Previous Page  12 / 48 Next Page
Information
Show Menu
Previous Page 12 / 48 Next Page
Page Background

12

Pobjeda

Ponedjeljak, 19. mart 2018.

Kultura

VRBAS

- Poetskovečepod

nazivom„Utrag zaboravu“,

posvećenovelikomcrnogor-

skompjesnikuVituNikoliću,

održano jeuVrbasu, uorga-

nizaciji udruženjaCrnogo-

raca „Nikola I“ iOdbora za

jačanjedržavnog i kulturnog

identitetauSavjetuza iselje-

nikeCrneGore.

Kako prenosi portal Analitika,

u punoj sali biblioteke „Danilo

Kiš“ u Vrbasu, skoro dva sata

ljubitelji poezije crnogorskog

pjesnika pratili su izlaganje

publiciste i Vitovog biografa

Maksima Vujačića. O Vitovoj

poezijigovoriojeipoznatidra-

maturg, književnik i kritičar

Božo Koprivica. Stihove je re-

citovaocrnogorskiglumacMi-

ro Nikolić, a moderator večeri

bio jeMiloradMartinović.

Božo Koprivica istakao je da

mu se kod Vita najviše dopada

to što je povukao jasnu crtu iz-

među diletanata i pravih pje-

snika.

-Inamjerno jeuzeoda se iden-

tifikujesapjesnikomSergejem

Aleksandrovičem Jesenjinom

koji je od stranih pjesnika po-

slije rata, kada jeVito stasavao,

bio u Crnoj Gori izuzetno po-

pularan, i najviše zloupotrije-

bljen. I zato on kaže u tomne-

kom direktnom obraćanju

masi, toj palanci nedotupav-

noj: „Nijesam ja za vas nikakav

Serjoža!“. A u stvari on to kaže

ovim diletantima: „Nijesam ja

za vas nikakav pjesnik kafane,

taj kojeg viđate po staničnim i

drugimbifeima u graduNikši-

ću ili u Beogradu, nego ja sam

Vito Nikolić koji je dobio po-

slanje da nešto saopšti svijetu“

–kazao jeKoprivica.

Premanjegovimriječima, Vito

je bio od onih pjesnika koji su

odrastali u provinciji, a izvan-

redno je bio svjestan da ta po-

zicija provincijskog pjesnika,

kadajeupitanjudobrapoezija,

ne znači ništa.

-U pjesmi pravi jednu vrstu

otklona od te provincijske po-

ezije, odpotrebedasviprisvo-

je pjesnika i zato ih on grubo

naziva „barabe“. I mislim da

on ulazi u najbolju tradiciju

crnogorske i jugoslovenske

poezije sa rukopisom koji se

prepoznaje. Najteže je u poe-

ziji naći svoj ritam, svoj dah,

svoj otkucaj, svoj krvotok, a

Vito je u tome nesumnjivo us-

pio – zaključuje, između osta-

log, Koprivica.

R.K.

Piše:

MarkoŠPADIJER

Počeću priču jednom digre-

sijom. Ljeti na Cetinju pravi-

moporodičnookupljanje. Tu

budedvadesetakđeceiomla-

dine, koje pokušavam da za-

interesujem pričom o njiho-

vim precima. Kazali su:

„Đede, to je istorija, što će to

nama? ”

Rekao sam imda ništa nije ne-

pravedno kao zaborav, pa sam

imobećaodaćunapisatijednu

knjižicu đe bih istražio puteve

porodiceuposljednjihdvjesta

godina, a da svako od živihna-

pišeautobiografijukojaulaziu

taj prodični brevijar.

ŽIVOTOPISI PREDAKA

Kao primjer samimdao živo-

topisenjihovihđedova i baba,

rekonstruisanih na osnovu

porodičnih dokumenata. Je-

dan predak je bio pečalbar u

Americi, dok je dugi kao do-

brovoljacranjavanurusko-ja-

panskom ratu, a poginuo na

Solunskom frontu. Tek tada

su shvatili značaj medalja i

starog tulskog samovara na

ugalj koji sečuvaukući. Poče-

li su sepitati zašto suzadruge

radili, ratovali i ginuli. Zani-

mali su se kako su i od čega

živjeli, kad su crnogorsku ro-

buzamijeniligrađanskom,što

su stekli, đe su sahranjeni.

