Table of Contents Table of Contents
Previous Page  16 / 52 Next Page
Information
Show Menu
Previous Page 16 / 52 Next Page
Page Background

16

Pobjeda

Petak, 8. decembar 2017.

Kultura

Ratnička tradicija Crne Gore

najviše je urezana u crnogor-

sko kolektivno śećanje. Od

malih nogu đeca se ovđe upu-

ćuju na slavne pretke koji su

položili živote za njenu neza-

visnost ili bili odlikovani od

crnogorskih vlasti za neviđe-

nu hrabrost. Najviše „mjesta

śećanja“ kod nas posvećeno je

velikim bitkama ili crnogor-

skim vladarima-vojskovođa-

ma. Potonji veliki spomenik u

glavnome gradu podignut je

Velikome vojvodi Mirku koji

jepredvodiocrnogorskeodre-

de u najtežim i slavnim bitka-

manašeganovovjekovlja.Tre-

balinapominjatinevjerovatno

dubok rezervoar guslarskih

pjesama koje govore o crno-

gorskome ratovanju? Pa ipak,

pored svih tih predispozicija

koje bi nekog crnogorskoga

istoričara opredijelile da se

upušti upisanje sinteze istori-

je crnogorske vojske, do sada

tonikonije uspioda odradi.

Vojnestudije

Razlozi su mnogobrojni – pi-

sanje ozbiljne vojne studije ne

dozvoljava upliv romantičar-

skemitomanije imatematičke

spekulativnosti o broju ubije-

nih – pisanje vojne istorije

neke zemlje zahtijeva

ozbiljne pripreme,

velika arhivska

istraživanja i pri-

je svega samu

intuitivnostsu-

bjekta za datu

temu. Kad je u

pitanju naša

vojna istorija

treba istaći da

se radi oveoma

bogatoj, ali do

XIX vijeka u do-

maćim izvorima

slabo arhivski doku-

mentovanoj istoriji.

Prije svega zato što su na-

redbe uglavnom izdavane

usmeno, a i ono što je bilo na-

pisano, nije imalo adekvatnu

praksu pohranjivanja. Tek od

Petra I i Petra II Petrovića, a

naročito od knjaza Danila bi-

lježimoznačajniji brojmente-

fakata koji nam dozvoljavaju

rekonstrukciju istorije crno-

gorske vojske iz domaće gra-

đe. Od 1879. godine kad se

osniva Ministarstvo vojno iz

očuvane građe može se spro-

vesti ozbiljnije istraživanje

kojenamomogućavaserijalno

praćenje podataka. Nekoliko

dosadašnjih istraživača poku-

šalo je načiniti sintezu istorije

crnogorske vojske, no naža-

lost to nijesu uspjeli. Najbliži

tome bio je Branko Babić, za

kojega slobodnomožemo reći

da seusvojoj generaciji najoz-

biljnije bavio istorijatomnaše

vojske.Njegovaplaniranaina-

javljenamonografija nikadni-

je ugledala svjetlost dana, ma-

da je za njim ostala bogata

prikupljena građa i veliki broj

bibliografskih jedinica na ovu

temu.

Prvasinteza

Crnogorska istoriografija je

sve do 2017. godine čekala

autorakojićebitikadardaovaj

neophodni posao ozbiljno

okonča. U pitanju je Srđa

Martinović, ime koje se već

više godina svojim tekstovima

nameće kao vrsan poznavalac

crnogorske vojne i obavještaj-

ne prošlosti; autor koji već

potpisuje dvije naučne studije

i monografije o biografijama

crnogorskih generala od 1881.

do 1941. godine. U svojem

najnovijemdjelu (koje jeujed-

no i njegovdoktorat)Martino-

vić pravi sintezu istorije crno-

gorske vojske od 1854. do 1918.

godine s veoma značajnim

uvodomkoji crnogorskuproš-

lost tretira znatno ranije nego

što je naznačeno godinom

početka studije. Iako će knjiga

iz štampe izaći početkom

narednegodine, pravo jevrije-

me da se javnost upozna s

njom, jer se ne radi o običnoj

knjizi, radi se o sveobuhvatnoj

analizi crnogorske vojske koja

pokušava da predstavi njen

karakter, spoljašnje i unutraš-

nje ustrojstvo, razvojnu dina-

miku, limite, izazove i rezulta-

tekojisubilipredcrnogorskim

vojnim stratezima koji su je

uređivali. Period između

donošenja prve vojne uredbe

do nestanka crnogorske drža-

ve s pravomsemože naznačiti

kao najdinamičniji period

razvoja vojske, to je epoha

„između tradicije i moderni-

zacije“, odnosno pokušaj

države da potpuno uvojači

svojuoružanusiluistavijepod

svoju neposrednu komandu.

