Previous Page  14 / 48 Next Page
Information
Show Menu
Previous Page 14 / 48 Next Page
Page Background

14

Pobjeda

Ponedjeljak, 22. januar 2018.

Iz bilježnice reportera

Bilo je to studenog 23. janua-

radaleke 1871. godine. Na

Cetinju, viševjekovnoj crno-

gorskoj prijestonici, „koja je

bilaEvropa i kadEvropanije

bilaEvropa“, izašao jeprvi

broj lista „Crnogorac“, prvi-

jenac crnogorskognovinar-

stva i poslije „Oktoiha“naj-

svjetliji biljeg crnogorske

duhovnosti i kulture...

Ovaj veliki datum poslužio

nam je kao povod da vam da-

nas povodom sjutrašnjeg Da-

na novinara Crne Gore pred-

stavimo – Bratislava Bata

Kokolja (83), doajena crno-

gorskog novinarstva. Više je

razloga za to: Bratislav Kokolj

je57godinaunovinarstvu i još

piše, osim što jemajstor pera i

mikrofona, majstor je gitare,

kako kaže, ali i štimunga, do-

bitnik je Nagrade za životno

djeloRTVCrneGore, ali i pre-

gršta drugih nagrada, plaketa,

diploma i priznanja od „Kara-

vađa“ – nagrade italijanske

ambasade do najdražeg trofe-

ja – ordena za hrabrost kojim

ga je za petnaestosatno uživo

izvještavanje (na tri jezika) na

dan katastrofalnog zemljotre-

sakoji je 15. aprila 1979. godine

pogodio CrnuGoru odlikovao

JosipBrozTito.

Mikrofonjevaš...

Zanjegovoimevezanisumno-

gi značajni događaji u Crnoj

Gori. Posebno dolasci značaj-

nih državnika, glumaca, spor-

tista. Gotovo svi oni su stajali

prednjegovimmikrofonom.U

Titogradu, Budvi ili naSvetom

Stefanu.Sjetimosesamodece-

nijskog predsjednika Italije –

Sandra Pertinija, nobelovca

Alberta Moravije, svjetske

filmske dive Sofije Loren, nje-

nog supruga Karla Pontija,

milijardera Federika Felinija,

Vitoria de Sike, Đuzepea di

Santisa,MonikeViti,fudbalera

Totija ili pak pjevača Albana...

Zahvaljujući sportu, odnosno

prenosimasabrojnihsvjetskih

i evropskih šampionata, olim-

pijskih igara, Bratislav Kokolj

je sa svojimmikrofonom obi-

šao čitav svijet – „samo“ 36

zemalja, na četiri kontinenta.

Ipak, najljepše je kući, kaže.

Kad listate foto–albume, dru-

žite se sanajbližima ili se sjeti-

te dragih ljudi kakvi su bili –

akademik Čedo Vuković,

glumačka legendaBataŽivoji-

nović, moj rođakMiodrag Ilić

Tuč, autormnogihnezaborav-

nihfotografijauPobjedi.Tusu

još razni koncerti – odDetroi-

ta do Splita i Opatije, te dani,

osim onih u Radio Titogradu,

provedeni u Pobjedi gdje sam

volonterski radio godinudana

ili tekstovi i kolumne koje sam

pisao u „Putovanjima“, u listu

„Novine Nikšića“, zatim pre-

vodilaštva(naučni sami struč-

ni prevodilac) ili projezične

emisije Radio – ljeto koja je

trajala čitavudeceniju i po.

,,LetećiCrnogorac“

Bratislava Bata Kokolja juče

smo sreli u rodnoj Budvi. Pri-

čaonamjeosvojimpočecima.

- U novinarstvo sam ušao, ta-

koreći, na ,,mala vrata“, priča.

Bilo je to januara 1961. godine.

Tada sam za list ,,Mladost“

(štampao se u Beogradu) na-

pisao nadahnutu reportažu o

„Letećem Crnogorcu“, svjet-

skom šampionu u padobran-

stvu, neustrašivom titograd-

skom vragolanu – Petru

Dediću. Tekst je došao do ru-

kutadašnjegurednikaKultur-

nog programa Radio Titogra-

da, Jevrema Brkovića, koji je

glavnom i odgovornom ured-

niku Đuru Lakoviću predlo-

žio da me pozove na razgo-

vor... I tako do danas – 57

godina sa perom i mikrofo-

nom...

