Table of Contents Table of Contents
Previous Page  15 / 48 Next Page
Information
Show Menu
Previous Page 15 / 48 Next Page
Page Background

15

Pobjeda

Nedjelja, 4. mart 2018.

Kultura

PODGORICA

Zetski dom

nedavno je pokrenuo novi

obrazovni segment za djecu i

mlade. Nazvan je - Studio Kra-

ljevskog pozorišta, a radi pod

mentorstvom reditelja Petra

Pejakovića. Kako pozorišna

umjetnost, više nego ijedna

druga, ima izuzetan vaspitni uti-

caj na najmlađe, ohrabrujuć je

cilj Studija koji, između ostalog,

podrazumijeva stvaranje boljih

i pametnijih ljudi.

Za Pobjedu, Pejaković prenosi

utiske nakon prvihmjesec dana

rada Studija, govori omodelu

po kojem funkcioniše, ali i uka-

zuje na značaj dramske peda-

gogije na mlade naraštaje...

POBJEDA:

Kome je sve

namijenjen Studio i štoobu-

hvata?

PEJAKOVIĆ:

Studio je

namijenjen djeci i mladima

sa Cetinja. Čine ga pozorišne

i dramske radionice. Planiran

je kao stalni segment Zetskog

doma koji će postepeno proši-

rivati svoje djelatnosti. Studio

Kraljevskog pozorišta je ideja

koja je intenzivno osmišljava-

na i pripremana više od dvije

godine. Proistekla je iz rada na

predstavi „Kapital - djeca“ koja

je realizovana sa grupomod

dvadesetoro djece sa Cetinja.

Izuzetan proces saradnje sa

mladimCetinjanima, njihova

strast i kreativnost su nas

podstakli da promijenimo

samo pozorište. Ova pred-

stava je dio jednog od važnih

internacionalnih projekata

koje realizuje Kraljevsko pozo-

rište i za cilj ima i intenzivnije

uključivanje šire zajednice u

rad pozorišta. Nakon više od

20 godina neprekidnog rada

sa djecom i mladima, zajed-

no sa saradnicima, posebno

stremim ka tome da dram-

ska pedagogija postane dio

sistema, da postane stalni dio

značajnih institucija, da dobije

stratešku podršku i postane

pristupačna svima. Ovo je

upravo taj krupan korak.

POBJEDA:

Od svihoblika

umjetnosti, čini se da je djeci

najbliža dramska, jer se i

život odvija uoblikunizanja

raznovrsnih „dramskih“

situacija. Kakve suVaše

impresije nakonpočetka

rada nove organizacione

cijeline Zetskogdoma?

PEJAKOVIĆ:

Najsnažnija

impresija nakonmjesec dana

rada je da su djeca gladna

pravih sadržaja. Jedva čekaju

da dođu sljedeći put u pozo-

rište, nerado ga napuštaju,

osjećaju se uvaženo i raduju

se znanju. S druge strane, i

Kraljevsko pozorište se radu-

je, ljudi koji ga čine posebno,

a i sama zgrada je ispunjena

novim životomu susretu sa

djecom i mladima.

Dramska umjetnost jeste

svojim karakterombliža

životu od drugih umjetnosti.

Zato je posebno važna svima

koji je vole. Upuštajući se u

dramsku umjetnost djeca

uče ovu umjetnost, ali još

više uče život. Dramsku

umjetnost mogli bismo tako

shvatiti i kao vještinu vjež-

banja života. Upravo u tom

smislu ogromna je obrazovna

moć dramskog obrazovanja.

Mnogo više se obrazuju (mali)

ljudi, a mnogomanje dramski

umjetnici. Vježbajući život,

djeca i mladi pomjeraju svoje

granice. Postaju slobodniji,

kreativniji, maštovitiji, otvore-

niji, komunikativniji, osjećaj-

niji, čulniji, iskreniji, vedriji... I

dok ostale umjetnosti imaju

svoje posebnosti i speci ične

moći, vježbajući ove umjet-

nosti razvijamo i speci ične

sposobnosti, a vježbajući

dramsku umjetnost razvijamo

čovjeka u njegovoj punoj cije-

lini. Ogroman je i još dovoljno

neispitan ukupni obrazovni

potencijal koje dramska

pedagogija ima na odrastanje

i formiranje ličnosti, na stasa-

vanje plemenitih, osjećajnih i

pametnihmladih ljudi.

Sa druge strane, ono što je

takođe posebno svojstveno

dramskoj umjetnosti jeste

igra. Igra je duša pozorišta.

