Table of Contents Table of Contents
Previous Page  11 / 48 Next Page
Information
Show Menu
Previous Page 11 / 48 Next Page
Page Background

11

Pobjeda

Nedjelja, 21. januar 2018.

Svijet

Lucern, Švajcarska, juli je

2005. godine. Na ručku,

poslije rasprave na jed-

nom od međunarodnih

skupova PER - Projekat

o etničkim odnosima - a

tema je bila Kosovo i nje-

govi susjedi (sjećam se,

Ferhat Dinoša i ja smo tu

ispred Crne Gore), sjedimo

svi ,,Kosovari“ zajedno, pri-

čamo neobavezno, šalimo

se, da se bar za trenutak

odmorimo od teških tema

i muka kroz koje prola-

zimo... i pitam Hašima

Tačija: ,,Hašim, reci mi,

kako ovaj moj kum govori

albanski?“ ,,Bolje nego ja“,

odgovori Tači - i svi se smi-

jemo, i Oliver se smije ...

Još sam se šalio kako nije

čudo što albanska većina

,,ima problema“ sa Srbi-

ma... Uvijek je problem,

rekao sam, kada Srbe

vode Crnogorci... (Oliver

je Ivanović iz Kuča, narav-

no. Njegov otac Bogdan

kumovao je mom ocu, u

Đakovici, 1961.) I tome se

smijemo, jer svi znamo

koje ,,Crnogorce“ možemo

pomenuti kao primjere

tog istorijskog ,,pravila“...

Poslije samOliveru kazao,

dok šetamo uz jezero

- nismo se vidjeli toliko

godina - (vrlo) naivno,

vjerovatno, kako treba

da se mane Beograda i

kako treba da bude, da

je sreće, ministar inostra-

nih poslova ili, recimo,

potpredsjednik budućeg

Kosova, jer Beograd nikad

nije razumio Kosovo, niti

pomogao, niti će...

Ne vjeruje, naravno, da

je to ozbiljno i realistično

što govorim i ja mu ne

zamjeram: on to živi, a ja

gledam sa strane - razlike

su neminovne.

Bilo bi drago našim očevi-

ma kad bi mogli da znaju

da smo zajedno i da raz-

govaramo, saglasni smo,

bar to.

Toga se samo sjećam, i

bude mi žao, dok razmi-

šljam kako su Bata Bojo-

vog sina i brata Miroslava

i Natalije mučki ubili u

Mitrovici.

Bio sam u Beogradu,

nedavno, na samom kraju

oktobra prošle godine,

jednim tužnim povodom.

Hodam, poslije, gradom

koji sve manje liči na mje-

sto u kojem sam se prvi

put ,,bavio politikom“, u

ono smutno vrijeme koje

je prethodilo raspadu

Jugoslavije, i na kiosku

vidim NIN sa Oliverovim

licem na naslovnoj strani.

Pišemmu, odmah, kako

sam pročitao i kako su to

dobre teze. Da se vidimo,

tu sam, kuckam u mobilni,

i stiže mi odgovor, odmah,

,,Skočio sam do Šapca...

vraćam se kasno večeras,

pa možemo na piće uju-

tru“. Eh, ja večeras moram

natrag u Rim, odgovaram,

ostajemo u kontaktu...

Od svega što se u mnogo-

brojnim komentarima čulo

ili pročitalo o Oliverovoj

pogibiji i posljedicama,

najuvjerljivije, i najtuž-

nije, istovremeno, zvuči

komentar da njegova smrt

neće ožalostiti većinu ni u

Srbiji, ni na Kosovu.

To je najbolja dijagnoza

situacije, na mučnoj relaciji

Beograd – Priština, u kojoj

su umjereni i razumni

ljudi ili ućutkani, ili margi-

nalizovani, ili, ako politika

zastrašivanja i socijalnog

i političkog izopštenja ne

uspije, likvidirani, kao sada

Oliver Ivanović.

Oliverova smrt će malo

toga promijeniti, bojim se.

Ušančeni su ekstremisti

i teški zli nacionalisti, na

obije strane, sa operativci-

ma ,,na terenu“ (čitaj: ma i-

jom i ubicama, krupnim i

sitnim), podrškom sa svih

strana, povezani najpri-

zemnijim interesima, koji

se pastvi i pučini prodaju

kao odbrana svetih nacio-

nalnih interesa. Dogovora

nema, niti ga - istinskog

iskrenog dogovora - može

biti, jer se takvoj političkoj

i ideološkoj matrici dogo-

vori i rješenja mogu samo

nametati i nametnuti. A

onda takav dogovor i nije

dogovor, već neprijatno

nametnuto stanje, krajnja

nužda, dakle, kojoj se

čeka prva (ne)prilika da se

ugrozi, oburda i eliminiše.

