Table of Contents Table of Contents
Previous Page  12 / 48 Next Page
Information
Show Menu
Previous Page 12 / 48 Next Page
Page Background

12

Pobjeda

Nedjelja, 3. decembar 2017.

Pogledi

BAR:

Obilježeno 140 godina oslobođenja Spiča od Osmanlija

Da se ne zaboravi

istorija i žrtve

Tokom lijepo osmišljene večeri Spič je dobio, odnosno

obnovio, svoju plemensku zastavu-barjak, koji je

dizajniralamlada vajarka iz BaraMaja Čakalović

BAR

-UorganizacijiNVO

„Novo i ljepšeSutomore“ i

Matice crnogorske, uresto-

ranu„Izvor“uSutomoru

održana je tribina „140-go-

dišnjicaoslobođenjaSpiča

odOsmanlija“. Radi seo

značajnomdatumucrno-

gorske istorije, kojimjenaša

država izašlanamore i ste-

klanezavisnost.

-Obilježavanjevažnihdatuma

uistorijatunekezajednicesva-

kako ukazuje na pretpostavku

njenezrelosti,štoistovremeno

otvara mogućnosti za realno

sagledavanje, interpretaciju i

valorizovanje vlastite prošlo-

sti. U tomkontekstu govorimo

okulturi sjećanja, što jeste jed-

na od osnovnih odrednica dje-

lovanja Matice crnogorske,

koja upravo preko ovakvih

programskih sadržaja želi da

afirmiše vrijednosti na kojima

se temelji crnogorsko društvo

- kazao je mr Ivan Jovović go-

voreći o značajnim istorijskim

podacima i ličnostima toga

vremena, kao i prilikama i ras-

položenju stanovnika Spiča,

koji su i pored aspiracija broj-

nih osvajača, uvijek bili okre-

nuti svojoj matici - državi Cr-

noj Gori.

Privrženost

O ratnim operacijama crno-

gorske vojske u spičanskom

kraju1877. godine i efektima te

borbe govorio je profesor Mi-

lanŠćekić.

- U Veljem ratu Crna Gora je

imala ambiciju da se teritori-

jalnoproširi i zauzme i Spič. U

tome se umnogome oslanjala

na podršku prije svega Rusije,

koja je olakšala crnogorske

vojne operacije. Međutim, ti

vojni uspjesi nijesu u potpu-

nosti valorizovani, jer je na

Berlinskom kongresu 1878.

godineodlučenodaCrnaGora

naPrimorjumožezadržati sa-

mo Bar - od rijeke Željeznice

do zaliva Kruče, dok se Ulcinj

morao vratiti Osmanskom

carstvu, a Spič sa okolinom

ustupiti Austrougarskoj. Iako

nezadovoljni odlukama Ber-

linskog kongresa, crnogorske

vlasti su 11. maja 1879. godine

predale Spič Austrougarima.

Tako je nakon godinu i po

okončana crnogorska uprava

ovim krajem, ali ne i privrže-

nost njegovog stanovništva

Crnoj Gori - objasnio je profe-

sor Šćekić.

- U našoj istoriografiji i srod-

nim naučnim disciplinama

malo je pisano o Spiču. Tek u

najnovijedobaoprošlosti Spi-

ča, o zavičajnom kulturnom

nasljeđu, životu i življenju u

SpičupišusveštenikRadeNo-

vaković i Vladimir Lukšić naš,

vaš Brvačanin. Oslanjaju se na

tradiciju, predanje sačuvanou

pamćenju najstarijih Spičana,

ali prvenstveno koriste i saču-

vani dokument, arhivsku gra-

đu koja im je bila dostupna.

Pop Rade piše krajemprošlog

vijeka, a Vlado je savremeni

hroničar Spiča. I više od toga.

Brojna su pitanja pred istraži-

vačima prošlosti Spiča - kazao

jeprofesorNikolaStanišić,ko-

ji je istakao da je i ova tribina

Matice crnogorske i NVO

„Novo i ljepše Sutomore“ do-

prinos tome, a ova NVO, kako

je naglasio Stanišić, „postaje

reprezent ovog kraja“.

Obnovljenbarjak

Povodom 140 godina oslobo-

đenjaSpičaodOsmanlijailije-

po osmišljene večeri Spič je

dobio, odnosnoobnovio, svoju

plemensku zastavu-barjak,

koji jedizajniralamlada vajar-

ka izBaraMajaČakalović.

- Ideja da obnovimo spičanski

barjak postoji odavno... On je

dio samobitnosti ovog kraja i

na njemu vidimo sva spičan-

ska sela, odnosno plemena i

simbole, mač, krst i lunu - ka-

zao je publicista Vladimir

Lukšić.

Autorka Maja Čakalović

je istakla da je počastvovana

što je njoj ukazano povjerenje

da uradi repliku barjaka po

preporukama i uputstvima

poznavalaca istorije i njego-

vog značenja u istorijskom

kontekstudešavanja.