To je, kako sam autor uviđa u

jednom podanslovu – kraj

crnogorskoga „herojskog“

doba. Oduskočkih i hajdučkih

družina te plemenskih vojski i

odreda krenulo se u potpunu

uniformizaciju budući da je

borbazakonačnooslobođenje

odOsmanskogaCarstvazahti-

jevala organizovane jedinice,

spremnenadisciplinuiizvrša-

vanje naredbi, a potom, nakon

sticanjanezavisnosti, usposta-

viti organizam koji je prateći

svjetske trendove razvoja tu

nezavisnost trebao čuvati.

ZatojepredMartinovićembio

težak izazov – izaći iz „crno-

gorskoga rata slavopojki“ i ući

u dubine veoma kompleksne

institucije koja je bila stub

crnogorske bezbjednosti.

Nauka i etika

Rad započinje teorijskim raz-

matranjima definicije be-

zbjednosti i same vojne istori-

je. Prateći postulate nauke i

etike autor nije podlegao do-

maćem trendu da sve prije se-

be definiše kao „nedovoljno

istraženo“ pa pravi pregled

najznačajnih studija iz crno-

gorske vojne istoriografije,

uvažavajućiprethodneistraži-

vačepoputpomenutogBabića,

zatim Branka Bogdanovića,

Tatjane Jović, Milana Joviće-

vića i dr. Uostalimpoglavljima

autor je prije svega opterećen

prezentiranjem kostura crno-

gorske vojske – razvojnim fa-

zama njene konačne fiziono-

mijekojudobijapočetkomXX

vijeka.Utomepostupkunajvi-

še analizira uredbe, zakonske

akte i dokumenta koja su pro-

pisivala vojnuorganizaciju. Ta

svjedočanstvanajvišesuutica-

la na hronologiju studije, bu-

dući danjihovodonošenjedik-

tira redosljed poglavlja i

potpoglavlja u knjizi. Pored

zakonskih akata autor je za

ovaj dio knjige koristio i boga-

tugrađuDržavnoga arhivaCr-

ne Gore pohranjenu u fondu

Ministarstvo vojno. Nakon

pregleda svihreformi i institu-

cionalnih unapređenja s po-

sebnim osvrtom na tadašnje

ministarstvo odbrane, autor

prve sinteze Istorije crnogor-

ske vojske prelazi na koncep-

tualizaciju problema vezanih

zanjenerodove,struke,naoru-

žanje, obrazovanje, međuna-

rodne pravne obaveze i visoka

vojna predstavništva. Neko bi

za ovu studijumogao reći da je

odveć pozitivistička, previše

informativna i deskriptivna,

ali bi autor tih konstrukcija

moraobiti autoritet koji iza se-

be ima napisanu sintezu crno-

gorske vojne povjesnice. Jer

tek sada postoji osnov s kojeg

bi mogli da se posvetimo unu-

trašnjem životu i odnosima

unutarvojske,ulogomvojnoga

kora u društvu, psihološkim

karakteristikama crnogorskih

vojnika, socijalnom istorijom

unutar nje itd. Sve do sad to je

bilo nemoguće, stoga ova sin-

tezapredstavljaprelomnustu-

diju, prekretnicu za domaću

vojnu istoriografiju, temelj na

koji će se vraćati budući istra-

živači.

Uporednaanaliza

Da dobro poznaje vojnu stru-

ku i uopšte njenu istoriju na

globalnom nivou Martinović

pokazuje komparativnom

analizom kojom dosadašnje

studije nijesu obilovale. Svaki

tipcrnogorskihpušaka,mitra-

ljeza, topova, zatim razvojne

faze mnogih rodova i struka

njene vojske upoređuje s isku-

stvom tadašnjih svjetskih ar-

mija, približavajući na taj na-

čin čitaocima pravo stanje

crnogorske vojske. Ono što je

posebnozanimljivojesteauto-

rov osvrt na vojno-obavještaj-

nudjelatnost unutarMinistar-

stva vojnoga, pošto znamo da

je obavještajna istorija Crne

Gore veoma slabo istražena,

mada zbog nedostatka izvora

prevashodno. Poglavlje koje

najviše pomjera dosadašnje

granice saznanja o našoj voj-

noj proštlosti jeste ono posve-

ćeno njenim finansijama. Au-

tor je analizirao odnos između

državnoga i vojnoga budžeta

te veoma uspjelim grafikoni-

ma pokazao koliko je naša ze-

mlja nekad ulagala u vojsku.

