Previous Page  21 / 48 Next Page
Information
Show Menu
Previous Page 21 / 48 Next Page
Page Background

21

Pobjeda

Nedjelja, 22. april 2018.

Horoskop/Kolumna

9. 4)

se i mijenjaju

karizmu i napredak po pitanju statu-

sa. Odlično vrijeme i za provesti lije-

pe trenutke sa svojimvoljenima.

Mjesec uVodoliji

PONEDJELJAK

Pojavljuju se poslovne prilike, finan-

sijska situacija se popravlja, kompe-

tentnost je na visokom nivou, a kon-

kurencija je pritom slaba. Imate

zdravlje i vitalnost. Uživaćete u kon-

taktima sa zanimljivimosobama.

UTORAK, SRIJEDA I ČETVRTAK

Ovaj tranzit počinje u utorak od

12:29 i traje do četvrtka u 16:48.

Ovo su povoljni dani. Uživaćete u

dobrim odnosima, kvalitetnoj

ishrani, imati uspjeha u kontakti-

masanadređenima,možda iputo-

vati negdje. Emocije su vrlo snaž-

ne te je moguća i napetost, nemir.

Vaš izborodjeće i estetskaprocije-

na je izvanredna. Naročito je po-

voljnozabliskost sa intimnimpar-

tnerom.

PETAK I SUBOTA

Ovo su nepovoljni dani za Vas. Aktu-

elna je jedna od najgorihmjesečevih

pozicija u tranzitu pa najbolje da ne

počinjete ništa značajno. Pazite šta

jedete i pijete. Izbjegavajte konfron-

tacije jer se stvari lakomogu zakom-

plikovati. Prisutan je gubitak energi-

je i resursa.

NEDJELJA

Generalno pripaziti na međuljudske

odnose,naročitosečuvatiraspravasa

vlastitom djecom ili podređenima.

Problemi sa finansijama. Stomak je

osjetljiv. Moguća su neplanirana pu-

tovanja.

Mjesec u Ribama

PONEDJELJAK

Postoji opasnost da budete pogrešno

shvaćeni ili dabudeteponiženi.Dije-

temože imati problema sa zdravljem

ili manjak energije. Pripaziti na sto-

mak. Nizak kvalitet življenja i neu-

sklađenost sa okolinom.

UTORAK, SRIJEDA I ČETVRTAK

Ovaj tranzitpočinjeuutorakod12:29

i traje do četvrtka u 16:48. Ovo su po-

voljni dani za Vas. Pojavljuju se po-

slovneprilike, finansijska situacija se

popravlja, kompetentnost je na viso-

komnivou, a konkurencija je pritom

slaba. Imate zdravlje i vitalnost. Uži-

vaćete u kontaktima sa zanimljivim

osobama. Pokušajte izbjeći prevelike

troškove.

PETAK I SUBOTA

Ovo su povoljni dani. Uživaćete u

dobrim odnosima, kvalitetnoj

ishrani, imati uspjeha u kontakti-

masanadređenima,možda iputo-

vati negdje. Emocije su vrlo snaž-

ne te je moguća i napetost, nemir.

Vaš izborodjeće i estetskaprocije-

na je izvanredna. Naročito je po-

voljnozabliskost sa intimnimpar-

tnerom.

NEDJELJA

Aktuelna je jedna odnajgorihmjese-

čevih pozicija u tranzitu pa najbolje

danepočinjeteništaznačajno.Pazite

šta jedete i pijete. Izbjegavajte kon-

frontacije.Prisutanjegubitakenergi-

je i resursa.

Pitam se ponekad: koliko su nas

promijenile godine za nama? Da li

smo i koliko napredovali? Što smo

novo naučili? Ne mislimna ono zna-

nje i „mudrost“ koje smo od života

gratis dobili u čisto iskustvenoj

formi, znanje koje je, da tako kažem,

došlo samo od sebe, već na ono koje

smo stekli kao dodatnu vrijednost

proizašlu iz svjesnog čina, iz uče-

nja, saznavanja, na nove spoznaje

do kojih smo ciljano došli čitajući,

posmatrajući svijet oko sebe. Mislim

na znanje koje smo iskoristili u nekim

odlučujućim trenucima i kroz koje

smo izrasli i napredovali kao ličnosti.

Rad na sebi.

Zapanjilome je koliko je duboko

uvriježenomišljenje da na sebi treba

da rade ljudi koji imaju neki psiho-

emotivni problem, da ne kažem

poremećaj. Hej, ljudi, objasnite se!