Profesor Ivan Jovović je za-

ključio da sumu se „u pokuša-

jima da sintetizuje stavove o

predmetnoj tematici asocija-

tivno ukazali stihovi našeg

najvećeg pjesnika i filozofa

Petra II Petrovića Njegoša o

krstui luni, kojinekakonedje-

lujuantagonističkinaplemen-

skom barjaku Spiča, već su

aplicirani, tj. okrenuti jedan

prema drugom.

- Stogavjerujemdamogusim-

bolizovati zajedništvo naroda

barskogkraja sa svimonimra-

zličitostima koje su ovu sredi-

nu učinile specifičnom i pre-

poznatljivom u mnogo širim

okvirima - rekao je Jovović.

Entuzijazam

Tribinom, odnosno podsjeća-

njemna tu istorijsku temu za-

vršen je „Kulturni kalendar

Sutomora 2017.“ i obilježene

tri godine aktivnosti entuzija-

sta okupljenih u NVO „Novo i

ljepšeSutomore“,kojipokuša-

vaju da valorizuju bogato kul-

turno i istorijsko nasljeđe Spi-

Donedavno sammislio da se kod nas malo čita imajući u vidu

tužni statistički podatak o prosječnoj obrazovanosti Crnogo-

raca, kao i otužni prosječni intelektualni nivo naše političke, a

zatim i medijske elite. Kad ono, međutim, dobi Milorad Popo-

vić „Njegoševu nagradu“ i napade ga sa svih strana domaća

kritika i to povišenim tonom, bi mi žao Mija, ali rekoh sebi: „Ti

da mučiš! Knjigu još nisi ni pročitao, a već te mravi polemički

podilaze“.

No, ima dana za megdana. Predsjednik žirija Miljenko Jergo-

vić, kad je vidio tarapanu, zabezeknuo se i onakomamuran

uz jutarnju kaficu pljesnuo se po čelu i rekao „Joj u šta sam

se uvalio! Sunce ti jebem, tamo ima više „parnasovaca“ nego

kladioničara u Hrvatskoj“. Pošto ja imamnamjeru da ovdje

objavim izlazak iz štampe zbirke eseja „Po rubovima teksta“

moga prijatelja Dragana Radulovića, odmah prijavljujem kon-

flikt interesa, da me parnasovci poslije ne bi cipelarili.

Knjigu je u septembru ove godine izdala Nacionalna zajednica

Crnogoraca Hrvatske uz pomoć suizdavača Disput d.o.o. iz

Zagreba. Da, pisac objavljuje u Zagrebu i to nije ništa čudno za

njega. On je inače čovjek širokih vidika, brutalnog klasičnog

obrazovanja, ovovremenog svjetonazora i zavidnih teorij-

skih i stvaralačkih literarnoestetskih dometa. Iako je vješt u

kulinarstvu, naročito u vezi ribljih specijaliteta, nije ni u jednoj

književnoj kuhinji i svoj renome duguje samo sebi, svom talen-

tu i upornosti. Probio se samizdat izdanjima, a onda je Albert

Goldštajn, urednik zagrebačkog „Antibarbarusa“, počeo da

izdaje Radulovićeva djela. Dragan je inače jedini predsjednik

nečega u Crnoj Gori koji je na novinarsku konstataciju da je

budžet njegove organizacije mali i nedovoljan odgovorio da

oni moraju podijeliti i oskudicu sa svojimnarodom i svojom

državom. Zato bar 60 odsto NVO-a ima veći budžet od Matice

crnogorske, a MANS i nekoliko najvećih NVO imaju 4 do 5 puta

više novca godišnje... Ali, što bi rekao Platon, „Svi znamo šta je

ispravno, ali samo će Spartanac tako postupiti“.

Možda sampretjerao? Teškomi je Dragana Radulovića zami-

sliti sa šlemom, štitom i mačem, i hvata me smijeh od te slike,

ali on u stvari i jeste Spartanac atinskog obrazovanja.

No, da govorimo o knjizi koju čini osam eseja: ,,Čekajući knjige

sa carine“; ,,Esej o dva Njegoša“; ,,Opomene i upozorenja Dani-

la Kiša“; ,,Antropološki pesimizamMihaila Lalića“; ,,Jeretičke

linije Čeda Vulevića“; ,,Književne delicije Alberta Goldštajna“;

,,Misterij proze Mirka Kovača“; ,,Građansko iskušavanje države

Dragutina Lalovića“; ,,Mišljenje i viđenje Vladimira Vukićevića“.

Prvo što pada u oči je - knjiga je eminentno crnogorska, jer

osimAlberta Goldštajna svi ostali su ili Crnogorci ćento per-

ćento ili ljudi snažno obilježeni našom kulturom i sredinom.

Ali su ujedno i srpski, hrvatski, jevrejski, francuski, njemački.

Ukratko: naši a svjetski. Ne usuđujem se vrednovati eseje.

