Table of Contents Table of Contents
Previous Page  9 / 48 Next Page
Information
Show Menu
Previous Page 9 / 48 Next Page
Page Background

9

Pobjeda

Nedjelja, 17. decembar 2017.

Intervju

PODGORICA

Crnogor-

ci su do prije sedmicu da-

na bili jedan od rijetkih

naroda na svijetu koji,

uprkos stavovima rele-

vantnih lingvista i slavi-

stičkihcentarakojiposto-

janja jezika s njihovim

nacionalnimimenomtre-

tiraju kao aksiom, nijesu

imali oficijelno priznanje

da crnogorski jezik po-

stoji pa je cjelokupna nji-

hova pismenost u inter-

nacionalnom sistemu

katalogizacije knjiga tre-

tirana kao srpska. Ne tre-

ba topripisivati nezainte-

resovanosti Crnogoraca

da pod svojim imenom

nađu sebi dostojno mje-

sto među narodima i

efektom do perfekcije iz-

građenog mehanizma sa-

monegacije unutar crno-

gorskogbića. Crnogorsku

inicijativu za priznanjem

crnogorskog jezikaUjedi-

njeni savjetodavni komi-

tet za kodifikaciju jezika,

sa sjedištemu kongresnoj

biblioteci u Vašingtonu,

ignorisao je godinama.

Opstrukcije su, kažu do-

bro obaviješteni ljudi, sti-

zale sa beogradskih adre-

sa. Prvi pisani zahtjev za

dodjelu međunarodnog

koda Nacionalna biblio-

teka „Đurđe Crnojević“

uputila je Tehničkomko-

mitetu ISO 639 u julu

2008. godine. Dokumen-

tacija je kmpletirana i

proslijeđena u Vašington

u septembru 2015. Za-

htjev je, nakon brojnih

procedura, odobren je u

petak 8. decembra 2017.

godine. Taj istorijski do-

gađaj koji po značaju u

novijoj povijesti nema

pandama u sistemu crno-

gorske kulture za Pobje-

du komentariše dekan

Fakuteta za crnogorski

jezikiknjiževnostprof.dr

AdnanČirgić.

POBJEDA:

Odlukom

Tehničkog komiteta

ISO 639-2 za međuna-

rodnukodifikacijujezi-

ka u Vašingtonu zva-

nično je stavljena tačka

na tlapnju starih i re-

centnih srpskih nacio-

nalista o crnogorskom

jeziku kao varijanti

srpskog.Kako ličnodo-

življavate taj čin?

ČIRGIĆ:

Dobijanjem

međunarodnoga koda za

crnogorski jeziknaš je je-

zik ujedno stekao i me-

đunarodno priznanje. Za

jeziksamposebi tačinje-

nica nije od osobitoga

značaja, ali jeste za drža-

vuCrnuGoru i za utvrđi-

vanje našega državnog i

nacionalnog identiteta.

Dobijanje međunarod-

noga koda nosi jasnu po-

ruku - crnogorski jezik

postoji, izanjega stoji na-

rod koji njime govori, dr-

žava u kojoj se koristi i

knjigeukojima jeopisan.

Ni dosad niko dobrona-

mjeran nije dovodio u

Adnan Čirgić, dekan Fakulteta za crnogorski jezik i književnosti

Odnos prema jezikudio

je nacionalnoga ponosa

Ostvarenje višedecenijskog sna

POBJEDA:

Imali ste, pretpostav-

ljam, dovoljno vremena imotiva da uoči-

te kako javnost tretira priznanje crnogor-

skog jezika uVašingtonu? Što je posebno

privukloVašupažnju?

ČIRGIĆ:

Pred činjenicomda smo dobili dugo

očekivani kod nije se moglo naći ništa važni-

je što bi mi privuklo pažnju. Ne znam je li bilo

negativnih reakcija, nije me to ni zanimalo.

