Table of Contents Table of Contents
Previous Page  19 / 48 Next Page
Information
Show Menu
Previous Page 19 / 48 Next Page
Page Background

19

Pobjeda

Nedjelja, 4. mart 2018.

Feljton

Srpski regent

početkomnovembra

1918. još nije bio načisto

s timpod kojimće

uslovima Zagreb

ući u novu državu.

Neosporno je da je

Zagreb bio spreman

da uđe pod uslovom

da preko njega uđu

Dalmacija, Bosna

i Hercegovina i

Slovenija. Bez Bosne

i Hercegovine Zagreb

sigurno ne bi ušao i

pored svih italijanskih

prijetnji. Zbog toga

srpska vojska nije u

Bosni i Hercegovini

izvršila direktno

prisajedinjenje Srbiji,

iako je tomogla da

uradi daleko lakše

nego u Crnoj Gori ili

Vojvodini

KAKO JE REGENTALEKSANDARKARAĐORĐEVIĆ 1918 1919.

GODINE IZIGRAOCRNOGORCE I DRUGE JUŽNE SLOVENE

19

PRIREDIO:

SLOBODANČUKIĆ

Srbija je unovembru

1918. anektirala bivše

austrougarske teritorije,

odnosno, uvela ihu

sastav svoje države. Na

tonije imala pravo, jer

se tomoglo raditi samo

namirovnoj konferen-

ciji. Srbija se uVojvodini

ponašala isto kao Italija

uDalmaciji. Prvo je vršila

invaziju, koja je postajala

okupacijom

Analiza naredbi srpske vojske

nakon ulaska u Novi Sad 9. no-

vembra 1918. pokazuje da pro-

širenjem svog zakonodavstva

na ove teritorije Srbija mijenja

granicu sa Ugarskom i de facto

okupirane teritorije anektira,

onosnouvodi u sastav svojedr-

žave… Na to nije imala pravo,

jer se to može raditi samo na

mirovnoj konferenciji. Srbija

se u Vojvodini ponašala isto

kao Italija u Dalmaciji, odno-

sno prvo izvrši invaziju, koja

postaje okupacijom, jer se bez

domaćeg stanovništva obavlja

vojna vlast. Poslije toga se voj-

na vlast proteže na civilnu, što

je aneksija, i sve se to radi bez

međunarodne dozvole, odno-

sno bez mirovne konferencije

ili ugovora o primirju. Italija

i Srbija suusvojimpostupcima

neizmjerno ličile jednanadru-

gu, čak je i situacija bila vrlo

slična, jer je i u zaposjednutim

dalmatinskim teritorijama ita-

lijansko stanovništvo bilo ma-

lobrojnije od drugog, kao što je

i u Vojvodini srpsko bilomalo-

brojnije. Srpski narodni odbor

je umišljao da i dalje nešto

predstavlja, odnosno da je bi-

tan u procesu ujedinjenja. No,

on tu poziciju nikad nije

ni imao.

POLARIZACIJA

Početkom novembra 1918. lju-

di iz Srpskog narodnog odbora

su stupili u kontakt sa politič-

kimpredstavnicimaSrbije, od-

nosnosačlanomvladeMomči-

lom Ninčićem. On je tada

bio jedini član vlade u Beogra-

du. Iako je bio samo ministar

građevina ipak je bio pogodna

osoba za konsultacije, jer je bio

daleko više ministar regentov

negoPašićev. Po svemu sudeći,

Ninčić je obavio prvo razgovor

sa JašomTomićema kasnije sa

PetromKonjovićem, inače po-

znatim kompozitorom. Na pr-

vomrazgovoru se složio sa To-

mićem da je neophodno

ujedinjenje Vojvodine direk-

tno sa Srbijom, a na drugomda

je bolje ujedinjenje Vojvodine

preko Zagreba. Glavni odbor

Srpskog narodnog odbora je 4.

novembra održao sjednicu na

kojoj je raspravljao o načinu

ujedinjenja.PrvojeJašaTomić

iznio svoju informaciju o tome

da je podržan u Beogradu za

direktno ujedinjenje i da bi se

to tako trebalo učiniti. Poslije

njega je izašao Petar Konjović

sasvojominformacijomidošlo

je do polarizacije glavnog od-

bora.

