Table of Contents Table of Contents
Previous Page  10 / 64 Next Page
Information
Show Menu
Previous Page 10 / 64 Next Page
Page Background

10

Pobjeda

Ponedjeljak, 20. novembar 2017.

Sjećanja

PODGORICA

–Nuklearno

oružjeprepreka jenaputu

domira, aposljedice atom-

skebombenijesunešto što se

možepopraviti zanekoliko

godina ili decenija. Efekti ra-

dijacijepogađajugeneracije,

aužas koji pojedinci dožive

nešto je štonijednaosoba,

društvo ili državanaplaneti

ne smijeniti trebadadoživi.

To je poručio direktor Memo-

rijalnogmuzejamira uHiroši-

mi Sadao Jamamoto, Japanac

rođen 1931. godine, koji je kao

četrnaestogodišnjak preživio

detonaciju atomske bombe u

Hirošimi 6. avgusta 1945. godi-

ne.Od1995.sakolegamaizMe-

morijalnog muzeja mira pred-

vodi kampanju abolicije

nuklearnog oružja „Gradona-

čelnici zamir“.

Jamamoto je na predavanju o

stradanju od atomske bombe

prošle sedmice na Univerzite-

tu Mediteran pred prepunom

salom studenata, profesora i

građana ispričao zašto je baš

Hirošima, od svih japanskih

gradova, izabrana kaometa.

Hirošima, prema njegovim ri-

ječima, izabrana je da bude pr-

vametanapadazbogtogaštoje

to bio grad koji nije imao nije-

dan zarobljenički logor sa voj-

nicima savezničke vojske.

-UHirošiminijebilologora,ali

je bilo 12 zarobljenih američ-

kihvojnika, koji susvi strada-

li od bombe – konstatovao je

Jamamoto i dodaoda je tobio

podatakkojiAmerikanci tada

nijesuposjedovali.

Kako svjedoči, bomba koju je

na Hirošimu donio američki

bombarder Enola Gej sa mari-

janskog ostrvaKen Jan udalje-

nog 2.740 kilometara, pala je u

samo srce grada 6. avgusta u

8.15 sati pored današnjegMe-

morijalnogmuzejamira.

-Zbogposljedicadetonacijedo

kraja decembra te godine više

od 140.000 ljudi izgubilo je ži-

vote –precizirao je Jamamoto.

Broj stanovnika tada, uključu-

jući vojnike i ljude sa strane,

kako je kazao, iznosio je

350.000, što je značilo da je

stradalo više od 40 odsto sta-

novništva.

Sudbina

Kako je objasnio Jamamoto,

veliki broj njegovih vršnjaka

stradao je u direktnom udaru

jer su u to vrijeme, da bi se na-

doknadiomanjak radne snage,

učenici srednjih škola bili mo-

bilisani da rade u vojnimfabri-

kama, vojnim postrojenjima i

na radovima na evakuaciji, od-

nosno izradi protivpožarnog

pojasa. Gro radova bio je skon-

centrisanu centru grada.

-Drugimriječima–učenician-

gažovani za rad u neposrednoj

blizini hipocentra eksplozije

su ustvari bili živemete. Od 39

škola bilo je angažovano 8.187

učenika i 176 nastavnika. Od

njih je stradalo 6.268 učenika i

13nastavnika.Procenatstrada-

lih učenika iznosio je 77 odsto

–precizirao je Jamamoto.

Učenici prvog i drugog razre-

da, prema njegovim riječima,

mijenjali su se na način što bi

dan bili u školi, a dan na poslo-

vima van škole.

- Dan prije pada bombe, 5. av-

gusta,miučenicidrugograzre-

da išli smo da radimo objekte

za evakuaciju, a učenici prvog

razreda su pohađali časove.

Togsudbonosnogdanaučenici

prvog razreda su išli na radove

napolju. Iako je 6. avgusta tre-

balo da pohađamo časove, do-

bilismonaređenjedaseokupi-

mo na istočnom poligonu i da

idemo na radove – prisjeća se

Jamamoto.

Mjesto gdje su se nalazili uče-

nici prvog razreda bilo je 600

metara od hipocentra, dok su

oni na istočnom poligonu bili

udaljeni oko 2,5 kilometra. Ta

razdaljina,kakojekazao,pred-

stavljala je razliku između ži-

vota i smrti.

Vrelivjetar

Na istočnompoligonu oko 8.15

ujutro, prisjeća se on, sa sjeve-

roistokaugledali sutri bombar-

deraB-92 kako se približavaju.

- Nije bilo sirene za vazdušni

napad. Kako je bio mali broj

aviona,mislili smodasudošliu

neku posmatračku misiju.

Uopšte nijesmo preduzeli ni-

kakve mjere opreza – ispričao

je Jamamoto.