Sve su zemaljske i one

sile koje se pozivaju na

nebeske veze upregnute

da se ne dozvoli ,,izdaja“,

a aktuelne se vođe, vidjeli

smo to i nedavno (i među

popovima je opasno

kada Crnogorci pregone i

prednjače u ,,srbovanju“ i

drugim ekstremnim spor-

tovima), više plaše te kle-

tve i prozivke, nego suda i

sudbine onih koje ,,brane“

na Kosovu, a i šire.

Pregovori u Briselu su pre-

kinuti, za sada. Kada budu

nastavljeni - a Ivanović

je, jasno je to, prinijet kao

žrtva nečijoj potrebi da se

taj proces uspori, ugrozi

ili obustavi, čak - ostaće

nepoznanica što i kako

mogu proizvesti, ako u

štabovima i maticama

nacionalnih politika Beo-

grada i Prištine nema spre-

mnosti, volje i hrabrosti da

se učine istinski pomaci,

promjene i ustupci.

Aktuelna, a naslijeđena

politička logika i (ne)

kulturni obrazac je jasan:

jedni bi da podijele teri-

torije, ili da ih zamijene,

računajući da drugi mogu

na to pristati, ako im se

priprijeti i pokaže pesnica,

posebno, a da za uzvrat

dobiju promjenu granica

ili ,,ujedinjenje istorijskih

teritorija“. I obrnuto. Prije

toga treba pokazati da su

svi modeli, opcije i rješenja

nedjelotvorni, iscrpljeni i

pogrešni i da logika nasilja

i prisile predstavlja zakon

ovih prostora - jedini,

neporecivi i nepromjen-

ljivi.

Zato se Oliver opasno i

nepopravljivo zamjerio:

zamislite, rekao je, pored

drugih hrabrih stvari,

da je za kosovske Srbe

glavni grad Priština, a ne

Beograd! E ne može tako,

i neće, jer to ruši rezon

postojanja jednog nacio-

nalizma koji je spreman

da zaboravi, uništi i odbaci

interese ljudi koje tobože

čuva i brani. Zato je, naža-

lost, smrt Olivera Ivanovi-

ća logična u ovom poretku

stvari i ljudi, u zaboravlje-

noj i prebrisanoj istoriji, u

kojoj su malobrojni čitali

,,Pjesme Ali Binaka“ našeg

Radovana Zogovića (rođe-

nog u Peći, baš kao i Oli-

ver) i slične subverzivne

misli i svjedočanstva.

Da smo se tog 30. okto-

bra sreli, sada mogu da

,,naknadno pametujem“,

Oliveru sammislio da

kažem kako je jedini održi-

vi način da Srbija ,,zadrži“

Kosovo i zaista sačuva

ljude i narod za koji toliko

brine - zvanično i neu-

spješno - da se formira

zajednica dvije nezavisne

države, koje bi onda, sa

recipročnim garancijama

i sistemom zaštite prava

i kulture nacionalnih/

etničkih zajednica (Srba na

Kosovu i Albanaca u juž-

noj Srbiji), zajedno radile

na evropskoj agendi - jer

se, danas, bar u tome, i bar

retorički, slažu političke

elite u Prištini i Beogradu.

Tako bi se, pored ostalog,

uticalo na stabilnost i

cjelovitost cijelog Regi-

ona, a prvenstveno BiH i

Makedonije, da ne pomi-

njemo jasno i de initivno

stavljanje ad acta scenarija

koji mnogi ne žele ni da

pomenu - ,,ujedinjenje

etničkih teritorija“ - jer bi

to vodilo u novi balkanski

ratni sukob nesagledivih

posljedica. Pohvalio bi on,

vjerovatno, opet, moju

upornu naivnost kada je

o državnim i međudržav-

nim pitanjima riječ, a ja

bih pokušao da mu pono-

vim kako naša balkanska

zbilja traži upravo ovakva

,,naivna“ rješenja. Ili rješe-

nja nema - mimo pucanja i

kukanja, zločina i leleka.

Ali, ne mogu više ništa

reći Oliveru Bogdanovom,

jer je i on životom platio

jednoj tužnoj i ružnoj

istoriji.

Piše:

Miodrag

VLAHOVIĆ

Komentar

Oliver

Oliver se opasno i nepopravljivo zamjerio: zamislite, rekao je,

pored drugih hrabrih stvari, da je za kosovske Srbe glavni grad

Priština, a ne Beograd! E nemože tako, i neće, jer to ruši rezon

postojanja jednog nacionalizma koji je spreman da zaboravi,

uništi i odbaci interese ljudi koje tobože čuva i brani

tvo pod

inala

uhapšen, bio to Srbin, Albanac

ili stranac. Tome je ohrabrilo

kao i riječi da će to biti vrlo

brzo jer se stiče utisak da se

stvari razvodnjavaju - rekla je

Božović novinarima.

Trajković kaže i da očekuje i da

predsjednik Srbije prilikom

posjeteKosovu ,,objasni da li će

izolovati ljude koje predvodi

Radojičić“.

