Previous Page  15 / 48 Next Page
Information
Show Menu
Previous Page 15 / 48 Next Page
Page Background

15

Pobjeda

Subota, 20. januar 2018.

Zapisi

Podśećanje na Vitnija Vorena i Nikolu Petanovića Naiada

i njihovu borbu za pravo, čast i slobodu Crne Gore

Nosili suCrnuGoruu srcu

V

eliki je broj onih koji

su o Crnoj Gori i Crno-

gorcima pisali i pričali

s ljubavlju, poštovanjem i

divljenjem. Međutim, u

najvećem broju slučajeva

Crna Gora nije znala da te

ljude i njihova djela pamti.

Zaplićemo seu tuđe, falšive

mitove, protežiraju se

estrada i kič, a temeljnim

stvarima pristupa se olako

ili se ostave da polako išči-

le…

Sve ovo dobro se vidi i na

primjerima ličnosti i djela

Vitnija Vorena (Whitney

Waren) i Nikole Petanovića

Naiada.

Patriotskeveze

Štotopovezujejednogrođe-

nogAmerikanca izvišihslo-

jeva društva, Vorena, i jed-

nog američkog Crnogorca,

Petanovića? Činjenica da su

bili savremenici ne bi mno-

go značila da nije značajke

koja se zove Crna Gora i nji-

hov odnos prema njoj, što ih

povezuje na nekolikonivoa.

UnajburnijemipoCrnuGo-

runajtežemistorijskomtre-

nutku, kada je po završetku

Prvog svjetskog rata bila

okupirana i poniženaoddo-

jučerašnjihsaveznikai„bra-

će“, Voren i PetanovićNaiad

su ustali u borbu za njena

prava. Vjerovali su, u vrije-

me beznađa, u pobjedu bo-

žanske, istorijske pravde i

vaskrs Crne Gore. Svim sr-

cem,znanjemisposobnosti-

ma - a bez ikakvog interesa -

borili su se zaCrnuGoru.

Pišući o Vorenu i njegovom

angažovanju, Živko Andri-

jašević u knjizi „Nacija s

greškom“, smatra da je to

bio: „

Moralni gest čovjeka

kojeg Crna Gora ničim nije

zadužila. Većina onih koje je

bila zadužila – na čelu sa

onim bijednim serdarima i

brigadirima–već tada je bila

zadovoljna prekomandama

u Skoplje, Požegu i Sarajevo.

Vitni Voren niti je šta tražio,

niti je dobio afirmišući pravo

i pravdu za Crnu Goru. Kao i

u slučaju mnogih drugih

stranaca, Aleksandra Divaj-

na prije svih, istoričari tu

sklonostpremaCrnojGorine

mogu da objasne ničim do

emocijama

.“

Većinaonihkojisuprijeipo-

slije togapisali oCrnojGori i

Crnogorcima izražavali su

poštovanje i divljenje za slo-

bodarski duh i vječnu borbu

za slobodu i nezavisnost.

Gledajući današnje stanje,

nemožemoadasenezapita-

mo: đe se đedoše ona Crna

Gora i oni Crnogorci koje su

stranci voljeli, cijenili i po-

štovali?

Voren i PetanovićNaiadbili

su ljudi od integriteta koji

su, u doba koje nije davalo

razloga za optimizam, po-

kazali hrabrost, ljubav, po-

štovanje i vjeruuuskrsnuće

Crne Gore. Žigosali su pre-

varu, intrige i međunarod-

no „šibicarenje“. Iznijeli su

predviđanja i gotovo pro-

ročke stavove o sudbini Cr-

neGore i stanjuu svjetskim

geopolitičkim relacijama.

Aktuelnost nekih sudova i

odnosaprostojezadivljuju-

ća.

Uz kratke biografske podat-

ke podśetićemo na najvažnija

djela i stavoveovedvojice ljudi,

koji su na poseban način zna-

čajno doprinijeli razvoju crno-

gorsko-američkihodnosa.

ArhitektauParizu

VitniVorenrođenjeuNjujorku

29. januara 1864. Studirao je ar-

hitekturu na Univerzitetu Ko-

lumbija, a usavršavanje nasta-

vio u Parizu, na Školi likovnih

umjetnosti (École des Beaux

Arts). Arhitekta po obrazova-

nju, imao je i slikarskog talenta,

bavio se sakupljanjem umjet-

ničkihdjela i sportom.

Smatran je jednimodnajboljih

arhitekata svoga vremena u

SAD, koji je svojimmonumen-

talnim zdanjima doprinosio

nacionalnom ekonomskom

napretku. Obavljao jeprepisku

sa američkim predśednikom

Ruzveltom. Njegova doku-

mentacija i korespondencija

čuvaju se naUniverzitetuHar-

vard, uBostonu.

