Table of Contents Table of Contents
Previous Page  25 / 48 Next Page
Information
Show Menu
Previous Page 25 / 48 Next Page
Page Background

25

Pobjeda

Ponedjeljak, 25. decembar 2017.

Drugi pišu

Bivši predsjednik Hrvatske St-

jepan Mesić omiljena je meta

desnice. Haška presuda herce-

govačkoj šestorici i javno sa-

moubistvoSlobodanaPraljkau

haškoj sudnici oživjeli su novi

niz napada na njega.

Zdesna ga zbog saradnje i svje-

dočenja u postupcima pred

Haškim sudom etiketiraju kao

glavnog „izdajnika hrvatskih

nacionalnih interesa“, a gene-

ral HOS-a Ante Prkačin traži

njegovojavnovješanje.Hajcise

pridružio i dioHDZ-ovaca po-

put Drage Krpine, a predsjed-

nik Savetodavnog vijeća

HDZ-a Vladimir Šeks pozvao

jeDORHdasepozabavinavod-

nimMesićevim „lažnim svje-

dočenjem“ pred Haškim su-

dom.

Iako je na inicijativuMosta Sa-

bor ukinuo Kancelariju bivšeg

predsjednika, Mesić, koji ovog

Badnjaka navršava 83 godine,

još je daleko od toga da sa svoj-

im vršnjacima šeta po Trgu

bana Jelačića i hrani golubove.

I dalje na poziv različitih insti-

tucijaivladaputujesvijetom.U

intervjuza espresso.rsMesić je

otkrioneke pojedinosti.

Na pitanje u koliko je haških

postupaka svedočio Mesić je

naveodajetobiloupostupcima

bivšemvukovarskomgradona-

čelniku Slavku Dokmanoviću,

u postupku SlobodanuMiloše-

viću i u suđenjugeneraluTiho-

miruBlaškiću.

Naveojedanematajnihsvjedo-

čenja.tedajebiozaštićenisvje-

dok i to zato što je 1998. uoči

svjedočenjauprocesugeneralu

TihomiruBlaškićuprotivnjega

pokrenuta orkestrirana kam-

panja u kojoj su prednjačile tri

novinarke, ili kako smo ih tada

zvali, „tri gracije“: Olga Raml-

jak, Aleksa Crnjaković i Dunja

Ujević. One su najviše dizale

temperaturu. I zato je, kaže,

pristao da za početak bude

zaštićeni svjedok. „To, među-

tim, ne znači da je riječ o taj-

nom svedočenju. Nema tu ni-

kakve tajne“, navodiMesić.

Na optužbe da je upravonjego-

cv iskazupredmetuBlaškić, ali

i dokumenti koji su izKancera-

lije predsjednika poslati uHag,

doveli do osuđujućih presuda

HrvatimauBiHnavodi da su to

konstrukcije.

Na konstataciju da ga optužuju

da je teretio hrvatski državni

vrhzaumiješanosturatuBosni

iHercegoviniMesić kaže:

„Tosutakođekonstrukcije.Go

-

vorio sam ono što je zabieljže-

no na višemjesta u svimmojim

svjedočenjima pred Haškim

sudom. Zaštomenepitajuosv-

jedočenju u slučaju Slobodana

Miloševića i Slavka Dokmano-

vića? Zašto one koji me napa-

daju to ne interesuje? U Beo-

gradu sam 1990. razgovarao s

Borislavom Jovićem koji je u

isto vrijeme kad i ja bio član

Predsjedništva SFRJ. Rekao

sammu da bi bilo dobro da za-

ustavimo „balvan revoluciju“,

da sjednemo za sto, da pitanja

kojamoramorazriješitirazrije-

šimo bez oružja jer rješavanje

problema balvanima Srbe u

Hrvatskoj vodi u samoubistvo.

Pitao samga trebaju li Srbiji Sr-

bi u Hrvatskoj? Odgovorio je –

ne. Pitao sam ga treba li Srbiji

hrvatska teritorija. Odgovorio

je – ne treba. A, što vama treba,

pitaosam.Odgovorio je–nama

treba 63 posto Bosne i Herce-

govine. To je, rekao mi je, bilo

srpsko, jest srpsko i srpskomo-

ra ostati. Rekao sam – ako je to

tako, idemo onda ti, ja, Franjo

Tuđman i SlobodanMilošević

sjesti za sto pa da vidimo o koj-

im problemima se u Hrvatskoj

radi, pa da se oni pokušaju rije-

šitikrozinstitucijeuHrvatskoj,

bez balvan-revolucije i oružja.

Zvao je Miloševića i on se slo-

žio. Odmah sam sjeo na avion i

odletio u Zagreb jer nisamhtio

o tome s Tuđmanom razgova-

rati telefonom. Prenio sampri-

jedlog Tuđmanu i on se složio.