Kakav problem, kakav poremećaj?

Upravomentalno najzdraviji ljudi

najintenzivnije rade na sebi i ulažu

najviše energije u unapređenje svog

ukupnog statusa, svakog aspekta

svog bića, svake svoje sposobnosti!

I upravo ljudi koji zanemaruju sebe

i svoj lični razvoj su najpodložniji

internoj dezintegraciji, pa imonda

rad na sebi svakako ne gine, ali ne u

cilju napretka, već povrata zdravog

balansa. Trebalo bi da je to normalna

ljudska potreba. Kao što, radeći na

svom tijelu, držimo dijete, trčimo,

odlazimo u teretanu. Kao što tegovi-

ma podižemo tonus mišića i dajemo

imde iniciju. Jer namu tijelu duša

stanuje. Dakle, šta sve znači raditi na

sebi? Za mene - provoditi vrijeme u

samoći. Prošetati po obližnjoj šumi,

brdu, ili makar ulici umirnom kraju

grada, daleko od gužve i buke, bez

gadžeta u džepu, u sjenci drveća,

okruženi tišinom. Ili, koga je Bog

pogledao, po lokalnoj plaži u sumrak

ili u rano jutro. To nije potreba i

odlika asocijalnih ljudi. To je potreba

ljudi koji žele da neometano osluš-

nu svoje misli i potrebe svog uma.

I da imudovolje. A um će vam reći

da traži vašu pažnju, posvećenost i

energiju. Traži knjige, muziku, nove

riječi, nove emocije, nove prizore,

traži promjene. Traži da putuješ, jer

svaki novi grad, selo, planina, svetili-

šte, biblioteka, rijeka, svaka istražena

pećina ili pogled s tvrđave iznad

grada donosi novo iskustvo koje

nas obogaćuje. Tvoj um insistira da

slijediš svoje snove, koliko god zvu-

čalo kao fraza. Da detoksikuješ svoje

misli, prečistiš ih, energetski rastere-

tiš i tako doprineseš podmlađivanju

čitavog svog organizma – iznutra.

I pokušavam tako da obuhvatim,

u svrhu temeljnog popisa, a zatim

još temeljnijegmentalnog čišćenja i

krčenja, period od, recimo, posljed-

njih deset godina. Da se prisjetim

svih krupnih, sitnih, planiranih, izne-

nadnih, očekivanih, šokantnih pro-

mjena, bora od brige, bora od smije-

ha. Koliko je bilo planova, ostvarenih

i propalih, padova i ustajanja, gojenja

i mršavljenja, rođenja, umiranja, vjen-

čanja, razvoda, otkaza datih, otkaza

dobijenih, diploma, unapređenja,

putovanja, selidbi... Gdje smo sve bili,

a gdje smo sada? Što smo i kako ura-

dili na sebi? I što, uopšte, konkretno

znači raditi na sebi? Pretpostavljam

da ćemo se saglasiti da to sigurno

ne znači uvođenje promjena tek radi

promjene, poput toliko klišeizirane

kupovine novog, bijesnog auta ili

motora. Poput odlaska u ašram jer

je hinduizam i dalje in, tetoviranja,

botoksiranja, promjene partnera,

razvoda ili odavanja ekstremnim

sportovima, da svi lijepo vide kako

(još) nijeste za bacanje. Dakle, to nije

to. To je samo patetični pokazatelj

takođe dozlaboga klišeizirane krize

srednjih godina. To je samo nasumič-

no bazanje po prašumi nepoznanica.

To je samo pokušaj da udovoljite

svojoj potrebi da nešto promijenite,

jer znate da ste nezadovoljni. Pa, što

je onda rad na sebi? Da li je u pitanju

savladavanje novih vještina, školo-

vanje, putovanje, ali i ovladavanje

situacijama – odolijevanje iskušenji-

ma padanja u vatru na zlonamjernu

provokaciju, ali i reći svoje mišljenje

nekompred kim si se do sada ustru-

čavao, od koga si zazirao, da se ne

bismo zamjerali? Poboljšavati sebe

radi sebe, radi postizanja sopstvenog

cilja, a ne da bismo se bilo kome

svidjeli? Shvatiti da ništa ne ,,izaziva

sviđanje“ kao kad istrajno insistiraš

na svom stavu? Kad si spreman ići

i glavom kroz zid za stvari u koje

vjeruješ? Kad njeguješ i jačaš svoje

posebnosti, sve ono što te čini kate-

gorijom za sebe, ne razmišljajući o

tome da će te neko, možda, ili mnogi,

zbog toga smatrati čudakom, jer je to

njihov problem, a ne tvoj? Da sazriš?