Zbunio ih je podatak da je u

sukobima Bajica i Donjokra-

jaca početkom 19. vijeka bilo

više mrtvih nego u okršajima

sa Turcima. Zamišljeni nad

činjenicama, počeli suda raz-

mišljaju o minulim vremeni-

ma, seobama, sudbini ljudi,

naroda i države.

Drugi primjer je takođe lične

prirode. Jednom sam svom

unukuKrstu, na platou izme-

đu Vlaške crkve i Lovćenske

vile pričao o borbi Crnogora-

ca, njihovoj hrabrosti i požr-

tvovanju.Onjekomentarisao:

„Poslije dođe Supermen i po-

bijediTurke, Austrijance iCr-

nogorce“.

Ovdje nema naravoučenija,

semmožda gorkog saznanja

da su naše predstave o bojevi-

ma i herojstvu zastarale.

Poslije ovih primjera „iz mog

sela“, prelazimna temu „mla-

di i istorija“.

KULTURASJEĆANJA

Reklo bi se da uCrnoj Gori ne

treba mnogo napora da se

mladi zainteresujuza istoriju.

Ovdjese ljudi intimišusa isto-

rijom, ali je često praktikuju

kao neobaveznu temu za ća-

skanje ili sporenje.Doskora je

bila živa deseteračka istorija,

a onda su istoriografiju preu-

zeli ljudi od zanata, uveli u

školske programe i obaveznu

lektiru. Da li Crnogorci po-

znaju svoju istoriju, veliko je

pitanje.

Maticacrnogorskaodosniva-

nja nastoji da građane, a po-

sebno mlade, zainteresuje za

nacionalnu istoriju oslobođe-

nuromantizma,mitovaifalsi-

fikata. U tu svrhu ukazuje na

propusteuškolskimudžbeni-

cima,izdajeknjigeiorganizu-

je tribine. Očekivali smoda će

se nadležne školske ustanove

u suverenoj Crnoj Gori srča-

nije posvetiti tom problemu.

Nažalost, suočeni smo sa šo-

kantnim saznanjima. Jedna

anketa iz 2016. pokazuju da

58,8odstocrnogorskihstude-

nata ne zna koliko je SFRJ

imala republika i pokrajina, a

62,5 procentra studenata Fi-

lozofskog fakulteta smatra da

je Crna Gora učestovala u po-

sljednjemratu.

Razni su putevi kojim istorija

/svjetska i nacionalna/ dospi-

jeva domladih. Na svakomod

tihputeva postoje i stranputi-

ce, različite percepcije proš-

lostiikontroverzeopojednim

dogadajima i ličnostima.

U svijetu i kod nas institucije

kao što su škole,muzeji, bibli-

oteke, arhivi, njeguju kulturu

sjećanja. Na sliku prošlosti

utiču i politika, porodica, sre-

dina, duh generacije, preda-

nja, knjige, mediji, jubileji,

nazivi ulica i ustanova. Istori-

ja se prenosi bez dovoljno

preplitanja sa drugim druš-

tvenimnaukama i književno-

šću, a njena veća privlačnost

mogla bi se postići boljim ko-

rišćenjem audiovizuelnih

materijala. Ostaje problem

kako osposobiti mlade da ne

nasijedaju na internet falsifi-

kate i svjesno iskrivljavanje

činjenica.

Kod nas se istorija u školama

proučava hronološki pod ge-

slom„ponosipatnja“,aliostaje

mnogo praznina koje ispunja-

va neistorijsko obrazovanje. U

Evropi neistorijsko obrazova-

nje do 30 odsto formira istorij-

sku svijest građana. Zvezdan

Folić, nedavno preminuli mla-

di istoričar, napisao je, povo-

dom Istrage poturica, da je

„kod generacija i generacija

školske i studentske populaci-

jeuCrnojGoriusađivanairaci-

onalna istorijska svijest“

IME I SLOBODA

Crna Gora je mala zemlja, pa

globalni svijet gotovo ne pri-

mjećuje njeno postojanje na

planeti. Upravo zbog te mi-

nornosti, treba stimulisati

mlade ljude da saznaju kroz

kakve su drame i iskušenja

prošli njihovi preci dabi imali

slobodu i sačuvali svoje ime.