Međutim, to je Tuđmanu bio

signal da bi bilo dobro da on

sjedne sMiloševićemi on jeza-

ista za 1991. dogovorio njihov

susret uKarađorđevu.“

To je, kažeMesić, bioprvi fizič-

ki susret Tuđmana i Miloše-

vića.

„Taj se susret održaobezmene,

a Milošević je na njega došao

bez Borislava Jovića. Uvijek

sampetkomisubotomdolaziiz

Beograda uZagreb, i mi smo ga

čekali da se vrati izKarađorđe-

va. Prije toga susreta rekao sam

mu da me smeta što se on odr-

žava u Karađorđevu, ali on je

rekao– sasvimje svejedno gdje

ću se s njim naći, najvažnije je

da čujem šta on želi. Na taj

sastanak u Karađorđevu iz Hr-

vatske su otišli Tuđman i šef

njegovogkabinetaHrvojeŠari-

nić.Kadsusenjihdvojicavrati-

liizKarađorđeva,sastalismose

s ljudima iz tadašnjeg hrvat-

skog državnog vrha. Imali smo

po stolovima kafu, čaj, neko

piće.

Tuđman je ušao u sobu i rekao

– raščistite odmah stolove, Hr-

voje,dajkarte.ItadajeTuđman

objasnio šta Milošević predla-

že. Rekao jedaHrvatskoj pred-

laže banovinske granice plus

Cazin, Kladušu i Bihać. Prenio

je štomu je točno rekao Slobo-

danMilošević. Rekao je: „Fran-

ja, ti uzmi Cazin, Kladušu i Bi-

hać, to meni ne treba, to je

takozvana ‘turska Hrvatska’“.

Upitao sam Tuđmana – a što

kaže Alija? Odgovorio mi je:

„Što ima Alija pitati, kad se

hrvatske i srpskemakaze slože,

nema Alija što pitati“. Rekao

sammu – slušaj, to onda znači

rat. Rekao je: „Ma kakav rat, to

je izbjegavanje rata“. Tako je

otpriliketekaotajrazgovor.Po

-

slije toga Tuđman je otišao i na

drugi sastanak s Miloše-

vićem…“

Na pitanje ko je sve s hrvatske

strane bio na tom sastanku na

kojem je Tuđman izvijestio o

prvomsusretusMiloševićemu

KarađorđevuMesić kaže da je

bioprisutankompletantadašn-

ji hrvatski državni vrh, od Jože

Manolića pa dalje.

Mesić navodi i da je već nakon

prvog susreta Tuđman – Mi-

loševićznaodanjihdvojicado-

govarajupodjeluBiH.

„To je bio prijedlog Slobodana

Miloševića. On nam nije rekao

da je to prihvatio već da je to

prijedlog Slobodana Miloše-

vića, ali bilo je očito da je s tim

prijedlogombiooduševljen.Na

drugi sastanak s Miloševićem,

Tuđmanjeotišaoujednodrugo

lovište,Tikveš,alimenevišeni-

je zvao na sastanak na kojem je

referisao o njemu, tako da ne

znam što je na kraju dogovore-

no. U svakomslučaju, prijedlo-

gom Slobodana Miloševića na

prvom sastanku o podjeli Bos-

ne bio je oduševljen“.

Mesić navodi da niko od

članova hrvatskog državnog

vrha ni na koji način nije rea-

girao na priču o podjeli BiH.

Osimšto je, kaže, onpitao šta je

u tom slučaju s Alijom Izetbe-

govićem.

Strana je ljudskoj prirodi idejao

praštanju,mnogojeprirodibliži

Mojsije,kojikažeokozaokozub

zazub,negoIsuskojikažekote-

be kamenom ti njega hljebom,

kaže bh. akademik i književnik

AbdulahSidran

Sinoć jebeogradskapublikapo-

slije dugo vremena uZadužbini

Ilije Kolarca vidjjela bosan-

skohercegovačkog književnika,

scenaristu i akademikaAbdula-

ha Sidrana, u okviru program-

skogciklusa „Poezijauživo“.

AbdulahSidranzaN1kažedane

zna ni samkoliko ima pjesama i

dodajedanepišemnogo,većsa-

mokadmora.

„50 godina pišem, rijetki su bili

trenuci da se u trenutku pisanja

čovjekosjećasretnim,pisanjeje

težakposao,rudarujamina600

metara ispodzemljeu tokurad-

nog vremena izgubi dvije-tri

kile,aoddvijedočetirikileizgu-

bi velemajstor šaha dok odigra

partiju. Tako je i pisanje težak

posao, o kome ne znaju oni koji

nisu unutra. Ako me vidite da

peremsudove,toznačidamini-

je do pisanja. Moj je život tekao

takodanisamrazmišljaooknji-

ževnosti,većkakodapreživim“,

kažeSidran.