Znamda je na Fakultetu za crnogorski jezik

i književnost ta vijest izazvala prazničnu

atmosferu; bezbroj prijatelja i kolega zvalo

me da podijelimo radost ostvarenja višede-

cenijskoga crnogorskog sna. Crna Gora bez

ključnih stubova svoga identiteta faktički

može funkcionisati samo kao segment tuđe-

ga kulturnog korpusa, region ili pokrajina

neke druge kulture. Međunarodno priznanje

crnogorskoga jezika vidim kao po važnosti

prvi čin nakonmeđunarodnoga priznanja

crnogorske države. Kompletna djelatnost

Fakulteta za crnogorski jezik i književnost,

koji je zajedno s Nacionalnombibliotekom

„Đurđe Crnojević“ i Institutom za standardi-

zaciju Crne Gore radio na dokumentaciji za

dobijanje koda, tim činomdobila je potvrdu

i priznanje. Time je međunarodno priznanje

dobio i radmontenegrista starije generacije,

prije svega Vojislava P. Nikčevića i Radosla-

va Rotkovića, koji su utirali put priznanju i

standardizaciji crnogorskoga jezika. To je i

posebno priznanje za tim koji je učestvovao

u standardizaciji crnogorskoga jezika: Milen-

ko A. Perović, Josip Silić, Ljudmila Vasiljeva i

Jelena Šušanj. Kao član toga tima i samośe-

ćam zadovoljstvo i ličnu satisfakciju za rad.

Zamjeru stvari

uzimano je ono što

nije naše, pa je naše

po automatizmu

postajalo

pogrešno.

Dobijanje

međunarodnoga

koda nosi

jasnu poruku –

crnogorski jezik

postoji, iza njega

stoji narod koji

njime govori, država

u kojoj se koristi i

knjige u kojima

je opisan

njime govori, država

Jezikukao jednome

odnosilaca identi-

teta (i državnoga i

nacionalnoga) ne

posvećuje se

neophodna

pažnja

Prednašimustano-

vama je ozbiljan za-

datakdabez kom-

pleksa inferiornosti

priđuproučavanju i

afirmaciji ukupne

baštine

Negiranje crnogor-

skoga jezikanikad

nije imalonaučnu

podlogu - bila je to

otvorena ili skrive-

nanegacija Crne

Gore

pitanje postojanje crnogor-

skoga jezika. Negiranje cr-

nogorskoga jezika nikad ni-

je imalo naučnu podlogu

- bila je to otvorena ili skri-

vena negacija Crne Gore,

neki vid savremenoga okul-

tizma protiv napretka drža-

ve.Crnogorcinemoguimati

jezik, ne mogu imati crkvu,

ne mogu imati naciju - du-

goročno dakle ne mogu biti

država, to jeporukakojuču-

jemo svakodnevno. Stoga je

međunarodni čin priznanja

crnogorskoga jezika prvo-

razredni praznik za jeziko-

slovnu montenegristiku!

Crnogorski jezik, ovakav

kakav jeste i kako jestandar-

dizovan, od strane krovne

svjetske ustanove priznat je

kao poseban jezik koji ima

svoj poseban međunarodni

kod.Stomčinjenicommogu

da se pomire ili da nadnjom

tuguju svi oni koji su tvrdili

da crnogorski jezik ne po-

stoji ili da je neadekvatno

standardizovan. I ne bih se

više zadržavao na prevazi-

đenimmišljenjima koja po-

tiču iz polovineXIXvijeka.

POBJEDA:

Prepoznajete

li u svakodnevnomdjelo-

vanju naučnih institucija,

u sistemu kulture, obra-

zovnom sistemu i mediji-

ma znakove spremnosti

da počnu da odlučnije

afirmišu specifičnosti i

autentičnosti crnogor-

skoga jezika. Prepoznaje-

te li spremnosti da se kao

crnogorski orjentisana

strana aktivnije i odlučni-

je postave prema aktuel-

nim identitetskim kon-

fliktima?

ČIRGIĆ:

Jeziku kao jedno-

me od nosilaca identiteta (i

državnoga i nacionalnoga)

ne posvećuje se neophodna

pažnja. No to je falinka koja

karakteriše kompletan rad

ustanovakojesuosnovaneu

cilju očuvanja i promocije

kulturne baštine u najširem

smislu. U ne tako davnoj

prošlostiCrnaGora jepatila

od nedostatka institucija.

Danas institucije pate od

nerada. I nije to samo zbog

nedostatka novca, koliko je

u pitanju nedostatak elana i

posvećenosti. Svi smoseveć

navikli na pozere koji umje-

sto stvarnoga naučnog pre-

gnuća, umjesto istraživanja

i rezultata nude ispraznu

priču o projektima što ne

daju nikakve upotrebljive

rezultate. Naša baština tru-

ne po arhivima u koje malo

ko ulazi, a saznanja nam se

zasnivaju na istraživanjima

koja su u najboljem slučaju

obavljena prije pola vijeka.

