Table of Contents Table of Contents
Previous Page  7 / 48 Next Page
Information
Show Menu
Previous Page 7 / 48 Next Page
Page Background

7

Pobjeda

Nedjelja, 3. decembar 2017.

Društvo

PODGORICA

-Kao i svaki

drugi roditelj petogodišnjaka,

MartinaČurovićrazmišljao

tomekakodaštoboljepripre-

mi svojućerkuzapolazaku

školu.

Kada se, prije tri godine, upo-

znala sa značajempružanja po-

drške djeci sa smetnjama u ra-

zvoju u ranomdjetinjstvu, nije

ni mogla da pretpostavi kakav

napredak će uz pomoć vaspita-

ča i stručnjaka ostvariti njena

ćerkaKalina.

-Najvećinapredakjeostvarenu

radu sa vaspitačima. Za djecu

koja imaju smetnje u razvoju

najveći problemje isključenost.

Onisesamiigraju,onisuusvom

svijetu.Oni učeoddrugedjece -

kazala je majka ove petogodiš-

njedjevojčice,čijupričuprenosi

UNICEF u saopštenju povo-

domMeđunarodnog dana oso-

ba s invaliditetom.

Kada je njena ćerka imala dvije

godine, Martina je uočila razli-

ku u ponašanju u odnosu na

ostaludjecu. Preporuku za pro-

grame za djecu sa smetnjama u

razvoju dobila je godinu dana

kasnije.

- Doktori obično kažu da se od-

sustvo govora toleriše do treće

godine, a sada znamo da je rana

intervencija bitna. Mi nijesmo

imali ranu intervenciju i izgu-

bljena je cijela godina. Dijete za

godinumožeostvariti veliki na-

predak. Zato je bitno rano uvi-

djeti dadijete imaproblem- ka-

zala jeMartina.

Njenoiskustvo,međutim,dijele

brojni roditelji u Crnoj Gori.

Neki odnjihprovedugo-

dine tragajući za

adekvatnom po-

drškom, a zbog

kasnog uklju-

čivanja u pro-

grame podrš-

ke n j i hova

djeca propu-

štaju priliku da

ostvare svoj puni

potencijal.

Izovog razloga, uzpo-

dršku UNICEF-a, Marimo

Berk i David Dramond fonda i

Ministarstva prosvjete, Resur-

sni centar za obrazovanje i os-

posobljavanje,,1.jun“većdrugu

godinu sprovodi obuku struč-

nogkadra vrtića i programepo-

drškeroditeljimadjecesasmet-

njama u razvoju. Do sada je

skoro 300vaspitača, pedijatara,

psihologa,logopedaidefektolo-

ga iz 13opštinaobučenokakobi

još u ranomdjetinjstvu prepo-

znalikoddjecesmetnjeurazvo-

ju i pružili imadekvatnupodrš-

ku zahvaljujući kojoj mnoga

djecamogu uspješno da preva-

ziđunekeodovihsmetnji.

Obuku je prošla i vaspitačica

Mirjana Ivanović, u čijoj grupi

jeKalina.

- Važno mi je da znam kako da

impomognem. Dosta se

sazna. To su stvari o

kojima se nije

mnogo pričalo.

Već kod bebe

od dva mjese-

ca poznaje se

da li prati oso-

bu ili ne. Čim

se nešto primi-

jeti, treba reago-

vati - kazala je Iva-

nović naglašavajući

važnost pružanja podrške

djeci u periodu do treće godine

starosti.

Prve godine života su najinten-

zivniji period razvoja svakog

ljudskog bića. Da bi se ova šansa

iskoristila i svoj djeci, aposebno

onoj sa smetnjama u razvoju,

omogućilo da ostvare sve svoje

potencijale,pružanjeadekvatne

podrške još u ranomdjetinjstvu

odsuštinskog jeznačaja.

R.P.

Svakako da se transgeneracij-

ski prenose i dobre stvari, po-

rodične vrijednosti i da je vrlo

važno biti povezan sa svojim

korijenima. Ali sada govorimo

o negativnim obrascima koje

možemomijenjati kada počnu

da nam prave probleme. Dje-

čak kojemsvi govore da će po-

stati alkoholičar kaodjed, stric

i ujakmožda i zaista ima poja-

čanu biološku predispoziciju

za zavisnost, ali to ne znači da

je nužno i neizostavno predo-

dređenza to. Postoji velikopo-

ljenašeodgovornostiidjelova-

nja na šta psihoterapeuti

stalno ukazuju – ističe sago-

vornica.

Ključnapitanja

Pejaković ističe da se neke bit-

nestvari uživotumogunaučiti

izdječjihpitanja kojanose sje-

me pobune protiv dogme,

ustaljenihodgovora,obrazaca.

- Najbolja i najsmislenija pita-

nja postavljaju djeca. Ako vas

dijete pita: „Tata, zašto kitimo

jelku?“onoočekujedamudate

jasan i smislen odgovor. Ono

želi da zna šta za vas to znači,

kakvu vrijednost ima kićenje

jelke. Ako mu odgovorite ne

znam, šta me to pitaš, eto tako

treba... šaljetemunekolikopo-

ruka: da ne bi trebalo da pita,

da ne bi trebalo da misli, da ne

bi trebalo da radi jasne i smi-

slene stvari već da se usmjeri

na„takotrebaponašanja“–na-

vodi Pejaković.