Igra je pozorište. Pozorište je

igra. I upravo je igra ono što

najbliže povezuje dramsku

umjetnost i obrazovanje sa

djecom. Tu je posebno važno

uočiti dva fenomena. Jedan

je samosvrhovitost igre,

iskoračenje izvan svake uti-

litarnosti i okrenutost ka tra-

ženju smisla mimo korisnosti.

Drugi fenomen je radost koja

izbija neobuzdano iz svakog

trenutka igre i koja je toliko

dragocjena i rijetka u našim

životima. Učenje pozorišta

najmanje je učenje vještina.

Učenje pozorišta nije ni uče-

nje kroz igru. Ono je učenje

igre same. Učenje koje nam

donosi radost, upitanost, zai-

granost, smijeh, misao...

POBJEDA:

Iz Zetskogdoma

su izvijestili da je veliko

interesovanje za dramske

radionice Studija. ŠtoVam

togovori?

PEJAKOVIĆ:

Više od 100

djece i mladih su polaznici

Studija Kraljevskog pozori-

šta. Nekoliko desetina je još

zainteresovanih da postanu

članovi. Potrudićemo se da

što prije stvorimo uslove da

Studio pohađaju svi oni koji

to žele. Nijesmo imali neka

konkretna očekivanja kada

su brojke u pitanju. Ono što

je važno jeste da je Studio

subvencionisan i da je na taj

način dostupan svima. Veliko

interesovanje je nešto što nas

jako raduje i što potvrđuje

da je ova vrsta obrazovanja

nešto što je zaista važno.

POBJEDA:

Studio je osmi-

šljen kaoobrazovni centar

pougleduna prestižne

centre koji djelujuu sklopu

najznačajnijih svjetskih

pozorišta, tj. pouzoruna

model rada u inostranstvu.

Koji je tomodel i šta sumu

glavne odlike?

PEJAKOVIĆ:

Treba istaći da

je ovo jedan od rijetkih sluča-

jeva u ovomdijelu Evrope da

pozorište ima stalni obrazovni

segment. U tom smislu je

Crna Gora dio najsavreme-

nijih umjetničko-obrazovnih

tokova. Sammodel rada je

baziran na najrazvijenijim

međunarodnimpraksama. On

drastično odstupa od načina

rada koji se najčešće koriste

u školama glume, ali u velikoj

mjeri i od studijskih programa

visokoškolskih ustanova iz

oblasti dramskog i scenskog

obrazovanja.

Osnovne karakteristike ovog

obrazovnogmetoda su rad

na sebi kroz modele igre i

improvizacije. I dok igre bude

i otvaraju ljudske mogućnosti,

improvizacije nas „tjeraju“ da

ih oblikujemo, one nas formi-

raju. Improvizacija je ovdje vid

scenskog izraza koji učesnika

navodi da misli, da se izrazi,

da reaguje, da osjeća. Za razli-

ku od često pežorativno shva-

ćenog značenja improvizacije

kao površne i nerazvijene dje-

latnosti, improvizacije u pozo-

rištu su aktivnosti koje nas

uče da vrhunski planiramo,

da budemo krajnje određeni i

neposredni, da pronalazimo i

da budemo autentični. Model

obrazovanja u Studiju značaj-

no je baziran i na „via negati-

va“ pristupu. Ne trudimo se

da stičemo znanja i vještine,

već mnogo više da mičemo

sve ono što nam smeta i što

nas čini manje dobrim.

POBJEDA:

Na duže staze,

namjera Studija je, kako ste

najavili, stvaranje buduće

publike i kulturnihdjelat-

nika. U tomsmislu, ovakvi

projekti trebalobi da zažive

umakar još nekoliko crno-

gorskihgradova. Koliko

je to izvodljivo i od čega

zavisi?

PEJAKOVIĆ:

Bavim se ovim

poslombukvalno svakodnev-

no više od 25 godina. Prije

petnaestak godina pokrenuli

smo dramski studio u Kotoru.

Danas zajedno sa saradni-

cima koji su i sami ponikli u

ovom sistemu umjetničkog

obrazovanja radimo u Pod-

gorici, Nikšiću, Kotoru i Dani-

lovgradu. Objedinili smo ovu

priču pod imenom „Prazan

prostor“. Nekoliko hiljada

djece prošlo je kroz ove

dramske studije. Sa ponosom

i radošću srijećemo te mlade

ljude koji nampotvrđuju da

je za njih bilo veoma važno

što su se obrazovali na ovaj

način. Ubijeđeni smo da

pozorište za djecu i mlade, a

posebno dramsko obrazova-

nje razvija prije svega ljudske

osobine. Kada bude više ljudi,

biće i više dobre publike i onih

dobrih nasprampublike.