POBJEDA:

Često semože

čuti da je u problemu ne-

dostatkukadra...

ČIRGIĆ:

To nije tačno. Čini

seprijedakadar čestonema

prilikuda pokaže svoje spo-

sobnosti. U radu Fakulteta

za crnogorski jezik i knji-

ževnostutosamsevišeputa

uvjerio. Fakultet, kao na-

sljednik Instituta, što svo-

jim snagama što potpomo-

gnut kadrovski spoljnim

saradnicima, završio je ne-

koliko kapitalnih projekata

iz crnogorske kulture za

svega sedam godina. Objav-

ljeno je oko sto dvadeset re-

prezentativnih izdanja iz

oblasti nauke o jeziku i nau-

ke oknjiževnosti.Međutim,

kapaciteti Fakulteta ne mo-

guzadovoljiti svepotrebeza

izučavanje naše isuviše du-

ge i bogatekulturnebaštine.

Sdruge strane, unašoj drža-

vi funkcionišu organizacije,

kadrovski i finansijski vrlo

dobro obezbijeđene, koje

promovišu stavove što po-

drivaju kulturne temelje

ovezemlje.Njihovse rad i te

kakodobroośeća.Utome

svijetlu dobijanje među-

narodnoga koda za crno-

gorski jezik dobija još ve-

ći značaj.

POBJEDA:

U razgovo-

rimasaljudimakojinje-

guju krajnje pozitivan

odnos prema crnogor-

skom jeziku, često se

čujeda jeustavnoodre-

đenje crnogorskg jezi-

ka kao zvaničnog sred-

stva komunikacije u

državi Crnoj Gori u

praksi nezavršena, ne-

dopričana priča. Gdje

prepoznajete najsnaž-

nije centre otpora cr-

nogorskomjeziku?

ČIRGIĆ:

Mislim da sam

djelimičnovećodgovorio

na to pitanje. Fakat je da

međustanovnicimaCrne

Gore ne postoje jezičke

razlike koje bi bile uslov-

ljene njihovim nacional-

nim izjašnjavanjem. Ra-

zlika se tiču imenovanja

jezika, a to je polje politi-

ke, ili - u našem slučaju -

politikantstva.Zanimljivo

je da se tipične crnogorske

jezičke karakteristike (di-

jalekatske osobito) najbo-

lje čuvaju u govoru upravo

onoga dijela stanovništva

koje tvrdi da ne govori cr-

nogorskimjezikom.Nega-

tivan odnos prema sop-

stvenome jeziku nije

nešto što karakteriše ve-

ćinu zemalja i naroda.

Naprotiv, odnos prema

sopstvenome jeziku če-

sto je dio nacionalnoga

ponosa. Kod nas je situa-

cija neobična utoliko što

jedan dio građana svoj

identitet gradi na kultur-

nim vrijednostima koje

potiču izvan granica ove

zemlje.

POBJEDA:

To je nešto

što je novina našega

vremena?

ČIRGIĆ:

Da. Korijene

tome treba tražiti u sto-

pedesetogodišnjoj poli-

tici koja je Crnu Goru

tretirala kao tuđi region.

Zamjeru stvari uzimano

je ono što nije naše, pa je

naše po automatizmu

postajalo pogrešno. To-

me danas doprinose po-

sebno oni politički su-

bjekti koji se faktički

bore za ukidanje crno-

gorske samostalnosti.

Tome doprinose i poje-

dini intelektualci i novi-

nari koji susena različite

načine u prethodnih de-

setakgodina svimsilama

borili da stvore negativ-

nu sliku o crnogorskome

jeziku. Zato je pred na-

šimustanovamaozbiljan

zadatak da bez komplek-

sa inferiornosti priđu

proučavanju i afirmaciji

ukupne baštine koja je

takva da bi nam na njoj

mogle pozaviđeti i mno-

gorazvijenijezemlje, ali i

da zaustave dalje poku-

šaje otuđivanja naše ba-

štine.

VlatkoSIMUNOVIĆ