Međutim, kada su preletjeli

nebo iznadHirošime, naglo su

se zaokrenuli i vratili.

- Kada sampomislio kako je to

čudno, čuo sam zastrašujući

prasak,aistovremenoserazvio

ogromni vreli vjetar koji nas je

sve oduvao. Kada sam ustao, u

pravcu Hirošima stanice ugle-

dao samogromanpožar koji se

brzo širio i razvio u ogromnu

svjetleću,vatrenuloptu,kojaje

u prečniku dostigla i do 400

metara –opisao je Jamamoto.

Mislili su, prisjeća se, da je to

bombakojajepalaublizinista-

nice i da će bombe nastaviti da

padaju, pa je sa drugovima po-

bjegaouhramublizini,izkojeg

su nakon određenog vremena

nastavili ka svojimkućama.

- Iako se požar proširio na oko

dva kilometra iz grada i što je

od vatrene stihije i vjetra sve

bilo uništeno, moji ukućani ni-

jesubilipovrijeđeni–istakaoje

Jamamoto.

Posebnu sreću, kako je rekao,

imao jenjegovotac, koji seu tre-

nutku pada atomske bombe na-

lazio u zgradi lociranoj 680me-

tara od hipocentra, ali je bio

zaklonjen iza zida od jakog ce-

menta,pajeprošaobezpovreda.

- Kada je pala atomska bomba,

ljude koji su se nalazili pored

prozora oduvala je vatrena sti-

hija i stradali su. Veoma jemali

broj onih, poput mog oca, koji

su se spasili. Poslije eksplozije

otac je neko vrijeme bio u lo-

šem stanju, ali se srećom opo-

ravio i doživio duboku starost

od93 godine – istakao je Jama-

moto.

Međutim, porodica njegove

tetke, koja je stanovala na 400

metara od hipocentra eksplo-

zije, kako je kazao, nije imala

sreće. Njegov tetak je preživio

inicijalni padbombe, ali jeubr-

zo preminuo zbog posljedica

radijacije, što je samo jedna od

zastrašujućih posljedica ove

vrste oružja, kategoričan je Ja-

mamoto.

Prisjeća se da su njegove povre-

de,opekotinenalicu,uzodgova-

rajući tretman zarasle poslije

nekoliko sedmica. Međutim, ni-

jesu svi imali srećukao što je on.

- Moji drugovi su mnogo više

bili povrijeđeni, dok neki još

imaju ožiljke. To su oni koji su

bili skinuli diouniforme i na taj

način dobili velike opekotine –

objasnio je Jamamoto.

Stravičneslike

Bomba je, precizirao je, eksplo-

dirala na 600 metara iznad ze-

mlje, a temperatura na površini

dostigla je zastrašujućih od

3.000 do 4.000 stepeni Celziju-

sa, a u jednomtrenutku su ti, ka-

ko je kazao, zastrašujući vatreni

talasi sa neba prekrili učenike.

- Kako je to izgledalo, ne smi-

jemnidazamislim.Ustvari,bio

jetopakaonazemlji.Zbogtoga

sammislio da su svi preminuli

tu gdje ih je bomba zatekla –

prisjeća se Jamamoto.

Ozračeni su veoma patili, pri-

sjeća se Jamamoto, jer nijesu

smjeli da piju vodu, zbog toga

što se smatralo da od toga mo-

guumrijeti, uprkos, kako je ka-

zao, strahovitoj žeđi.

Prema njegovim riječima,

atomska bomba, za razliku od

obične bombe, emituje ogro-

mnukoličinu radijacije i ostav-

lja strahovite posljedice na or-

ganizam, zbog toga što zraci

prodiru duboku u tkivo, raza-

rujućelije,koštanusrž,duboko

oštećuju unutrašnje organe,

poput jetre i pluća.

- To se ne odnosi samo na one

ljude koji su bili direktno izlo-

ženi, već i na one koji suposlije

ušli uozračenopodručje– raz-

bolijevaliseiumirali–naglasio

je Jamamoto i govorio i o feno-

menu crne kiše, koja je nakon

pada bombe zahvatiai skoro

cijelu teritoriju grada.

Radioaktivno zračenje, prema

njegovim riječima, nije samo

prouzrokovalo posljedice ne-

posredno poslije eksplozije

bombe, nego se one osjećaju

čak i danas – preživjeli žive u

strahu za svoje zdravlje.

- Danas u svijetu ima više od

15.000 nuklearnih bojevih gla-

va, a susjedna zemlja Japana,

Sjeverna Koreja redovno vrši

eksperimente i ispaljuje rake-

te. Zbog toga je izuzetno važno

dazajedničkimnaporimaradi-

mo na uništenju nuklearnog

oružja,kakobiobezbijedilitra-

jan mir u svijetu – poručio je

Jamamoto.