Prema njenim riječima, sasvim

jeuredudaneštoneznate,pane

znatekakojenastaoobičajkiće-

nja jelke, alimožete reći djetetu

šta za vas to znači i čemu se tu

radujete (simbol okupljanjapo-

rodice, proslave Nove godine,

novogpočetka itd).

-Dakle,vrlojevažnodaobrati-

tepažnjuna todaćevamdijete

postaviti sva važna životna pi-

tanja:zaštoneštoradimo,štaje

smrt,kakosubebedošlenasvi-

jet, zašto skidaš sat kad dođeš

kući sa posla?

Zanimljivo je da usput, u živo-

tu prosto pređemo na auto-

matski naučene obrasce pona-

šanja i kada dođemo do nekog

problema onda nam psihote-

rapeut postavlja vrlo slična pi-

tanja onima koje nekad po-

stavlja i radoznalo dijete. „Ne

znam, tako sume naučili, žene

nijesu dobre“. „Kako znate da

žene nijesu dobre? Ne pozna-

jetenijednudobruženu?Šta je

za Vas dobra žena?“ „Zašto u

Vašojporodicinečestitajujed-

ni drugima važne datume“ i

slično.

Dakle, mi prirodno želimo da

pitamo, istražujemo, saznamo

i živimosmisleno, alinasneka-

danaučeda tone valja, pa opet

učimo iznova vrijednosti i ot-

krivamo sebe kad odrastemo i

prinuđeni smo da mijenjamo

stvari –navodi sagovornica.

Zauzimanjezasebe

Taj proces je nekada težak

upravo zbog toga što dolazi-

mo u konflikt sa drugim čla-

novimaporodicekoji sepona-

šanju prema istom, starom

modelu.

Poštone znajuda funkcionišu

drugačije, moguće je da će

nas, kaže Pejaković, pozivati

(nesvjesno ili svjesno) da se

vratimo na stare obrasce po-

našanja jer je tako sigurnije,

udobnije i ne postavlja pred

njih pitanje njihove promje-

ne.

-Zauzimanjezasebenijelako,

potrebnanamjepodrška i po-

moć na tom putu jer nekada

nijesmo ni sami sigurni da li

razmišljamo ispravno. Ipak,

ako naučimo da živimo auto-

nomno, a to baš ovaj izraz i

znači (autos nomos - po svo-

jimpravilima), ondaćemodo-

biti mnogo lijepih i korisnih

životnih iskustava i vrijedno-

sti koje možemo da prenosi-

mo na naredne generacije pa

time i njima šaljemo funkcio-

nalne i dobre poruke: „Ti vri-

jediš i kad pogriješiš“, „Ljudi

su dobri“, „Ti si uspješna“,

„Imampovjerenja da ćeš se ti

snaćiuživotu“, „Super jedase

zabavljaš i kadodrasteš“.

Dobar glas daleko se čuje, a

dobra poruka djeci pomaže

imdugoročno, kako vidimo iz

novijihistraživanjaepigeneti-

ke ta dobra poruka ostaje i u

genima – zaključuje sagovor-

nica.

I.PERIĆ

prenosimo na potomstvo

ru poruku

Razbijanje

šablona

i smisao

tradicije

Pejaković ističe da je važno

uočiti određene obrasce

ponašanja koji se prenose

kao dogma i treba ih raz-

drmati.

To se odnosi na zabrane

na sreću, samostalnost,

mišljenje...

Ako vam kažu da je nešto

oduvijek tako, pa je to još

pojačano primjerimdrugih

ljudi iz porodice koji su bili

takvi, pa vam se još navede

teza o genetskomprenoše-

nju određenog ponašanja,

zapravo vam se ostavlja

vrlomali manevarski

prostor za drugačije djelo-

vanje. Naravno da želimo

da budemo dio porodice

uže i šire, pa se nekada

prilagodimo i onome što

namne odgovara. Sjedimo

namrgođeno na proslavi,

iako bismo da igramo, ali

smo takvi porodično, pa to

ne ide – navodi Pejaković

mogući scenario.

Ona naglašava da se ove

matrice mogu odnositi i na

vrlo važna životna pitanja,

predrasude, običaje (zašto

se nešto tako radi, obično

to niko ne zna „ali tako

treba“).

- Zašto nešto baš tako

treba? Ko je to rekao? Zašto

je rekao? Ljudi vole da ono

što rade ima jasan i dobar

smisao. Ako nešto radimo

a ne znamo tačno zašto, jer

je to neko radio prije nas,

onda smo dio tradicije, ali

je valjda smisao tradicije

da prenosimo smislene i

vrednosno važne običaje,

a ne nešto bez vrijednosti i

težine – kaže sagovornica.