Prema pisanju medija, Radoji-

čić je kum biznismena Zvonka

Veselinovića i njih dvojica su

bili na optužnici srpskog Tuži-

laštvazaorganizovanikriminal

2012. godinezbogsumnjeda su

prisvojili 32 vozila Hipo Alpe

Adrijalizing,alisu2016.godine

oslobođeni optužbi. Inače, pre-

manepotvrđeniminformacija-

ma,Veselinovićjeivlasnikbeo-

gradskog tabloida Srpski

telegraf.

Slaviša Ristić, samostalni po-

slanik u parlamentu Srbije iz

Zubinog Potoka, nekada član

Koštuničinog DSS-a, kaže da

ne poznaje Radojičića, ali ,,slu-

šajući ljude koji šapuću poMi-

trovici zaključujem da je on

prava vlast naKosovu“, kao i da

predsjednik opštine uMitrovi-

ciGoranRakićiostalizvanični-

ci iz vlasti u Mitrovici ,,imaju

samo zadatak da sprovode na-

loge Srpske napredne stranke i

da se pojavljuju u izbornoj

kampanji“.

Nekadašnji poslanik DSS-a

Marko Jakišić takođe sa Koso-

va rekao je da je predsjednik

Srbije nakon izbora na Kosovu

zahvalioRakiću i Radojičiću.

Predsjednica Helsinškog ko-

miteta za ljudska prava Sonja

Biserko, odgovarajući na pita-

nje da li Beograd kontroliše tu

mafiju na Kosovu, za beograd-

ski dnevnik Danas, pored osta-

log, rekla je:

– Očigledno da jedan broj ljudi

iz Beograda dijeli profit koji se

tamo dnevno ostvaruje uglav-

nom kroz kriminalne radnje.

OdlaskomnaKosovopredsjed-

nikbimoraodasedistanciraod

njih i preduzmemjereda ihpa-

cifikuje. U suprotnom, oni će

nastaviti da ugrožavaju opsta-

nak srpske zajednice na Koso-

vu–kažeBiserko.

Saradnjauistrazi

Ukojojmjeri ovo ubistvomože

daproizvede regionalnunesta-

bilnost, na šta je ukazivano

prethodnih dana, profesor

Dragišićsmatradadonekihoz-

biljnijih sukoba neće doći.

– Ukoliko se u nekom razu-

mnomroku ne otkriju počini-

oci i nalogodavci, to će biti

prostor za dalje političke ma-

nipulacije i pravljenje različi-

tih teorija zavjere. Nažalost,

svaki politikant na Kosovu i u

Srbijiovoubistvotumačiizlou-

potrebljava po svojim interesi-

ma - ocjenjujeDragišić.

Srbija je tražila od prvog dana

da učestvuje u istrazi ovog ubi-

stva, međutim, kosovski zva-

ničnici su odgovorili da su

spremni darazmjenjuju infor-

macije sa Srbijom, zato se po-

stavlja pitanje da li je izvjesno

da bi Srbijamogla da učestvuje

uistrazikaoštotražesrpskimi-

nistri.

ProfesorDragišić smatrada bi

bilo dobro kada bi se srpsko

tužilaštvo i policija uključili u

tu istragu.

- Vlasnik automobila koji je

korišćen je u Srbiji, to govori

da sve činjenice ne mogu biti

rasvijetljene ukoliko naša po-

licija i tužilaštvo ne budu uče-

stvovali u istrazi. Kod nas je

već pokrenuta istraga u Tuži-

laštvu za organizovani krimi-

nal. Ne želimnikoga da potci-

jenim i uz dužno poštovanje

kosovske policije i pravosuđa,

mislimda njihove kolege u Sr-

biji imaju neuporedivo veće

stručne i organizacione kapa-

citete i da bi zbog toga bilo do-

brodasevodizajedničkaistra-

ga - rekao jeDragišić.

VioletaCVEJIĆ

Što otvara prostor

zamanipulaciju?

– Vjerujemda postoji iskrena želja da se

ovaj zločin rasvijetli, jer kada se rasvijetli

neće biti prostora za političkumanipula-

ciju i ugrožavanje bezbjednosti. Ne treba

da bude sujete i političke surevnjivosti.

Vjerujemda onoliko koliko Srbija želi da se

otkrije ubica Olivera Ivanovića, istu želju

mora da ima i Kosovo - jer njihova bezbjed-

nost i politička stabilnost zavisiće i od toga

kojombrzinom će se riješiti ubistvo. Najgo-

re bi bilo da se to nikada ne riješi. Onda bi

ostala velika praznina i prostor za manipu-

laciju - ocjenjuje prof. dr Zoran Dragišić.

ZoranDragišić

AleksandarVučićpolaževijenacnamjestoubistva Ivanovića

OliverIvanović