Tako će znati da cijene svoju

državu i da izgrade personal-

nu legitimaciju. Naročito tre-

badaizučavajuinjegujusvoju

kulturu, porede i prepliću sa

drugima, jer je poštovanje

svojeg, uslov za uvažavanje

drugog.

Živjeli smodugokaodržavau

izolaciji i stekli za Evropu

„šarm zaostalosti“ i siromaš-

tva. Sad kad imamo šansu da

budemo dioEvrope, a ne rub-

no područje imperija i hege-

mona, uvijekuborbi i strepnji

za opstanak, moramo da na-

đemo potiske iz prošlosti za

ulazucivilizovanisvijet,apri-

tomda sačuvamodušu.

Kritičko mišljenje, duh tole-

rancije i otklanjanje predra-

suda smatra se uslovom za

savremeno shvatanje istorije.

Treba odbaciti istorijuprepa-

riranu za stare političke pro-

grame. Novi projekat ne bi

smio da se crta na bijelom ili

zelenom platnu, već da bude

mozaik, koji se drži lijepkom

istinitostiicrnogorskogpatri-

otiizma. Saveznici su poslije

Drugogsvjetskogratadonijeli

odluku da se svi udžbenici

njemačke istorije unište i na-

pišunovi oslobođeni fašizma.

Vrlopoučno zaBalkan.

Upravo je Balkanu najpotreb-

niji moderni evropski pogled

na prošlost. Ako ne uspijemo

postići jedinstveni pogled na

prošlost, nećemo ni na buduć-

nost. UCrnoj Gori imamo sre-

ću da međunacionalni i među-

vjerski odnosi dominantno

počivajunauzajamnompošto-

vanjuizajedničkojdržavotvor-

noj svijesti. Za istoriju slobode,

jednakosti i ljudskih prava,

mladi mogu naći primjere u

položaju čovjeka u Crnoj Gori,

njegovom poimanju pravde,

njegovoj čovječnosti, njegovoj

predanosti slobodi i državi,

njegovoj borbi za sopstvenost,

za identitet. Naravno, identitet

se mijenja i, što je rekao Fuku-

jama, „politika identiteta je, za-

pravo, politika traženjaprizna-

nja”.

Istorija treba da postane nau-

ka koja ne samo da registruje

ratničku, porobljivačku i mr-

ziteljsku prošlost, već da u

njoj otkriva puteve slobode i

čovjekoljublja. U crnogor-

skom shvatanju morala čoj-

stvojebiloiznadherojstva,au

našoj istoriografiji je obratno:

„Čovjek junakukonja vodi“.

Izazov istorijske nauke je da

doprinese da se mržnja pre-

tvori u solidarnost, ratovi u

mir, ugnjetavanje u slobodu,

samovolja u zakonitost, nasi-

ljeudemokratiju...Taalhemi-

ja neće skoro pobijediti, ali je

lijepo sanjati onjoj.

Veče posvećeno pjesniku Vitu Nikoliću održano u Vrbasu

Najbolja tradicija

crnogorskepoezije

PoetskovečeposvećenoVitu

Nikolićuubiblioteci „DaniloKiš“

POVODI:

Mladi i istorija

Evropski pogled

naprošlost nam

jenajpotrebniji

Istorija trebadaotkrivaputeve slobode i čovjekoljublja

Opterećenost predrasudama,

mitovima, romantizmom...

Istorije okolnih naroda su prepune asimilatorskih tendencija

prema Crnoj Gori, a istorije imperija ignorišumale narode i

njihovu kulturu. Crnogorska istoriografija je relativnomlada

nauka koja je preuzela dosta tuđihmodela za nacionalnu

istoriju. Još uvijek je bez suštinskih sondi u duboku prošlost,

opterećena predrasudama, mitovima, romantizmom, mega-

lomanijom i dinastičkompričom... Kad je takva ponuda na

stolu, koji je bio dostupan svima da „dosoljavaju“ i preporuču-

ju „svoju istinu“, mladi ljudi teškomogu napraviti pravi izbor.

Izazov istorijske nauke je da doprinese

da semržnja pretvori u solidarnost,

ratovi umir, ugnjetavanje u slobodu,

samovolja u zakonitost, nasilje u

demokratiju. Ta alhemija neće skoro

pobijediti, ali je lijepo sanjati o njoj