Table of Contents Table of Contents
Previous Page  22 / 52 Next Page
Information
Show Menu
Previous Page 22 / 52 Next Page
Page Background

22

Pobjeda

Petak, 8. decembar 2017.

Drugi pišu

Prosječan balkanski muška-

rac lošepodnosi ženskoodbi-

janje. Ozbiljno mu uzdrma

samopouzdanje ako mu se

žena sviđa, a on se ne sviđa

njoj.Nerazumijezaštotonije

uzajamno. Osjeća se izigrano

i poniženo i može čak postati

nasilan. Vidite u novinama,

ne prođe tjedan da neki naš

idiot ne ubije neku jadnicu

koja ga nije htjela.

Češće je ipak, srećom, da se

gospodin samo naljuti i dami

koja ga je odbila reče nešto

uvredljivo. ,,Timene nećeš?!“

otrese se on na nju iznenađe-

no. ,,Ti?! Pa ko si ti da mene

otkantaš?! Pogledaj se, glupa-

čo. Na šta ličiš, štraco jedna,

ne bi te štapon taka.“

U najboljem slučaju muška-

racnakonodbijanjaglumika-

koga ženanije zanimala. Kad

mu se udvaranje izjalovi, za-

niječe da se udvarao. Upitate

li ga je li bilo štogod s onom

kratke crvene kose u koju je

čeznutljivo blejao prošle su-

bote na tulumu, on kaže, ma

šta ti je, koja crvene kose, ha

ha ha, ti si sve krivo shvatio.

Eto,mi sezaletjeli

Ovo posljednje vrlo je slično

odnosu Hrvatske prema Bo-

sni i Hercegovini. Prije dva-

deset, dvadeset pet godina, u

doba Franje Tuđmana, Hr-

vatskaježudjelasebiuzetidio

teritorija susjedne zemlje.

Žudnja je bila potajna, ali

strastvena. I politički i vojno

smosezauzeli ugrabiti štove-

ćidio.Osnovali smoHrvatsku

Republiku Herceg Bosnu i

poslalivelikesnageprekogra-

nice, jednako kao što je Srbija

sdrugestranepolitičkiivojno

podupirala Republiku Srp-

sku, tek što je Republika Srp-

ska na kraju opstala, aHerceg

Bosna, eto, nije.

Mi smo se s Herceg Bosnom

precijenili. Nismo imali ljudi

ni oružja za nešto tako ambi-

ciozno i taj se objektivni ne-

dostataknikakvomsubjektiv-

nom prednošću nije dao

nadoknaditi. Popularna priča

kakoseneprijateljoduzmeod

užasa, ispraznemusecrijeva i

počne se nekontrolirano tre-

sti kad naši bojovnici pred ju-

riš zapjevaju gangu, nije se

nažalost pokazala istinitom.

Hercegovački Hrvati nisu ni

blizu bili tako neustrašivi i

sposobni ratnici kako su mi-

slilida jesu, alinisuvjerojatno

nibiligoriodsvojihneprijate-

lja. Presudilo jenaprostoda je

Srba i Bošnjaka bilo više nego

naših i nakon nekog vremena

Franji Tuđmanu i Gojku Šuš-

ku nije preostalo drugo nego

priznati da su se zaletjeli.

U ožujku 1994. potpisali smo

Washingtonski sporazum i

sveotadhrvatskavlast poriče

danamjeguzicazinulazabo-

sanskom zemljom. Unatoč

mnogim i svjedocima i doku-

mentima koji tvrde suprotno,

službeni je stav svih naših, i

hadezeovskih i esdepeovskih

vlasti, kako je Hrvatska uvi-

jek, srčano i beskompromi-

sno, zagovarala teritorijalnu

cjelovitost susjedne zemlje.

Ma, ne, Bože sačuvaj, ne bi je

minipipnuli.Bosnauopćeni-

je naš tip. Između nas nema

ništa. Bosna nam je uvijek bi-

la samo prijateljica, govore

našipolitičari,nepropuštaju-

ći ipak uvrijeđeno dodati ka-

ko su srpska osvajanja pri-

znata, a hrvatska nisu.

,,Nije da smo mi ikad željeli

da se Bosna podijeli, ali zašto

suSrbi dobili svoj dio, ami ni-

smo“, ponavljaju oni ne pri-

mjećujući kako je kontradik-

torno takonešto reći.

Kao odbijeni udvarači, počeli

smo špilati nevinost. Kad

nam nije uspjelo osvojiti bo-

sanski teritorij, zanijekali

smo da smo ga ikad osvajali.