Kraljevsko pozorište je dobar

presedan. Mislimda smo

odškrinuli vrata. Ali i da ih nije

više moguće zatvoriti. Vrata

kroz koja djeca i mladi treba

masovno da uđu u institucije

kulture u Crnoj Gori. Vrata

kojimdjeca i mlada ostvaruju

svoja elementarna prava na

kulturu i izražavanje, a koja su

imugrožena. Vrata koja vode

u umjetničko obrazovanje

djece i mladih, odnosno obra-

zovanje kroz umjetnost, obra-

zovanje nekog ljepšeg svijeta.

Kraljevsko pozorište je širom

otvorilo svoja vrata. I to treba

da je model za cijelu zemlju,

za sve ostale institucije.

Da bi ovo zaživjelo i proširilo

se, to zavisi od svih. Od onih

koji donose odluke i uprav-

ljaju resorima i institucijama,

od pojedinačnih inicijativa,

od podsticajnihmjera, od

roditelja koji treba da su

svjesniji i agilniji, od ukupne

javnosti koja mora da posveti

više pažnje pravim temama.

RosandaMUČALICA

SUSRETI:

Reditelj Petar Pejaković o Studiju

- novomobrazovnomsegmentu Zetskog doma

Odškrinuli

smodjeci

vratakulture

POBJEDA:

Rad na razvoju dječje i mlade publike dugotrajan je proces i na tomputu

nedostaju nam i modeli radionica i razgovora. Vi imate dugogodišnje iskustvo u radu

sa djecomu teatru. U tomkontekstu, možete li namprenijeti šta je to što oni targetiraju

kao nedostatke na pozorišnoj sceni za njihov uzrast?

PEJAKOVIĆ:

Nedostaje prije svega samog teatra. Malo je predstava, nema institucija,

nema podsticaja nezavisnim inicijativama, umjetničko stvaralaštvo za djecu se još uvijek

tretira kao drugorazredno. Istovremeno, pozorište je samo po sebi autistično. Posebno u

polurazvijenim sredinama kao što je naša, ni profesionalci ne znaju šta se dešava u svijetu,

a kamoli gledaoci, djeca gledaoci ponajmanje. Ukupno domaće umjetničko stvaralaštvo

namijenjeno djeci i mladima je veoma skromno. Pomaci su napravljeni posljednjih desetak

godina, ali još uvijek je premalo predstava, i naših i gostujućih. Posebno nedostaju pred-

stave za tinejdžere i adolescente, kao i predstave za bebe. Nerazvijeno je i lutkarsko pozo-

rište. Pojavile su se savremene teme i forme u našimpredstavama više nego što je to bilo

ranije zastupljeno, ali utisak je da se generacije djece i mladihmnogo brže mijenjaju i da mi

koji radimo sa njima i za njih to ne možemo da pratimo.

Stvaralaštvozanajmlađejoš

setretirakaodrugorazredno

POBJEDA:

OsimStudija, koji je podržaloMinistarstvo kulture, Zetski domnedavno je saMini-

starstvomprosvjete pokrenuo i projekat „Dan umjetničkog obrazovanja“, kojim je predviđe-

no da učenici 10 škola iz pet gradova imaju organizovane i besplatne posjete ovomteatru.

Nešto se, ipak, pokreće na bolje kada je riječ o kulturnoj brizi za djecu. Koji su to još koraci koji

se nužnomoraju napraviti?

PEJAKOVIĆ:

Mijenjaju se stvari na bolje. Dalje promjene

moraju biti kvalitetnije. Treba da se izradi nacionalna stra-

tegija razvoja umjetničkog stvaralaštva za djecu i mlade.

Stvaralaštvo za djecu i mlade treba da se uvrsti u pro-

grame umjetničkih fakulteta kao nastavna jedinica. Insti-

tucije treba da oforme i razvijaju programe umjetničke

edukacije. Ovi programi treba da su u potpunosti ili dje-

limično subvencionisani. Sve značajne institucije kulture

treba da imaju posebne programe ili segmente za djecu i

mlade. Ministarstva treba da sistemski sarađuju kroz pro-

grame međuresorne saradnje u kojima će dati podsticaj

za razvoj ovih oblasti. Treba da se stvori regulisan sistem

saradnje između škola i ukupnog umjetničkog stvaralaš-

tva za djecu. Dramska pedagogija treba da postane dio

školskog sistema. Puno još toga treba da se uradi.

Dramskapedagogijatrebada

postanedioškolskogsistema

Pejaković sa

polaznicimaStudija

Kraljevskogpozorišta