Sladokuscima vojne istorio-

grafije, pored poglavlja o nao-

ružanju svakako će posebno

bitizanimljivdioknjigeposve-

ćen obrazovanju crnogorskog

vojnika, pošto se Srđa Marti-

nović trudio da predstavi lite-

raturukojusučitali, vojneško-

le koje su pohađali, način,

obuku i uslove u kojima su sta-

savali.

Zbog svegapobrojanog, knjiga

prevazilazi akademske grani-

ce,njenoobjavljivanjevažnoje

za crnogorsko društvo uopšte.

I za najmlađe i za najstarije; i

zaprofesionalne istoričare i za

kritičare; i zaporodičnehroni-

čare i za one koji o vojsci ne

znaju mnogo. Ona je riznica

znanja, dvorana vojne vještine

u nas, svjedočanstvo života in-

stitucije do koje su Crnogorci

najviše držali. Zato bi državne

institucije trebale pomoći nje-

no objavljivanje, kako bi imala

što veći tiraž i kontakt s publi-

kom. Jer ako se za neko djelo

možereći da jeuspjelo, onda je

to ovo – pregledno i informa-

tivno kao enciklopedija, pouč-

noistilskinapisanokaoudžbe-

nik, u suštini to je ozbiljna

naučna studijakojakonsultuje

arhivske izvore i valorizuje

dosadšnja saznanja o temi

sinhronizujući ih naučnim

aparatom i metodologijom.

Teško da će se u skoro vrijeme

pojaviti iscrpnija studija koja

na ovakav način govori o jed-

nompozivu i zakletvi domovi-

ni, o nestaloj ratničkoj zemlji i

njenimjunacimakojisuispisa-

li veličanstvene stranice crno-

gorske vojne istorije. Ovo je

najveći spomenik koje dana-

šnje vrijeme može da im pod-

igne.

STUDIJE:

U pripremi „Istorija crnogorske vojske od 1854. do 1918. godine“ SrđeMartinovića

Nova riznica znanja i

spomenik ratnicima

»

Piše:

BobanBATRIĆEVIĆ

Crnogorci uzasjedi

Crnogorski o ciri

Građa iz privatnih arhiva

Čitava knjiga prožeta je tabelama u kojima se nalaze

sintetički obrađeni podaci o brojnome stanju vojnika,

broju oružja, formacijskome uređenju vojske, teritori-

jalnoj priapdanosti crnogorskih o icira. Uz to priložene

sumape najvažnijih vojnih operacija koje je crnogorska

vojska vodila u pomenutome periodu. Ali ono što ovu

knjigu izdvaja i što će je siguran sam izdvajati još dugi niz

godina jeste „manijakalna“ posvećenost istraživanju foto

dokumentacije. UMartinovićevoj knjizi naći će se preko 600

(!) fotogra ija, od kojih najveći dio nikad nije objavljen. Zahva-

ljujući radu na svoje prethodne dvije monogra ije prikupio je

bogatu građu iz privatnih arhiva porodica negdašnjih crno-

gorskih generala, ali i pregledao fondove Narodnoga muzeja

Crne Gore i nekih privatnih kolekcionara. Nevjerovatno zvuči,

ali je uspio da „otkrije“ identitet mnogih ličnosti s fotogra ija

za koje se do sada u literaturi nije navodilo ime i prezime.

Prilažući ovako veliki broj foto dokumenata Martinović na

neki način oživotvoruje studiju, koja bi bez njih izgledala

znatno skromnije. Treba li napominjati da je za gotovo svaki

model crnogorskoga naoružanja pronašao fotogra iju? Da

su tu poređane redosljedom fotogra ije sviih crnogorskih

generala!? Svihministara vojnih. Svih značajnijih vojskovođa

i komandanata. Da ne govorimo o fotogra ijama s vojnih

vježbi, postrojavanja, akcija i situacija „voljno“.

Teško

da će se u

skoro vrijeme pojaviti

iscrpnija studija koja

na ovakav način govori

o jednompozivu i zakletvi

domovini, o nestaloj ratničkoj

zemlji i njenim junacima koji

su ispisali veličanstvene

stranice crnogorske

vojne istorije