Ako već nismomogli biti voj-

ni i politički pobjednici u Bo-

sni i Hercegovini, preostala

nam je ona jedina bijedna

utjeha poraženih. Odlučili

smo moralno pobijediti. Na

nama nema nikakve krivice,

počeli smo tvrditi. Mi smo

bolji od svih, i od Bošnjaka i

od Srba. Mi smoHrvati sama

pravednost i dobrota.

IMagdaga jepopila

Samoubojstvo Slobodana

Praljka u času kadmu je izre-

čena pravomoćna presuda za

ratni zločin savršeno se uklo-

pilouovaj koncept. Otrovko-

ji jeonpopiokaoda jenekako

svih, i Praljka i Tuđmana i

Šuška i čitavuhrvatskupoliti-

ku devedesetih učinilo

ispravnom. U konačnosti i

neopozivosti ovoga čina kao

da jekonačnoineopozivodo-

kazanodaniPraljakniHrvat-

ska nisu ništa pogriješili. Da

se Praljka i Hrvatsku kažnja-

va za nešto štonisukrivi.

No, oni ostaju krivi i tu cijan-

kalij ne pomaže. Kako bi uo-

stalom i pomogao? Cijankalij

jednako ubija i krive i neduž-

ne.Samoubojstvoništanedo-

kazuje.Daseubijajusamooni

bez grijeha, stopa samouboj-

stava značajno bi pala.

Pa i Magda Goebbels, na kra-

ju krajeva, cijanidom je ubila

svoje šestero djece i vjerojat-

no se osjećala moralno nad-

moćnom dok je to činila, ali

nas to ne impresionira. Tako-

zvani moralni pobjednici

obično susamo loši gubitnici.

Ujavnosti sevodi kampanja

rehabilitacije ratnih zloči-

naca, podmetanje priča o

prodaji Miloševića novi in-

strument kriminalizacije

VladeZoranaĐinđića,kažu

uLDP.

Završetakrada sudauHagu

označio jepočetakponovne

kampanje relativizacije od-

govornosti osuđenih ratnih

zločinaca i njihovu promo-

ciju u javnosti, piše u saop-

štenju koje potpisuje Čedo-

mir Jovanović.

„Tu kampanju predvode svi

oni koji su se posle presuda

Radovanu Karadžiću i Rat-

ku Mladiću osetili ugrože-

nim, jer ratove i patnjumili-

ona izazvala je ludačka

politika vlasti u Beogradu,

čijepreživelestruktureida-

nas nameću svoju interpre-

taciju raspada Jugoslavije“,

dodaje on. “Delovi Univer-

ziteta, Crkve, novinara, po-

litičkeelite,ljudiraspoređe-

n i h unu t a r s i s t ema i

institucija, agresivnim na-

stupom u medijima i histe-

rijom, pokušavajudapresu-

de Haškog suda predstave

kao nepravdu kojima se na-

meće kolektivna krivica.

Tamo nije suđeno srpskom

narodu, već je utvrđena ko-

mandnaidirektnaodgovor-

nost pojedinaca, i to je pre-

suda i jednoj politici i

jednom vremenu, koji ima-

ju svoje protagoniste i du-

bokekoreneiuovomnašem

današnjemtrenutku.“

Presude su prilika, navodi

se još, da se jasnije vide in-

spiratori i izvršioci Miloše-

vićeve politike i da se one-

mogući da oni koji su

okrvavili ruke budu ravno-

pravni građani onog druš-

tva koje supoveli upropast.

„Zbogtoga jeLiberalno-de-

mokratska partija podnela

Skupštini Srbije Predlog

deklaracije o javnoj osudi

rehabilitacijeratnihzločina

izločinaca,štojebioznakza

ponovnu tabloidizaciju

onoga što radimo i krimina-

lizaciju Vlade Zorana

Đinđića kroz podmetanje

priča o prodaji Slobodana

MiloševićaHagu. To danas,

u ime tepolitike, čine, izme-

đu ostalih, i pojedini posla-

nici vladajućekoalicije i po-

jedininovinari,čimeželeda

nas trajno osude na život u

devedesetim godinama”,

navodiseusaopštenju.„Da-

nas su, više nego ikad, upla-

šeni za ono što su radili, jer

su poslednjim presudama

hrvatskoj šestorci izgubili

oslanacsvojepolitikekojise

svodionanegiranjepresuda

pod izgovorom da se radi o

antisrpskomsudu.“

Tvrtka Lipov Gaj iz Zagreba,

registrirana za Savjetovanje u

vezi s poslovanjem i ostalim

upravljanjem,podnijelaježal-

bu na dokumentaciju za nad-

zornadizgradnjommostaKo-

pno - Pelješac s pristupnim

cestama.

