Previous Page  17 / 48 Next Page
Information
Show Menu
Previous Page 17 / 48 Next Page
Page Background

17

Pobjeda

Nedjelja, 11. februar 2018.

CrnomGorom

Kolašinski „tihi“ podvig:

Troje olimpijaca na osamhiljada i nešto stanovnika

Trčeći na skijama

stigli doPjongčanga

Ovomvještinom

su nekada gorštaci

skraćivali rastojanja

među dimnjacima

i selima, a onda

se ispostavilo da

Švajcarci 1905.

godine nijesu

uzalud na skijama

prošli planinu

Bjelasicu

KOLAŠIN

- Prije će sepomi-

riti dvijeKorejenego štoćeu

„maloj varoši“početi dapre-

poznajupravevrijednosti.

Tako se i ovihdananijepre-

poznaloda jeKolašinmožda

i zakucao i navrataGinisa ti-

me što jeuodnosunabroj

stanovnikaposlaonajviše

učesnikanaOlimpijskim

igrama. Saosami neštohilja-

da stanovnika, dokle se spu-

stioKolašinudrugoj deceni-

ji 21. vijeka, ima tri

predstavnikanaZOI u

Pjongčangu–MarijuBulato-

vić, takmičarkuunordij-

skomskijanju,MilošaBula-

tovića, treneraunordijskom

skijanju iMladenaMinića,

treneraualpskomskijanju...

Grad u kojem se najmanje iz-

dvaja za sport eto ima troje

„olimpijaca“. Kada izostanu

ostale aktuelne i konkretne

podrške, tada sepojavljuje tra-

dicija kao vazda pouzdani pri-

jatelj i oslonac. Tako je bilo i

ovoga puta kada se kroz nor-

dijski olimpijski korakMarije

Bulatović „vratilo“ sve ono što

seutrčanjunaskijamadešava-

louKolašinu.Trčanjenaskija-

ma i kaonačin života. Kao gor-

štački otpor snjegovima i

brdima u vremenima kada bi

snijeg pao u novembru i do

aprila bio postojan. Kao poku-

šaj da se stigne prije i brže. Da

kratki zimski danbude duži.

I kasnije sve to kombinovano

sa sportom, takmičenjem, na-

digravanjem. Nije bilo takmi-

čenje, ali jeste nadigravanje sa

Bjelasicom te 1905. godine ka-

da je grupa istraživača iz Švaj-

carskena skijamaprešlapreko

planine i spustila se u Kolašin.

To je prvi zapis o organizova-

nom trčanju na skijama na

ovom području. Nekoliko de-

cenija kasnije trčanje na skija-

ma počinje da organizuje i po-

pularizuje Eugen Džamonja,

potporučnik jugoslovenske

vojske, koji osniva skijašku

sekcijuukojoj suStevanMuro

Tošić, Milorad Raketić, Bole

Bogdanović, Boriša Ščepano-

vić, Drago Vujisić, Veljko Si-

monović i drugi. Organizuje se

i prva takmičarska skijaška tr-

ka na stazi dužine 5 metara u

kojojpobjeđujeMiloradTodo-

rovRaketić i zanagradudobija

–kredenac...

Nakon Drugog svjetskog rata

trčanje na skijama počinje da

bude sve masovnije i sve pri-

sutnije u gorštačkom načinu

života. Na skijama se više ne

savlađuju samo zimske razda-

ljine, već se korak na skijama

„trkačicama“ pretvara u po-

krete sportskog takmičenja.

Naš sagovornik Boban Džim

Brković, dvostruki prvak SRJ i

višestruki prvak Crne Gore u

trčanju na skijama, je decenije

i decenije posvetio ovomspor-

tu i kao takmičar i trener. I fud-

baler i atletičar, sportista od

glave do pete. Nikada rutiner,

uvijek fanatik, uvijek drugači-

ji. I u šestoj deceniji je aktivan

–prijepodnesepopnenaneku

od planina iznad Kolašina, a

popodne radi na sportskoj do-

kumentaciji svoga grada.

– Šezdesetih godina prošlog

vijeka višestruki prvak Crne

Gore u trčanju na skijama je

Gojko Vlahović, koji je takođe

bio svestrani sportista. Tu su i

Veljko Jovanović Bat kao i Mi-

lun Mile Bajović. Treba za-

pamtiti i Miša Medojevića,

koji je bio jedini Crnogorac sa

šampionskim titulama u nor-

dijskoj i alpskoj konkurenciji.