On ističeda ima lijepa iskustva i

da zna šta znači kada treba izaći

pred publiku i koliko je važno

procijeniti obrazovni nivo i

mentalni sklop.

„Na Kolarcu sam nastupao pre

30-40 godina, nemam ideju

kakva me publika očekuje,

uzdam se u sposobnost impro-

vizacije i da ću znati da je prila-

godim.Trebadatipresjekonoga

što jesamkao pjesnik. Kazivaću

takodakonikadnije čuozame-

ne stekne uvid na šta sam ja po-

trošio 50 godina i ima li šansi da

seposlijemogodlaska sve toza-

drži u memoriji unutar naših

jezika“.

Sidran navodi da je najpamet-

niju rečenicu u istoriji napisao

Marks, kada je kazao da „tradi-

cija svihmrtvih kao mora prit-

ska mozgove živih“ i dodaje da

je prokletstvo naših prostora

sadržano u tome - da kod nas

prošlostneprolazi.

„VukKrnjevićjeimaostihzako-

jim smo išli kao geslo - sudbina

očeva je u našim rukama - naša

sudbina i sudbina naših unuka

je u rukama naših očeva i dedo-

va

,dotlejebioupravuMarks.Ja

samusvojojknjizinaveodeseti-

nuprimjera gdje se ova tezapo-

kazuje potpuno egzaktnom, sin

četnika je otišao u četnike, sin

partizana je ostao u Sarajevu da

bude u ulozi žrtve. Mržnja je

idiotska, apstraktna pojava, ima

ipojavaiosobakojenekrijemda

mrzim, neću da se pravimbolj-

im nego što jesam. Strana je

ljudskoj prirodi ideja o praštan-

ju,mnogo jeprirodi bližiMojsi-

je, koji kaže oko za oko zub za

zub, nego Isus koji kaže ko tebe

kamenomtinjegahljebom.Tre-

bavelikaborbasasamimsobom

da bi čovjek dosegao taj nivo pa

damožebitivelikodušanijakda

zanemarujeuvredu“.

Na pitanje da li su narodi sada

isti kao oni prije ratova, Sidran

kažeda izbjegavaupotrebupoj-

ma narod, jer kako smatra da je

ta riječpraznaodsadržaja.

„Kad se u Sarajevu svađam, ja

kažem - slušaj, bošnjački narod

je onaj što na utakmice nosi

baklje, pa se potuku i onda se u

vijestimavišepišeotome,aboš-

njački narod je i onaj štonapuni

pozorište i gledaMadamBater-

flaj. I termin nacionalizam je

postao prazan jer je sveden na

puki instrument za vladanje. Ta

vlast koja ima instrumenteuru-

kama može da oblikuje narod i

dužna je da ga oblikuje. Mi smo

imalinesrećudanaszadesiepo-

ha ukojoj se oblikovanje dešava

na uništiteljski način, na način

gdje ćete kod kontejnera vidjeti

univerzitetskog profesora, dok

neko potroši 50.000 maraka u

kockarnici i tomunijevažno“.

Ubiome bog ako ima išta nedo-

tupavnije od srpskih lingvista.

Čim je objavljeno da je komitet

američke kongresne biblioteke

priznao crnogorski jezik kao

samostalan; jezik kojim se

govori u Crnoj Gori dobio je

kod u okviru ISOmeđunarod-

nog standarda - u Srbiji je već

počela uzbuna.

Tako Informer od srijede 13.

decembra donosi naslov „Pri-

znanje crnogorskog politička

provokacija“. U istom Informe-

ru lingvista Veljko Brborić tvrdi:

„To da je crnogorski zaseban

jezik nikada neće biti prihva-

ćeno od strane stručnjaka, jer

je jasno da se radi o srpskom

jeziku. Svako ko se razume u

ovumateriju zna da srpski jezik

čini 90 odsto tog takozvanog

crnogorskog jezika. Postoje

neke male razlike ali one nisu

ni izbliza dovoljne da bi se to

nazvalo zasebnim jezikom“.