REGENTOVI MOTIVI

Tomić je očigledno bio u ma-

njini. Napuštali su ga i njegovi

radikali. Na kraju se glasalo o

predlogu sljedeće sadržine:

„DaseprekoZagrebaujedinju-

je sa Srbijom i CrnomGorom i

da toga radi Srpski narodni od-

bor šalje svoje predstavnike u

Narodnovijeće, ali uslučajuda

Narodno vijeće u Zagrebu bu-

de protiv ujedinjenja Vojvodi-

na će se priključiti direktno

Beogradu.“Odokopedesetpri-

sutnih samo su dva bili protiv

ovakvog stava (Jaša Tomić i

Milan Petrović). Prvi put je

Srpska radikalna stranka otka-

zala potpunu poslušnost svo-

me vođi Jaši Tomiću. Postavlja

se pitanje zašto je Momčilo

Ninčić dao dvije protivrječne

izjave. Odgovor nije u nekom-

petentnosti ili zbunjenosti, a

naročito nije u nekoj namjeri

da seVojvođanima da pravo da

sami odlučuju o svojoj buduć-

nosti. Prije se radi o tome da

regent još nije bio načisto s tim

pod kojim će uslovima Zagreb

ući u novu državu. Neospor-

no je da je Zagreb bio spreman

da uđe pod uslovom da preko

njega uđu Dalmacija, Bosna i

Hercegovina i Slovenija.

Bez Bosne i Hercegovine Za-

greb sigurno ne bi ušao i pored

svih italijanskihprijetnji. Zbog

toga srpska vojska nije u Bosni

i Hercegovini izvršila direktno

prisajedinjenjeSrbiji, iako je to

mogladauradidalekolakšene-

go u Crnoj Gori ili Vojvodini.

Regent nije bio sklon čistom

srpskom rješenju. Pošto je

praktično imao odriješene ru-

ke od strane Klemansoa i

D’Eperea da odredi teritorije

koje trebazaposjesti, insistirao

je isključivo na južnosloven-

skoj državi. Osimmeđunarod-

nog, odnosno francuskog, bi-

t an f ak t o r j e i n j egovo

samoljublje, jer je smatrao da

bi čisto srpska država bila pre-

mala za vladara kakav je on.

IGRASAZAGREBOM

Uostalom, a to je Pašić demon-

strirao naKrfu, i konzervativci

i regent sučistosrpskorješenje

koristili samo onda kada je tre-

balo ucjenjivati Hrvate oko

uređenja buduće zajednice i

vrlo malo preko toga. To što je

JašaTomićbio iskrenzagovor-

nik takvog rješenja govori sa-

mootomekoliko jebionebitan

ivantokova.Regentjebiospre-

man da ponudi Zagrebu i Voj-

vodinusamodaseobavijužno-

slovensko ujedinjenje. Dušan

Simović je imao zadatak da

prijeti čisto srpskim rešenjem,

kojenikouZagrebunijemogao

prihvatiti, jer biHrvati bili sve-

deni na neodrživu državnu za-

jednicu, a ako to ne prođe re-

gent je u toj trgovini bio

spreman da ponudi i Vojvodi-

nu. Njegova taktika je bila: juž-

noslovensko rješenje po svaku

cijenu. U Zagrebu su se stvari

komplikovale. StjepanRadić je

dobijao maha i trebalo je brzo

djelovati. Na regentovu sreću,

Simovićeva prijetnja sa čisto

srpskim rješenjem je uspjela i

Ante Pavelić se morao povući

sa svojim idejama o budućoj

federalnoj državi. Tako je bio

otvoren put da se Vojvodina

prisajedini direktno Srbiji.