Nakrajuovih„sjećanjadavnih

i sjećanja bliskih“, poznatog

reportera,sportskogituristič-

kog komentatora pitali smo

koje od svojih reportaža naj-

duže pamti. Izvještavanje o

zemljotresu 1979. godine „ka-

dajeuCrnojGorisamočovjek

ostao uspravan“, prvi jutarnji

izvještaj o masakru na dan

otvaranja Olimpijskih igara u

Minhenu1980.godine,pričao

humanitarnoj pomoći koju je

NatalijaKokaKopola (rođena

Đukanović) u gradiću Kjeti

kod Peskare pripremala za

„svoju“ Crnu Goru, te priča o

Augustinu Tinu Ujeviću koju

sam objavio u listu „Novine

Nikšića“, odgovorio je.

Bato slično govori i o svojim

idolima. U novinarstvu idol

mi je bio i ostao maestralni i

univerzalni Sergej Lukač, ka-

že, a u životu prađed Šćepan,

kojijesaGrahovcadoniodvije

Obilićamedalje i tri rane i koji

je poput Zole u „Jadnicima“

znao reći – ne plašim se hra-

brih, već predrskih i preala-

vih...

Sve u svemu – Bratislav Bato

Kokolj jesrećančovjek.Najvi-

še, ipak, zbog toga što su za-

hvaljujući baš njegovoj riječi i

njegovom mikrofonu mnogi

mladi ljudi uCrnoj Gori zavo-

ljeli sport... I novinarstvo...

PovodoMdananovinara Crne Gore:

Bratislav Bato Kokolj

U „vrtlozima“

radio-talasa...

Ili – kako je

Bratislav Bato

Kokolj (83)

punih 57 godina

u novinarstvu i

kako i – dalje piše.

Majstor pera,

mikrofona i gitare.

Nezaboravno

„Vrijeme sporta

i razonode“.

Aktivni

(eksplicitno –

volonterski)

dopisnik Radija

AntenaM iz

Budve. Jednom

novinar –

vazda novinar,

kaže doajen

crnogorskog

novinarstva

Dva „plava

voza“

U svojoj bogatoj novinar-

skoj karijeri Bratislav Kokolj

je, kaže, poneštomorao i da

prećuti. Prećutao je, recimo,

(a i drugi su) kako je jed-

nomdrug Tito pao sa fote-

lje u salonu hotela ,,Crna

Gora“, a vješto je prećutao i

kad su u Titograd stigla dva

Titova ,,plava voza“…

- Nije to nikakva metafora,

kaže on. Dva ,,plava voza“

su tada zaista došla. Iz

bezbjednosnih razloga,

razumije se… Prenosio sam

više stotina fudbalskih i

drugih utakmica, ali direk-

tan ,,prenos“ otvaranja

,,pruge snova“ od Beograda

do Bara pamtiću dok sam

živ. Uzavrelo titogradsko

ljeto, pjesma i veselje na

sve strane, preko trideset

hiljada žitelja Crne Gore…

Dobijam informaciju da se

Titov voz približava pred-

građu Masline i razdragano

počinjempolučasovno

raportiranje: Poštovani

slušaoci Radio Titograda

i Radio Beograda, svakog

trenutka očekujemo da

,,plavi voz“ uđe u titograd-

sku željezničku stanicu i

da se na prozoru vagona

pojavi najveći sin jugo-

slovenskih naroda – Josip

Broz Tito. Međutim, nastaje

pauza i tajac od desetak

– dvadesetak sekundi,

dovoljno da voz pređe

onaj posljednji kilometer

- do željezničke stanice.

Ja ponavljam već izgo-

voreno – stiže namdrug

Tito! Međutim, ,,plavi voz“

protutnja peronom. Vidim

– nema ni Tita, ni putnika.