Pazi, ne omatoriš, već SAZRIŠ, vratiš

se sebi, svojoj suštini, onom što si

bio prije nego što si formalno odra-

stao i prije nego što su se umiješali

kojekakvi standardi ponašanja, raz-

mišljanja, djelovanja, koje smomorali

ispunjavati da bismo se uklopili. Da

ne bismo štrčali. Vratiš se, dakle, sebi

koji štrči. Jer si shvatio da si, odbacu-

jući, uklapanja radi, neke važne kom-

ponente svoje ličnosti, koje su drugi

smatrali lošima, odbacio upravo one

djelove sebe koje si mogao preobra-

titi u svoju najveću snagu, jer to si,

zapravo, bio ti. Tvoja suština. I sad je

vrijeme da ih ponovo pustiš u sebe.

I onda ćeš vidjeti, umoran i iscrpljen

od vječitog i, na kraju se redovno

ispostavi, uzaludnog uklapanja i

udovoljavanja svijetu koji to ničimne

zaslužuje, kad ti unikatni, nesavršeni

ali posebni, možda i najbolji djelovi

tebe, ponovo zauzmu prostor koji

im je, u tebi nekadašnjem, pripadao,

kako će tvoje oči poprimiti stari sjaj.

E, to je rad na sebi, kad shvatiš ne

samo da si nezadovoljan, već i

ZAŠTO si nezadovoljan, kad znaš

ne samo da želiš promjenu, već i

KAKVA je ta promjena, kad sebe

prihvatiš i zavoliš, bez dvoumljenja,

kad shvatiš da ćeš od sada bilo šta

na i u sebi mijenjati samo kad sam

poželiš, kad se sam sebi više ne

budeš sviđao. Slobodno, bez osje-

ćanja krivice ili straha, bez obaveze

prema bilo kome osim sebi. To je

taj rad. Promjena kojoj znaš tačan

razlog i za koju si siguran kako treba

da izgleda. I nadam se, ti posebni,

slojeviti, i dobri i manje dobri, nekom,

možda čak i zli, ali u sopstvenoj koži

komotno smješteni, anđele i đavole,

da te na povratak sebi neće podstaći

ili natjerati, kako to, nažalost, često

biva, neko stanje očaja ili bolest. Već

„samo“ nemir koji je morao naći svoj

izlaz i odušak. Inat ili potreba da se

ponovo opušteno opružiš na svom

prastarom, škripavom, ali na svijetu

najudobnijem krevetu, koji predstav-

lja tebe samog, satkanog i od jačih

i slabijih niti i prediva. A najbolje bi

bilo, i to ti od srca želim, da se, pro-

sto, jednog jutra, samo probudiš i

shvatiš da ti nekadašnji nedostaješ

sebi sadašnjem. Da malo vratiš ilm

unazad, prisjetiš se svega što si volio,

muzike koju si slušao i mjesta na koja

si rado odlazio, ljudi s kojima si tada

volio da provodiš vrijeme, i da ćeš

sve to ponovo uvesti u svoj život.

Naravno, put povratka sebi najčešće

nije ni brz ni jednostavan. Utoliko

je teže ukoliko si duže iz sebe bio

odsutan, boravio u onomdrugom

sebi, u sebi upodobljenompo tuđim

standardima. Šta da ti kažem, tre-

baće ti neko vrijeme da se otreseš

tog tereta, takvog sebe. Kao kad

promijeniš mjesto na kojemdržiš,

recimo, ključeve od auta ili punjač za

mobilni, pa nekoliko narednih dana i

dalje, pred izlazak iz stana, po navici

krećeš ka polici na kojoj je ključ do

tada stajao. Malo se iznerviraš kad

ukapiraš da on više nije tamo i da

moraš da se vratiš, ali samomalo, jer

znaš da će sve uskoro da se slegne

i da ćeš brzo kreirati novu/staru

naviku. Kad kažemda taj put nije

jednostavan, mislimna prepreke

koje su prirodan dio ovog procesa

i na koje treba da budeš spreman.