Kandelovo otkriće o

dometima psihoterapije

Psihijatar i psihoanalitičar Robert Kandel je 2000. godine

dobio Nobelovu nagradu za otkriće iz oblasti medicine i psi-

hologije koje je potvrdilo da psihoterapija stvara mjerljive i

uočljive promjene umozgu.

- Dakle, kroz psihoterapijumožemomijenjati strukturu našeg

mozga i jačinu tzv. sinaptičkih veza između neurona. To znači

da mijenjamo i samu anatomiju našegmozga i dajemo našem

potomstvu potencijal da izbjegne poteškoće sa kojima smo

se mi borili. Zaista fascinantno. Time ne samo da poboljšava-

mo kvalitet našeg života već i bukvalno pravimo dugoročno

korisne i dobre promjene koje će nam se višestruko vratiti.

Zaista, čovjek ima velikumoć - navodi Pejaković.

Akonaučimoda živi-

moautonomno, on-

da ćemodobitimno-

go lijepih i korisnih

životnih iskustava i

vrijednosti kojemo-

žemodaprenosimo

nanaredne generaci-

je pa time i njima ša-

ljemo funkcionalne i

dobre poruke

UNICEF povodomMeđunarodnog dana osoba s invaliditetom, 3. decembra

Ključna podrška od ranog

djetinjstva za svako dijete

KOTOR

– Institut za biologiju

mora upozorio je putemobja-

ve na zvaničnoj Fejsbuk stra-

nici da je najbolja zaštita od

štetnih posljedica koje mogu

donijeti uneseni organizmi

da se njihov unos ili uzgoj –

spriječi.

- Koliko smo uspješni u predu-

zimanjumjera i sprečavanju

širenja unesenih invazivnih

vrsta nažalost veoma slikovito

pokazuju naše palme koje su

desetkovane zbog unesenog i

invazivnog insekta tzv. palmi-

nog surlaša, a zaboravljamo i

nedavnu epidemiju kvrgave

kože goveda. Ako imamo na

umu da je u vodenim ekosi-

stemima (mora, jezera, rijeke)

još teže rješavanje problema

jer nema izičkih barijera,

jasno je da je po pitanju une-

senih vrsta uvijek mnogostru-

ko bolje, uspješnije i jeftinije

spriječiti ulazak nego liječiti

posljedice – ističu iz Instituta

za biologijumora.

Pojašnjava se da su unesene

(alohtone) vrste one koje su

se našle na području koje nije

njihovo prirodno stanište i tu

su nastavile da žive kraći ili

duži vremenski period.

- Invazivne vrste su one

unesene vrste koje su se

na novompodručju toliko

odomaćile da mogu da se

razmnožavaju i što je još gore

imaju negativnog uticaja ili na

prirodnu sredinu, ili na ljudsko

zdravlje ili na ekonomiju, a

nerijetko i sve to zajedno –

kažu iz IBM-a.

S obziromna to da, kako se

navodi, u posljednje vrijeme

,,unesene vrste“ nijesu tako

rijetka tema, pa čak se može

čuti i mogućnost njihovog

uzgoja na našimprostorima,

institut je podsjetio i na zakon-

ske članove koji se odnose na

ovu problematiku.

Prema Zakonu o zaštiti pri-

rode iz 2016. godine u članu

77 „zabranjeno je unošenje

stranih divljih vrsta biljaka,

životinja i gljiva i njihovih

uzgojnih primjera u ekosiste-

me u kojima prirodno nijesu

nastanjene“.

- Izuzetno od stava 1 ovog

člana, unošenje alohtonih

vrsta ako je naučno dokaza-

no i prihvatljivo u pogledu

zaštite prirode, može se vršiti

na osnovu dozvole organa

uprave i ako je u skladu sa

potvrđenimmeđunarodnim

ugovorima.

Dozvolu iz stava 2 ovog

člana organ uprave izdaje na

osnovu procjene rizika na pri-

rodu; dokaza o adekvatnom

smještaju u slučaju životinjske

vrste; izjavi o svrsi unošenja

jedinke tih vrsta.

Podsjeća se da se prije izda-

vanja dozvole pribavlja sagla-

snost organa uprave nadlež-

nog za poslove veterinarstva

i organa uprave nadležnog za

itosanitarne poslove.

- Procjenu rizika na prirodu

iz stava 3 alineja 1 ovog člana

izrađuje Komisija za procjenu

rizika, koju obrazuje organ

uprave, odnosno Institut ukoli-

ko se radi omorskim vrstama.

U istom Zakonu o zaštiti

prirode, član 78 se navodi da

„ako dođe do nenamjernog

unošenja alohtonih vrsta bilja-

ka, životinja i gljiva na pod-

ručje Crne Gore ili ako postoji

opravdana sumnja da će doći

do takvog unošenja, organ

uprave preduzima mjere radi

uništavanja ili sprečavanja

daljeg širenja unesenih aloh-

tonih vrsta“ – podsjećaju iz

ove naučne ustanove.

R. P.

Institut za biologijumora upozorava na opasnosti od unesenih vrsta

Bolje spriječiti nego

liječiti posljedice

ILUSTRACIJA

Zgrada Instituta

zabiologijumora