Za vrijeme studija u Francu-

skoj putovao je po Evropi. U

Italiji se sprijateljio sa italijan-

skimpjesnikomD’Anuncijomi

pomagao njegove političke as-

piracije. Arhitektonski crteži i

likovna ostvarenja Vitnija Vo-

rena čuvaju se u Kuper Hjuit

muzeju (Cooper Hewitt,

Smithsonian Design Muse-

um), koji se nalazi naMenhet-

nu, Njujork, naPetoj aveniji.

Kao neko ko je proveo dobar

dio vremena u Evropi,

pretežno Francuskoj,

imenovan je za člana

američkedelegacije

na Versajskoj (Pa-

riskoj) mirovnoj

konferenciji, odr-

žanoj poslije Pr-

vog svjetskog ra-

ta, od 18. januara

1919. do 21. janua-

ra 1920.

To je i njegov prvi

dodir i upoznavanje

saCrnomGoromicrno-

gorskim pitanjem. Sa du-

bokim ośećanjem časti i

odgovornosti borio se da Crna

Gora dobije mjesto koje joj je

pripadalo po međunarodnom

pravu i pravdi. Ono što je Vore-

na potaklo na angažovanje bili

su izvještaji američkih pred-

stavnika o stanju u Crnoj Gori

nakonnasilnogprisajedinjenja

Srbiji na tzv. „Podgoričkoj

skupštini“ i djelovanje velikih

sila na samoj Mirovnoj konfe-

renciji. Izaslanici vlade SAD

zaključili su da je Crna Gora

nasilno anektirana i da je:

Ogromna nepravda učinjena

jednommalom narodu od stra-

ne jednog većeg i to baš u vrije-

me kada državnici velikih sila,

skupljeni u Parizu, upotreblja-

vaju fraze kao: pravona samoo-

predjeljenjemalihnaroda

.“

Na samoj konferenciji prevla-

dale su zakulisne igre, kojima

jedirigovalaFrancuska (čaksu

marginalizovaliprijedlogame-

ričkog predśednika Vilsona u

14 tačaka, koji je sadržao i dio o

pravednom rješenju crnogor-

ske države). Što nam vrijedi

sadaizvinjenjezvaničnogPari-

za za grijehove načinjene pre-

ma Crnoj Gori prije sto godi-

na!?

PrvojeVrhovnisavjetMirovne

konferencije, „

odlukom br. 50,

od 13. januara 1919, utvrdio pra-

vo Crne Gore da na Mirovnoj

konferenciji bude predstavljena

sa jednim delegatom, čime je

implicitnopotvrđenopostojanje

CrneGore kao suverene države,

iako su već bili proglašeni i pri-

sajedinjenje Crne Gore Srbiji i

stvaranje države jugosloven-

skihnaroda i zemalja

“.

Vrhovni savjet Mirovne konfe-

rencije 22. januara obećao je

crnogorskomnarodu da se slo-

bodno izjasni o političkoj formi

svoje buduće uprave“ kada se za

to ukaže „dobra prilika

“. Ta pri-

lika ječekanaskoro jedanvijek!

Sva događanja oko Mirovne

konferencije i položaja Crne

Gorenavele suVorenadanapi-

še knjigu– „CrnaGora –zločin

Mirovnekonferencije“(„Mon-

tenegro the crime of the peace

conference“), objavljenu u

Njujorku 1922. godine. Po po-

vratku u Ameriku Voren nije

prekinuodjelatnost i zalaganje

za Crnu Goru. Godine 1924. u

Njujorku je postao član „Me-

đunarodnog komiteta za od-

branu crnogorske nezavisno-

sti“.

Voren je živio život ispunjen

kreativnim dometima, sport-

skimuspjesimaimoralnimsta-

vovima.Predkrajživotajeizja-

vio da ne vjeruje da je bilo ko

drugiimaotakozanimljivživot

kaoon.Umro jeuNjujorku, 24.

januara 1943. godine.

Njegovaknjigajedoživjelaviše

izdanja, a kod nas je prvi put

prevedena tek 2000. godine,

izdavač Kulturno-prosvjetna

zajednica Podgorice, prije-

vod DraganM. Vugdelić.