DVADIKTATORA

Najbitnija osoba u Zagre-

bu bio je Svetozar Pribiće-

vić, koga su Francuzi u svojim

analitičkim izvještajima tada

nazivali „diktatoromjužnoslo-

venskihzemalja“.Na linijiDik-

tatorajužnoslovenskihiDikta-

tora srpskih zemalja odigralo

se ujedinjenje u kasnu jesen

1918. godine. Svetozarov brat

Valerijan je u Beogradu bio ve-

za između te dvije autoritarne

volje. Vasa Stajić svjedoči da

mu je pri odlasku za Novi Sad

Svetozar Pribićević poručio:

„Kidajte saZagrebom“. UBeo-

gradu je ta odluka očigledno

vremenski pala kasnije, poslije

NinčićevihrazgovorasaVojvo-

đanima i bila jesvakakovezana

zaraznetelegrameiinformaci-

je koje su putovale između Pa-

Na osnovu knjige „Pojam i biće srpske

nacije“, srpskog lozofa i istoričara

LazaraVrkatića, rasvjetljavamodjelo-

vanje srpskog državnog vrha udoba

osnivanjaKraljevine SHS. Vrkatićevu studijuob-

javila je Izdavačka knjižarnica Zorana Stojanovića

(Sremski Karlovci–Novi Sad, 2004. godine)

riza, Soluna, Niša, Beograda i

Pešte. Može se reći da je 11.

novembar najkasniji datum

kada se regent odlučio za ne-

posrednupolitičkuakcijuoko

ujedinjenja Vojvodine, dok je

vojna već bila pri kraju. Zna-

či, stvoreno je faktičko stanje, a

sada ga treba politički potvrditi.

Toga dana je jedna delegacija iz

južnog Banata, koju su činili

i demokrati i radikali, dobila

uputstva od predstavnika srp-

ske vlade o načinu organizova-

nja i suštini odlukabudućeVeli-

ke skupštine. Takođe je toga

danaiSvetozarPribićevićdobio

informacijuda jestvar saVojvo-

dinomušlauzavršnufazu.Da

je

totakopotvrđujeipismokojesu

potpisali Vasa Vučković i Alek-

sandar Magarašević, a u kome

Svetozara obavještavaju da je

11. novembra održan sastanak

u Beogradu kome su, pored ne-

kolicine beogradskih Vojvođa-

na i autentičnog Vojvođanina

Petra Konjovića, prisustvovali

ministar Momčilo Ninčić i Sve-

tozarov brat Valerijan. Na tom

sastanku je stvoren Odbor beo-

gradskih Vojvođana sa svrhom

daradinaujedinjenju,akotreba

„i na licumesta“.

RJEŠENJE

Najznačajniji diopisma je dru-

gi stavak gdje se kaže: „Rešeno

je da se Srpskom narodnom

odboru u Novom Sadu priopći

sledeća instrukcija: B. B. B. tra-

ži ujedinjenje svih SHS pod

dinastijom Karađorđevića. U

slučaju plemenske podele

izjavljuje B. B. B. već sada

da traži spojenje sa Srbijom. U

nedelju 17. o.m. ima da se sazo-

ve u Novom Sadu poverljiva

konferencija od petnaest lica

(poprilici 7 izBačke, 7 izBana-

ta i 1 iz Baranje). Na tu konfe-

renciju Bunjevci i Šokci ne-

će pridoći. Konferencija će

spremiti građu za skupštinu,

koja će se održati u četvrtak 21.

o.m.uNovomSadu.Skupština:

1) izabraćepokrajinskuupravu

(vladu);2)popunićedelegaciju

u Narodnom vijeću SHS u Za-

grebuna10članova;i3)izabra-

će delegaciju zaBeograd.“

(Nastavlja se)

MomčiloNinčić

Načiniti državupo

mjeri regentovog

samoljublja

JašaTomić sa suprugomMilicom

RegentAleksandarKarađorđević

PetarKonjović