JasminaBEHAROVIĆ

Sadao Jamamoto, koji je preživio atomski napad 1945. godine, posjetio i našu državu da govori omiru

Da se ne ponovi

pakao izHirošime

Najveća prijetnja terorizam

Sadao Jamamoto za Pobjedu je, na pitanje što smatra

najvećomprijetnjomdanašnjice, kazao da su to terori-

zam i međuvjerski sukobi. Prema njegovim riječima,

ovi pokreti supodržani i potpomognuti sa raznihstra-

na,amorajuseobazrivotretiratiipratiti,kakonebidoš-

lodoglobalneeskalacije.

On je za naš list istakao i da kampanjomposjećuju i nenu-

klearne države, poput naše, kako bi proširili ideju o udruži-

vanju. On je podsjetio da je prošle godine, u prilog ideji

mira,156zemaljasvijetapotpisaloKonvencijuUjedinje-

nihnacijaozabrani nuklearnogoružja.

-Međutim,međutimdržavamanijesuniNjemačkani

Japan.Razočaransamzbogtogaštomojazemljanije

potpisnica ove konvencije, ali to je zbog toga što se

nalazi podameričkimnuklearnimkišobranom, kao

iNjemačka–objasnio jezaPobjeduJamamoto.

Mir nema cijenu

Prorektor za nastavu i međunarodnu saradnju na Univerzitetu

Mediteran Janko Radulović na predavanju je upozorio da iako

modernatehnologijapredstavljapokretačkusnagusvakogdruš-

tva, kapaciteti prirode i resursakoji se iznjecrpesuograničeni.

-Tehnološki izumi treba da doprinose progresu, razvoju, višem

standarduiprosperitetuživotanazemlji,aneproizvodnjioružja

iubijanju–kategoričanjeonidodaodajeporukavisokoškolske

ustanove čiji je predstavnik vrlo jasna –Mir nema cijenu i bez

miranemarazvoja.

Gradonačelnici zamir

PredstavnicaMemorijalnogmuzejamira uHirošimi Jumi Oka-

zaki, koji predvodi kampanjuGradonačelnici zamir, precizirala

jedasuizložbaipredavanjeprviputorganizovaniuVašingtonu

1995. godine, tedasuodtadaposjetili 17zemalja i 46gradova, a

dasuprvi putunašoj državi.

-Dabimolbupreživjelihdasekatastrofatihrazmjeravišenikad

nedogodi pretvorili udjelo, gradovi Hirošime i Nagasaki zajed-

nosavišeod7.400drugihgradova,organizujuzajedničkeaktiv-

nosti širomplanete. Kotor je jedini crnogorski grad koji je član

ovekampanje– istakla jeOkazaki.

OnajezaPobjeduistakladajejedanodciljevadaanimirajuljude

kojinemajuinteresazanjihovumisiju,tedazbogtogaposjećuju

gradovenacijeloj planeti, potpunoposvećeni idejimira. Iznaše

države, sa tommisijom, nastavili suzaParizuFrancuskoj.

Rekvijem

za đake

Tačno24godinenakonpada

atomske bombe, Hirošima

televizijaemitovala jedramu

Išibumi, čija je tema bila tra-

gedijaučenika.

- Gledajući tu dramu, zapa-

njiosamse, jer sammislioda

susviizprvograzredapremi-

nuli – njih 321. Ali, nije bilo ta-

ko.Udramisuopisanenevje-

rovatnesituacijekrozkojesu

neki od njih prošli – objasnio

jeJamamoto.

Trećina učenika, od 321, pre-

minula je kada je atomska

bombadotakla tlo.

- Ostatak đaka, sa velikim

opekotinama, zadnjim sna-

gama je krenuo da se vraća

kući i traži roditelje, da zajed-

no sa učiteljima u takvom

stanjupokušajudasevrateu

školu, da bježe na obalu rije-

ke, da se tješe pjevajući ili gr-

leći se – slikovito opisuje Ja-

mamoto.

Godinudananakonemitova-

nja drame, ispričao je, napi-

sao je stihove i komponovao

rekvijemzamuški hor, koji je

iste te godine izveden i nai-

šao na veliki odjek. Od tada,

članovi hora i ostali učenici iz

te škole svake godine ga

izvode u znak sjećanja na

vršnjake.

SadaoJamamoto

Nije bilo

sirene za vazdušni

napad. Kako je biomali

broj aviona, mislili smo da

su došli u neku posmatračku

misiju. Uopšte nijesmo

preduzeli nikakvemjere

opreza – sjeća se

Jamamoto

UJEDINJENIUMISIJIABOLICIJE

NUKLEARNOGORUŽJA:

Sapredavanja