E, sad zapitajmo lingvistu Brbo-

rića kako je Hrvatima dozvolio

da imaju svoj jezik, kad se radi,

takođe, omanjim razlikama

između srpskog i hrvatskog, a

međusobno se odlično razu-

miju? Uostalom to je doskoro

bio jedan srpskohrvatski ili

hrvatskosrpski jezik. Nije, dakle,

ni srpski bio samostalan. A sad

ga, slijedeći samo zdravu logi-

ku, dalje zapitajmo: zbog čega

crnogorski jezik nije dijalekat

hrvatskog jezika, kad nam je

zbog ijekavice hrvatski bliži i

prirodniji od srpske ekavice? I

ne samo to, nego do juče jedan

jezik, srpskohrvatski ili hrvat-

skosrpski, a ispada da je crno-

gorski samo dijalekat srpskoga

jezika? Prazne glave, debelo

opterećene srpskim endem-

skim nacionalizmom, odmah

se uvaljuju u nevolje? Kad bi,

recimo, Crnogorci prihvatili da

im je jezik dijalekatska varijanta

hrvatskog jezika, gotovo sam

siguran da bi srpski lingvisti bili

spremni da odmah priznaju

crnogorski jezik, samo da mi

Crnogorci jezički ne počnemo

da svojatamo Hrvate. Eto, to

je njihova nauka. A sadmalo

razmotrimo čiji je to jezik kojim

Srbi mašu kao svojim? Više od

polovine Srbije tim jezikom

ne govori. Ni Južna ni Istočna

Srbija bukvalno nemaju pade-

ža. Ne govori se tim jezičkim

standardomni u Vojvodini.

Pa što ćemo sad? Neko drugi

je taj jezik donio u Srbiju. Da li

samo Vuk, ili je jezik prirodno

išao sa juga na sjever? Nipošto

obratno. To važi za jezik i Srba

i Hrvata, A sad zamislimo da

Crnogorci, koji su vjekovima

živjeli u izolaciji, pogotovo od

Srba, manje od Hrvata, govore

srpskim jezikom koga nijesu

imali prilike ni da čuju. U doba

dinastije Petrovića sa Hrvatima

su se, koliko toliko održavale i

kulturne i političke veze, poseb-

no sa Dubrovnikom, a u Njego-

ševo vrijeme i sa Zagrebom.

Poslušajmo drugog srpskog

lingvistu osimBrborića: „Lin-

gvista Vlado Đukanović kaže

za Informer da srpski, hrvatski

i crnogorski jezik pojedinačno

ne postoje i da su to samo razli-

čiti nazivi za jedan zajednički

jezik. Svi iz zemalja nekadašnje

Jugoslavije se međusobno

razumeju, tako da je to što

je Crna Gora dobila kod za

crnogorski jezik samo politička

stvar. Razlika u izgovoru sva-

kako ima, ali se ovdje ne govori

o dijalekatskim razlikama koje

su prirodne, već o nivou koji se

zove standardni jezik“. Istinu

da postoje i slovenački i make-

donski jezik srpski lingvisti

ne uspijevaju da vide. Dakle,

lingvista Vlado Đukanović

smatra da su i srpski i hrvatski

i crnogorski jezik samo različiti

nazivi za jedan zajednički. Ipak

se ne usuđuje da Hrvatima, a

pogotovu Srbima, ukine pravo

ne samo na naziv. Jedino za

crnogorski kaže „samo politič-

ka stvar“! Zar nijesu isto toliko

„samo politička stvar“ i srpski i

hrvatski. Ako je crnogorski jezik

dijalekat srpskog, isto toliko, a

možda i s nešto više prava, se

crnogorski može posmatrati i

kao dijalekat hrvatskog. Stvar

je u tome da srpskim lingvisti-

ma, kad je Crna Gora u pitanju,

pada zavjesa. Tu više nema ni

logike ni lingvistike. Poslušajte

sada kapitalnu glupost koju je

za Informer izgovorio lingvista

Brborić: „smatramda su Ame-

rikanci priznali „crnogorski“

jezik da bi opravdali postojanje

sopstvenog, koji je zapravo

engleski“. Zaista su Amerikanci

predugo čekali da bi tek poja-

vom, odnosno priznanjem

crnogorskog jezika, skrenuli

pažnju na sopstveni. „koji je

zapravo engleski?“. Kakvo

otkriće, kakva lucidija?

Budite sigurni da će srpski lin-

gvisti ovaj priznati crnogorski

jezički kod neprestano nastojati

da negiraju i karikiraju, tako

da će timpovodom izgovoriti

antologiju gluposti kojih neće

biti svjesni. Ništa srpske naci-

onaliste tako ne boli kao crno-

gorsko nacionalno, državno,

jezičko, kulturno i crkveno pita-

nje. Očekujemo još najavljenu

Rezoluciju o opstanku Srba? To

će biti posebno veselo. Odav-

no Srbi nijesu imali neki novi

memorandum. A bez memo-

randuma, očigledno, ne mogu.

STAV

Jezički kod

»

Piše:

RajkoCEROVIČ

Mesić otkrio

tajni dogovor

Miloševića i

Tuđmana

Sidran: Mržnja je idiotska pojava