Nakon njih dolazi „mlađa gar-

da“ saMilenkomZejomPule-

tićem, Dragoljubom i Radova-

n o m Vu j a d i n o v i ć e m ,

Miroslavom Šćepanović-Ne-

dić, braćom Draganom i Dar-

kom Jovanovićem, Slavolju-

bom i Danijelom Bijelić,

ZoranomLisičićem, Dragutin

i Riki Vlahović, braća Čogurić,

Bulatovići, Šćepanovići...

Brković se prisjeća da je Ski

klub „Bjelasica“ bio dobro or-

ganizovan, na njegovom čelu

susemijenjaliGojkoVlahović,

Dragan Vujisić, Novak Popo-

vić, Srećko Medenica. Poma-

gao je i Rajko Vlahović, koji je

bio direktor „Veletrgovine“,

ŠIK„Tara“...

– Bilo je to drugo vrijeme,

sport se volio, sportu se pripa-

dalo. Bio je jedini i nekako naj-

bliži i najjednostavniji i naj-

zdraviji način dokazivanja.

Dešavalo se da imamo više za-

interesovanih nego što imamo

opreme. Organizovala su se

tada i opštinskaprvenstvakoja

su bila izborna da se učestvuje

na republičkom i kasnije dr-

žavnom prvenstvu. Svaki sje-

verni grad je imaosvojeklubo-

ve. Sjećam se, idemo na

prvenstvo na Žabljaku, dva

autobusa takmičara, a jedan

kamion posebno vozi opremu

- prisjeća seBrković.

Sada je sve drugačije, ali mož-

da Marijina olimpijska trka

donese i novi odnos prema

ovome sportu i u Kolašinu i u

Crnoj Gori. Kolašin ovih dana

ispisuje jednu svoju posebnu

olimpijsku i društvenupriču. I

ima troje olimpijaca sa osam

hiljada i nešto stanovnika. Ne-

kada je trčanje na skijama po-

vezivalokućuiškolu,skraćiva-

lo rastojanje među selima i

gorštacima, bilo način sport-

skih inata i dokazivanja u sre-

dini gdje je zima trajala i pola

godine.

Sada se na skijama stiglo do

Pjongčanga.

Dr.DRAŠKOVIĆ

TrkanaulicamaKolašina60-ihgodinaprošlogvijeka: GojkoVlahović, Rajko

Vlahović, BožidarVlahović...

Mladi kolašinski skijaši prijevišeodpolavijeka

Za trčanje na skijama,

pogotovo za takmičarsko

trčanje na njima, posebno

su važne – maze. Brković

priča da je posebno vješt u

mazanju skija bio Dragan

Jovanović. Od toga kako

se skije namažu zavisila je

i brzina takmičara.

- Jedan naš takmičar je

odlučio da samproba

namazati skije. Krijući je

uzeo klupskumazu i toliko

nje „stavio“ na skije da je

nakon nekolikometara

odmah pao. Skinuo je skije

i počeo da skida diomaze

i tek tada malo „ubrzao“.

Mazanje skija je prava vje-

ština - priča Brković.

Mazei

mazanje...

Nije slučajno olimpijka Marija Bulatović iz Ski kluba „Treba-

ljevo“. Možda je i jedina olimpijka u Pjongčangu koja potiče

iz seoskog kluba. U Trebaljevu je trčanje na skijama već

decenijama sport broj jedan. Darko, Mileta, Žarko, Savić

Bulatović i ostali su prije četvrt vijeka utemeljeli ovaj sport

i učinili ga popularnimmeđumladimTrebaljevcima. Među

najuspješnijima su bili Dmitar, Petar, Ljudmila Bulatović...

Trebaljevski „nordijci“

Masovno takmičenjemlađihkategorijanaBrezi

Crnogorskaolimpijskaekspedicijau

PjongčanguuokvirukojejeitrojeKolašinaca

BobanDžimBrković iMileBajović

1977. godine

Skije za trčanje su bile izazov i za kolašinske stolare. Kada

je Eugen Džamonja donio skije u Kolašin, tridesetih godina

prošlog vijeka, ovdašnji stolari odmah su počeli, ali i uspjeli

da proizvedu slične njima. Drvenim skijama su se bavili sto-

lari Vojo Bulatović, Dragić Peković, Vojo Milošević. Svi naši

takmičarski počeci su bili na drvenim skijama, prisjeća se

Boban DžimBrković.

Drveneskijeistolari