Mislimna emocionalne bolove koje

ćeš osjećati, poput bolnih kontrakcija

materičnihmišića nakon porođaja,

kad se ona vraća u prvobitno stanje,

sebi nekadašnjoj, kao što se i ti sebi

vraćaš. Boli, nego šta. Ali, kao što bol

od ovih kontrakcija donosi radost, jer

je posljedica novog rođenja i važnog

posla koji smo obavili, tako će i tebi

ovaj bol prijati, jer će biti znak rasta

tvoje svijesti i snage tvoje ličnosti. I

nemoj se, kažu stručnjaci, opirati tom

bolu. To je znak da radiš pravu stvar,

da si na pravomputu. Kad stigneš na

odredište, bol će zamijeniti ponos.

Računaj, takođe, da mnogi, uklju-

čujući i neke tebi bliske ljude, neće

razumjeti i podržati ove tvoje pro-

mjene. Navikli su na tebe „standardi-

zovanog“, pa će im, vrlomoguće, biti

čudno što odbacuješ „blagodeti“ te

usklađenosti. A biće i ljubomornih na

tvoj rast koji i sami priželjkuju, ali za

njega nemaju snage i kapaciteta. Što

da ti kažem, na tomputu ćeš neke

prijatelje možda i izgubiti. Ne znam

kako će ti sad ovo zvučati, ali mislim

da ne treba da žališ za njima. Koji će

ti andrak ako nisu spremni da ti daju

podršku u ovako važnoj stvari, kad

već nisu bili kadri da proaktivno, i

prije tebe prepoznaju tvoju potrebu

da se resetuješ i upozore te na nju?

Tvog vremena, energije, truda i

ljubavi su vrijedni samo oni koji ne

zamjeraju, da parafrazirammeni

nepoznatog autora, ,,što nisi ono što

su oni htjeli da postaneš“. Koji te vole

nomatter what.

Uporedo s ovom selekcijommeđu

ljudima iz neposrednog okruženja

počećeš pažljivije da biraš društvo, a

krug ljudi oko tebe će se, posljedično,

suziti, a onima koji u tvom ,,plemenu“

ostanu posvetićeš se, a i oni tebi,

bolje i kvalitetnije. Primijetićeš i da te

veća društva, kao i površni i isprazni

razgovori, počinju nesnosno smarati.

I kad jednom, u trenutku kad neki od

onih vječito neshvaćenih, zakinutih,

obespravljenih, po zilioniti put počnu

da, za tvojim stolomu kafani, kukaju

o ,,godinama koje su pojeli skakavci“

(e, od ove frazetine ‘oću d’ umrem

načisto), pripisujući sve te loše stvari

politici, ekonomiji, društvu koje se

raspada, a nikad, baš nikad sebi, ti,

jednostavno, ustaneš i odeš, znaćeš

da se tvoj rad na sebi uspješno odvi-

ja. Kad odeš, bez potrebe da tražiš

ičije odobrenje, bez obaveze da se

ikompravdaš. Kažem ,,uspješno se

odvija“, jer rad na sebi, ne bih da te

razočaram, traje cijeli cjelcati život.

Kako sve ovo znam? Tako što sam i

ja prešla dio tog krivudavog, džom-

bastog puta. Mali dio, koliko god

spisak koji slijedi možda izgledao

impozantno. Obavila sam sljedeće:

ukapirala da samnezadovoljna. Jako.

Osvijestila, bar takomislim, razlog

svog nezadovoljstva. De inisala obla-

sti života u kojima želimpromjenu i

tačno znam kako ta promjena treba

da izgleda. Ma, mogla bih, čini mi se,

i da je nacrtam. U stvari, i nacrtaću

je. Znam kako izgleda kraj grada u

kojem se moja „promjena“ nalazi.

Znam joj miris, boju, a i ukus. Postavi-

la sam ciljeve, rokove, a čini mi se da

imam i potrebne resurse. Znamda će

biti i prepreka, o, itekako će ih biti! Ali

obećala sam sebi da ću kroz njih da

učim i da jačam. Skrivaće se, te pre-

preke, a ponekad i otvoreno nasrtati

na mene, iza svakog ćoška. Ali, biću

imnaredna, jer sam i plan napravila.

Samo još da odredimdatumprvog

koraka. Onako, štreberski, kao iz udž-

benika. Mi planiramo, kaže jevrejska

poslovica, a Bog se smije. Potrudimo

se da mi, za promjenu, budemo ti koji

će se na kraju smijati. Na kraju, pod-

sjetimo se ponovo, samo jedne etape

našeg cjeloživotnog puta.

Osvrt

»

Piše:

SonjaRAŽNATOVIĆ

Radna sebi