Na taj način je, do odluke Dr-

žavne komisije za kontrolu

javne nabave o žalbi, zaustav-

ljen proces izbora tvrtke za

nadzor radova, a bez koje ne

mogu početi radovi na ovom

kapitalnomprojektu. Procije-

njenavrijednost radova je53,5

milijuna kuna.

To je već drugi put da je zau-

stavljen ovaj natječaj, nakon

što se još ranije na natječajnu

dokumentaciju žalila španjol-

ska tvrtka IDP. Njihovu žalbu

DKOM je djelomično usvojio

te je investitor Hrvatske ceste

24. studenoga objavio izmije-

njenu natječajnu dokumenta-

ciju s rokom za podnošenje

ponuda do 21. prosinca ove

godine.

Pogrešanrok

Nakon što je objavljena žalba,

u građevinskim krugovima je

nastalovelikočuđenje jer tvrt-

ka Lipov Gaj nije poznata kao

tvrtka koja se bavi ovimposlo-

vima. Odmah sepojavila i špe-

kulacijadaježalbapodnijetau

imeneke velike tvrtkekoja že-

li kupiti vrijeme i na neko vri-

jeme zaustaviti natječaj. Ivan

Mandić, vlasnik tvrtke Lipov

Gaj, tooštrodemantira. “Zani-

ma nas ovaj posao i imamo

partnere s kojima želimo radi-

ti. Svjestan sam da će se oko

ovoga dići prašina, ali mi za

nikogane radimo. To je sve što

vammogureći jermi zakonne

dozvoljava bilo kakve komen-

tare dok traje žalbeni postu-

pak”, kazaonamje jučerMan-

dić.

Prema dostupnim informaci-

jama, u žalbi tvrtke tvrtka Li-

pov Gaj se tvrdi kako je rok za

dostavu ponuda trebao biti 21.

12. u ponoć, a ne u 10 sati uju-

trokakostoji udokumentaciji.

Nadalje, navodi se da doku-

mentacija nije precizna jer su

u njoj dva stavka koji opisuju

isto traženje pa nije jasno koji

je točan. Također se prigovara

kakosuHrvatskeceste trebale

tek osam dana nakon što je

DKOM objavio rješenje o pr-

voj žalbi za objaviti izmijenje-

ni tekst natječaja, a ne već na-

kondvadanakako jeučinjeno.

Prema navodima u sudskom

registru, tvrtka Lipov Gaj je

osnovana u studenome 2016.

godine s temeljnimkapitalom

od 10 kuna. Prema dostupnim

podacima, prošle je godine

imalaprihododnulakuna. Svi

ovi podaci naše sugovornike

supodsjetilinaslučajmalopo-

znate tvrtke Snaga vjetra iz

Splita koja je prošle godine

žalbom na nekoliko mjeseci

zaustavila provedbu natječaja

za izbor izvođača radova Pe-

lješkog mosta. I tada se u gra-

đevinskim krugovima sum-

njalo kako iza žalbe zapravo

stoji neka velika građevinska

tvrtka.

Teknaproljeće

Zbog ovih žalbi Hrvatske ce-

ste ove godine neće uspjeti

izabrati tvrtku za nadzor ra-

dovanamostuPelješac.Natje-

čaj je raspisan još 29. rujna, a

rok za predaju ponuda je bio

30. listopada, ali sadjesvepro-

longirano. Nakon što ponude

za nadzor radova na Pelješ-

kom mostu konačno budu

otvorene, slijedi njihova eva-

luacijauHrvatskimcestama,a

to će potrajati najmanje mje-

sec dana. Nakon toga treba

oček i va t i nove ža l be, a

DKOM-u u pravilu treba oko

dva mjeseca za njihovo rješa-

vanje, stoga bi ugovor s nad-

zornikom radova na mostu

mogao biti potpisan tek neg-

dje u ožujku ili travnju sljede-

će godine.

Jovanović:

Rehabilitacija

javnih zločinaca

Pelješki most na čekanju

Stopiran jedan od najvećih infrastrukturnih projekata uHrvatskoj

Vlaška posla

»

Piše:

AnteTOMIĆ

Mi Hrvati smo

bolji od svih, i od

Bošnjaka i od Srba