Uperimpogled u čelnika

crnogorske policije – Jova

Marića. On se osmjehuje i

klima glavom. Kao da kaže

sve će biti u redu. I zaista

koju sekundu kasnije stiže

još jedan ,,plavi voz“ sa

Titomna prozoru. Tito širi

ruke, smije se, narod otpo-

zdravlja… Bilo je to najdužih

tridesetak sekundi umom

životu… Na kraju samushi-

ćeno izgovorio – dragi slu-

šaoci, vašem reporteru se

učinilo da su danas u Jugo-

slaviji svi vozovi ,,plavi“…

Ovome ćemo samo dodati

– za ovu rečenicu Bratislav

Kokolj je dobio najveću

republičku novinarsku

nagradu…

BratislavBatoKokolj

Počeci...

SaSofijomLoren

(Bato jedesno)

Četiri ceha i četiri zablude

Bratislav Kokolj se posljednjih

godina, osimna „Anteni M“,

može sresti i na mnogim

portalima i u raznimdrugim

medijima. Otvoreno i jezgro-

vito, bez lakirovki i „šminka-

nja“, bez dlake na jeziku, kako

samo on to zna, komentariše

crnogorsku stvarnost, ali i

događaje iz bivše zajedničke

namdomovine. Ipak, naj-

zanimljivije su, čini se, neke

njegove kolumne i komentari

posvećeni uvijek aktuelnim

temama.

- Ceh prvi zbio se na Vidov-

dan 28. juna 1948. godine,

podsjeća on u Portalu „Ana-

litika“ u aprilu prošle godine.

Na „istorijskoj“ sjednici tadaš-

nje Kominterne u Bukureštu.

Čelnici kom-partija na inicija-

tivu ruske delegacije, jugoslo-

vensko rukovodstvo sa Titom

na čelu – žestoko su optužili

za izdajstvo socijalističke

ideje i otvoreno flertovanje

sa zapadnim trulim kapitaliz-

mom...

Nakon ceha zvanog Goli otok,

drugi naš ceh je – Kosovo.

Zar se ne sjećamo – da su na

kanabe „kod Slobe“ dolazili

Kisindžer, Olbrajt, Solana i

drugi sa zahtjevom „da se

vojska i policija povuku sa

Kosova“. Sloba - ni abera. Rusi

– takođe. Sloba je računao

na zdušno hitro reagovanje

majke Rusije i njenu bratsku

pomoć, no to se izjalovilo.

Ceh treći – vrijeme nedavno

i opet Kosovo. Braća Rusi ni

makac. Niti zbore, nit’ romore.

A kompletno Kosovo ostade

srpsko – ali samo umeteoro-

loškimTV izvještajima.

I četvrti ceh, sa, kako se sluti,

„ruskim scenarijem“. Malo

strpljenja, molim. Uostalom,

„zaklela se zemlja“... Kada je

riječ o prevrtljivompokajniku

Velimiroviću – ako laže koza,

ne lažu rogovi...

… I sa J. B. Titom

Majstor zadruženja

Utakmicu „mjerio“ metrima

Na Batovo insistiranje bilježimo još jednu nje-

govu rečenicu, koja mu je, umjesto nagrade,

donijela salve smijeha diljem eks YU. Naime,

tokomprenosa fudbalske utakmice Buduć-

nost – Vojvodina u čuvenom zajedničkom

programu Radio Beograda, Sarajeva, Zagreba,

Novog Sada i Titograda, na pitanje voditelja

iz beogradskog studija: ,,Kolega Kokolj, koliko

je preostalo do kraja utakmice pod Goricom“,

Bata je kao iz topa „odvalio“ – ,,tačno tri

metra“!

- Time sam, kaže Bato u šali, dao svojevrstan

doprinos slušanosti tada popularne emisije

„Vrijeme sporta i razonode“, jer je moje „dis-

kretno“ mjerenje utakmice umetrima čulo

najmanje pola miliona slušalaca nekada zdru-

ženih radio-stanica danas razdružene nam

domovine.

Za ovaj lapsus Bratislav Kokolj je u knjizi

posvećenoj 125-godišnjici novinarstva u Crnoj

Gori (Cetinje 1996) rekao kako je riječ ,,omom

lapsusu godine“. Međutim, onmu očigledno

nije smetao da postane jedan od najboljih

radio-reportera na ovimprostorima.

»

Piše:

JovanSTAMATOVIĆ