Mogu samo reći da je na mene najjači dojamostavio „Antro-

pološki pesimizamMihaila Lalića“. Možda ne zato što je naj-

bolji, već štomi je osvijetlio Lalića iz uglova iz kojih ga nisam

gledao i što su se pojavile njegove misli koje nisam ranije

primijetio. Mislimda strašno nedostaje Borisav Pekić u ovom

odabranomdruštvu i zbog „porekla“ i zbog dometa. Kako su

svi autori mrtvi, osimRadulovića i Lalovića, doživio samovu

zbirku eseja i kaomemento i laudaciju jednom vremenu u

kojem se ozbiljnije i ljepše mislilo i ljudima koji su ozbiljnije i

ljepše mislili.

Možda još da dodamuputstvo za upotrebu? Knjiga je stan-

dardnog formata i broji 109 stranica sa decentnim likovnim

rješenjem korica. Vrlo je prikladna za vaš noćni stočić, pa kad

noću ne možete da spavate zbog prispjelih kredita, konzu-

mirajte esej, dva - neće da škodi. Može se nositi i u ženskoj

tašni i umuškoj pederuši i konzumirati u restoranu, na plaži, u

sredstvima prevoza. Učenici mogu đoniti za lektiru, studenti

za seminarske radove, a kritičari za osvrte. Ne preporučuje se

konzumiranje knjige trendy, fensy i celebrity osobama i neće-

mo primati reklamacije jer su upozoreni na ozbiljnost sadržaja.

Dirnut sampominjanjemnašeg budvanskog konzilijuma u

okviru eseja o knjizi „Mišljenje i viđenje“ našeg prijatelja Vladi-

mira Vukićevića. Kakvo je to društvo bilo i kakvi festivali eru-

dicije i duha uz podrazumijevanje svih vrsta sloboda i ljudskih

izbora. Vjerujemda je našemprijatelju dosadno u raju, jer je

tamo previše ovih uzoritih i da se načitaomnogo i da će nas

gnjaviti s predavanjima kad i mi odemo gore sve dok ga ne

sustignemo. Vjerujem i da nam je već našao dobru kafanu u

čistilištu za konzilijarne sesije.

MiloradPUSTAHIJA

Osvrt na zbirku eseja ,,Po rubovima teksta“

Dragana Radulovića

Književni

konflikt interesa

Knjigu je u septembru ove godine izdala

Nacionalna zajednica Crnogoraca Hrvatske

uz pomoć suizdavača Disput d.o.o. iz Zagreba

PoglednaSutomore

Sa tribine

Istinito o prošlosti

- Smisao organizovanja ovakvih tribina ne nalazi se samo u

javnom iskazivanju pijeteta prema pregnućima i žrtvama

naših predaka, već su one u savremenimuslovima poželjne

za dekonstrukciju romantičarskih interpretacija naše proš-

losti, odnosno prisutne pseudoistorije, koja, nažalost, žilavo

opstaje u narodnoj svijesti, kao i unutar nekih ustanova

nauke i kulture - istakao je Jovović.

ča i unaprijede kvalitet života

građana na tomprostoru.

- Nadam se da će u narednim

godinama kroz kontinuitet

našegradasviprogrami izkul-

turnog kalendara doprinijeti

da se kulturno jezgro u Suto-

moru utemelji i unaprijedi za

sve buduće generacije. Cilj

nam je da ono bude u centru

Sutomora na najljepšemmje-

stu odakle se pruža pogled na

cijelo mjesto, Bar i pučinu bi-

sernog mora, a to je velelepna

tvrđava Tabija, koju želimo da

valorizujemo i oživimo, kako

bi se na tommjestu održavale

kulturne manifestacije. Mi-

slim da smo dali vrijedan do-

prinos i opštini Bar i TO time

što smo ne mala finansijska

sredstva i rad donirali u svrhu

opšteg interesa. Poklonili smo

dragocjenovrijeme,aprivred-

nici i građani novčana sred-

stva koja nijesu zanemarljiva i

sa sigurnošću mogu reći da

smo do sada zajedno donirali

minimum 60.000 eura, istin-

ski želeći da se Sutomore izdi-

gne iznad višedecenijske sta-

gnacije - kazala je Slobodanka

Hrvatin, predsjednica NVO

„Novo i ljepše Sutomore“.

Dobar domaćin (kao i uvi-

jek), istinske mecene kulture,

bila jeporodicaPetrović, kojoj

će na čuvanje pripasti jedan

barjak,adrugijeodsinoćupo-

sjedu familije Obradović, čiji

jepredakPetarpostavioteme-

lje Sutomoru i prvi sagradio

kuću na tom prostoru „u inat

turske sile“, kako piše na nje-

govoj nadgrobnoj ploči.

Umuzičkomdijelu programu

nastupilesupijanistkinjeJele-

na Dobrković i Ana Vukazić.

Veče je vodila Tijana Vukče-

vić.

V.K.V.