O knjizi je Ž. Andrija-

šević zapisao: „

U

cjelini gledano, knji-

ga Vitni Vorena

„Crna Gora – zlo-

čin Mirovne kon-

ferencije“ pred-

stavlja koristan

dio obimne litera-

tureocrnogorskom

pitanju, pitanjukoje

jeuCrnojGorioduvi-

jek „manjinska zaba-

va“. Priređivaču knjige,

dr Branislavu Maroviću,

treba odati priznanje na an-

gažovanju da se knjiga objavi i

na pravi način prezentuje savre-

menomčitaocu

.“

Proročkeriječi

Vrijedi iz ove Vorenove knjige

prenijeti akcente koji i danas

stoje. U predgovoru, govoreći

o Crnoj Gori kaže: „

Tamo je,

1914. godine, počela velika dra-

ma. Zaplet i lica su šekspirov-

ska... sa elementima (kralja)

Lira, Otela i Magbeta. Crna

GorajeKordelija–razbaštinje-

na kćer. ALediMagbet je Srbi-

ja! Ona hoda obalomJadrana i

nastoji da spere mrlje krvi sa

svojihgrešnihprstiju.Ali oni se

ne čiste, iako ih pere u sedam

mora

.“ Kasnije daje osnovne

stavove: „

Ako pustimo Srbiju i

njene saučesnike da konačno

dotuku ranjenu suverenost Cr-

neGore,mi jačamo svaku ruku

koja udara na bezbjednost svi-

jeta.Akodopustimodabalkan-

ska laž prođe kao istina, potko-

paćemo temelje sopstvene

slobode

.“

Nedvosmislena je njegova

uvjerenost da je „

Amerika

obavezna da učestvuje u obe-

zbjeđenju pravde

“... „

Jedina

nadaAmerikeda izbjegne laži

je da se suoči sa istinom i dje-

luje odmah

.“Uočio je i poten-

cirao ono što je na jednoj

strani narod, a na drugoj oni

koji su na vlasti: „

Nema ovdje

namjere da se kaže ni riječ

protiv srpskog naroda. Na-

protiv, pokazati kako ga nje-

govi vladari i diplomate po-

grešno predstavljaju znači

pokazati ga svijetu na pravi-

lan način

.“ Voren je prozreo

spletkarenja i nepočinstva

kojimaseslužilasrpskavlada

u klevetanju Crne Gore i

ostarjelog kralja Nikole, ko-

jemu nijesu mogli oprostiti

dobročinstvo prema njima

ispoljeno: „

Loza Karađorđe-

vića nikad ne bi uspjela toliko

koliko jeste bez usluga ljudi

koji su od intrige napravili

pravuumjetnost

.“

U oktobru 1919. konstatovao

je povodomMirovne konfe-

rencije: „

Zločin je Crna Gora

– zbrisana sa karte, mada ne

svijeta – i jednog dana taj zlo-

čin se mora okajati... Njemač-

kasesiledžijskiponijelaprema

Belgiji. Ali kada Srbija ispolji

svoje siledžijstvo prema Crnoj

Gori, niko ni ruku ne digne da

prekine to nasilje. Za-

što?JerjeSrbijauspješnolaga-

la, a savjest čovječanstva koja

mrzi laž još je nije razotkrila

.“

„Štagod mogao misliti o

konfederaciji ili savezima,

crnogorski narod nikad nije

izrazio želju da se odrekne

svojegpostojanjakaoposebne

nacije.“

Sumirajući sve iznio je pro-

ročke riječi: „Crna Gora ne

može biti osvojena. Ona će

nastaviti da se bori dok ne iz-

bori svoj povratak, pa makar

to trajalo čitav vijek!“

Dio iz knjige Vitnija Vorena

zaista djeluje proročanski,

kada je riječ o obnovi crno-

gorske nezavisnosti i podršci

SAD stremljenju crnogor-

skih građana da, nakon ras-

padaJugoslavije, imajusvoju

državu: „

Takođe nas obave-

zuju obećanja data na mirov-

noj konferenciji.Ataobećanja

su znana narodu Sjedinjenih

Američkih Država i nikad ni-

jesu porečena... Kada snage

slobode i pravde iznutra i spo-

lja počnu da djeluju u harmo-

niji, Crna Gora će biti obnov-

ljena

.“

DraganB.PEROVIĆ

(

ŚUTRA:

Plemenitamisija

američkogCrnogorca)

1

Voren i

Petanović Naiad bili

su ljudi od integriteta koji su,

u doba koje nije davalo razloga

za optimizam, pokazali hrabrost,

ljubav, poštovanje i vjeru u

uskrsnuće Crne Gore. Žigosali su

prevaru, intrige i međunarodno

„šibicarenje“; iznijeli su predviđanja

i gotovo proročke stavove

o sudbini Crne Gore i stanju u

svjetskim geopolitičkim

relacijama

Nikola

PetanovićNaiad

MirovnakonferencijauParizu

V. Voren, KulauKjaravaleu,Milano, akvarel, 1887.

Vitni Voren

Većina onih koji

suprije i poslije

toga pisali oCrnoj

Gori i Crnogor-

cima izražavali su

poštovanje i divljenje

za slobodarski duh i

vječnuborbu za slo-

bodu i nezavisnost.

Gledajući današnje

stanje, nemožemo a

da se ne zapitamo: đe

se đedoše ona Crna

Gora i oni Crnogorci

koje su stranci voljeli,

cijenili i poštovali?