebama tržišta rada, za-

nemarujući individualne ta-

lenteikvalitetekojebiihmogle

izdvojiti.

-Kvalitetikreativnostnemogu

biti stimulisani u takvoj atmos-

feri. Danas čak ni bonusi na

platunijesuefikasni.Ukompa-

niji Google, na primjer, radnici

suse izborili dadobijudodatan

slobodan dan. Iz tih slobodnih

dana proistekle su aplikacije

poput Google Mapsa i Google

Drivea. Suština je u slobodi, te

da u kompresovanoj radnoj

atmosferi nije važno koliko ste

sati rada uložili u neki posao,

već rezultat koji ste postigli –

istakao jeDitrih.

S druge strane, smatra on, u

mnogim kompanijama postoji

striktna hijerarhija, koja one-

mogućava mladim ljudima da

ambiciozno streme ka nekim

boljimi većimpozicijama.

- To je pogrešno. Mladi ljudi

prihvatajupromjene, imajubr-

za rješenja za probleme i upo-

trebljavaju znanja da naprave

promjene – rekao jeDitrih.

Prema njegovim riječima,

mnogo istraživanja u svijetu

pokazalo je da će ljudi biti bolji

radnici ako su srećni, odnosno

rade u takvom okruženju koje

ihmotiviše da daju najbolje od

sebe. Hoće li to biti odvažno

vođenje nomadske kompanije,

ili ostajanje unutar granica

komforne zone, odluka je koju

svaki pojedinaczasebedonosi,

a sa čijimse posljedicama, sva-

kako, i samsuočava.

JasminaBEHAROVIĆ

PREDSTAVLJAMO:

Fabian Ditrih, osnivač kompanije

Helpando.it

Moderni nomadu

„lend rover“ kancelariji

Promjena

percepcije

Kompanija Zendeks je ima-

la,kakojerekaoDitrih,odlič-

neklijente,kaoštosuMicro-

soft i VriginAtlantic.

- Kako sampokrenuo kom-

panijukojasebavilaraznim

vrstama usluga koje oni ni-

jesu imali, sve te klijente su

slalinama,štojebioodličan

temelj za rad – ispričao je

Ditrih.

No, tek sa uvođenjemkon-

cepta nomadske kompani-

je u cijelu priču, kako je na-

glasio, ideja o rede inisanju

radnogmjestau21.vijekuje

oživjela.

- Frilenseri su tako normal-

na pojava širomsvijeta, pa i

u Njemačkoj, da se oni koji

imaju običan posao u kan-

celariji od devet do pet da-

nas smatraju čudnim. Ipak,

nomadska kompanija, koja

obavlja sve poslove u po-

kretu iz automobila – to je

već mijenjanje kursa u bu-

dućnosti posla i percepcije

radnogmjesta, posebno za

onazakojanijeneophodno

prisustvozaposlenog–ista-

kao jeDitrih.

SaLušticevodi kompaniju

Pitate se gdje je Fabian Ditrih sada? Kupio je kuću na Luštici,

odaklećevoditisvojukompanijuHelpando.itbaremšestmje-

secigodišnje,aodlukudasenastaniunašojdržavinapravioje

pomoću–GoogleMapsa.

-NamjeravaosamdaidemuRumuniju,alimisenijesudopale

nisketemperature.OtvoriosamGoogleMapsitražiodržavuu

regionukoja se ističepo ljepšimtemperaturama. To jebilaCr-

naGora– ispričao jeon.

Ditrihamožete pratiti preko [email protected] ili

putemnjegovogvebsajtawww.fabiandittrich.com

.

- Voliobihsepovezati sa ljudima izCrneGorekoji sebavepre-

duzetništvomilistartapovima–poručiojeonipozvaoljudeiz

ovihoblasti dabuduslobodni dastupeukontakt sanjim.

Mnogo istraživanja u

svijetu pokazuje da je

prosječan čovjek vezan

za radnomjesto čak

dvije trećine života. I

pored ljubavi koju sam

imao prema poslu u

kompaniji Zendesk, bio

samdio te radne rutine i

posla „od devet do pet“ –

objasnio je Fabian Ditrih

Ljudi su ljudi svugdje

na planeti, sasvim

isti, a slika onekom

kontinentu ili državi

nemože da prikaže

generalnu sliku svih

njenih stanovnika, što

se čestoumedijima

pokušava činiti – kazao

jeDitrih

FabianDitrih

LaO cina

Ponderosa ili

kancelarijau

pokretu