Table of Contents Table of Contents
Previous Page  8 / 48 Next Page
Information
Show Menu
Previous Page 8 / 48 Next Page
Page Background

8

Pobjeda

Nedjelja, 19. novembar 2017.

Intervju

PODGORICA

-Poznavajućicr-

nogorske društvene i kulturne

prilikemalokojeočekivaodaće

ovogodišnja dodjela Njegoševe

nagradeproćibezstanovitihos-

poravanja i kontroverzi. Vjero-

vatno je zbog toga prethodni la-

ureat i član ovogodišnjeg žirija

Njegoševe nagrade, hrvatski i

jugoslovenski pisac Mijenko

Jergović imao potrebu da do-

datno obrazloži odluku da se

najveća književna nagrada na

Balkanu dodijeli romanuMilo-

radaPopovića„Čovjekbezlica“.

„Nagrađivanjem književnosti

radi književnosti, nagrađiva-

njempisacaradi pisaca ispunja-

vaseonoštojetrebalobitiosno-

va našeg duga prema najvećem

crnogorskom i južnosloven-

skompjesniku, a to je vraćanje

Njegoša književnosti. Nagrađu-

jući „Čovjekabez lica“,mi prila-

žemo taj kamenčić, taj mali ko-

rak vraćanju Njegoša onome

čemuNjegošzapravopripada“.

ZaštojeondanagradaMiloradu

Popoviću u toj mjeri podijelila

crnogorsku javnost?Da li je kri-

tičarima sporno samo djelo ili

njegovautor?

„Autor!“, tvrdi Popović.

POBJEDA:

Radnjaromana

počinje7. oktobra1988,Anti-

birokratskomrevolucijom.

POPOVIĆ:

Nimalo slučajno,

naravno. Raspad Jugoslavije te-

majekojajeobilježilainaše,alii

živote generacija koje dolaze.

Uprkos ogromnom literarnom

potencijalu, u postjugosloven-

skoj književnosti nemamo veli-

ki roman koji bi opisao ratne

događaje iz devedesetih godina

prošlog stoljeća. A za sve nas bi

itekako bile ljekovite neke nove

Krležinekrvave „Zastave“.

POBJEDA:

Glumac iprofesor

naAkademijidramskihum-

jetnostinaCetinjuBoroStje-

panovićmi jeuintervjuuza

beogradskoVremerekaoka-

kose„nikadanakonovogara-

tanećepisatidramekakvesu

pisalimoji stariGrci…Junaci

ratovadevedesetihsvesuzga-

zili: čestitost, poštenje, junaš-

tvo,moral…“

POPOVIĆ:

Tajratsuvodilevoj-

ske koje govore istim jezikom i

koje su suštinski zaista bile liše-

ne svake patriotske, herojske i

humane ideje. Njihovi motivi

bili su sramni, nečasni, neviteš-

ki, odvratni. Zato taj rat nije ni

mogao imati svog Ahileja ili

Hektora,abogaminisvojuIlija-

du.

POBJEDA:

„IspisujućiTrip-

kovživot i životnjegoveporo-

dice, poznanika inadređenih,

MiloradPopovićnapisao je

najveći špijunski romannaših

dana“, tvrdi SeidSerdarević,

urednik izdavačkekućeFrak-

tura. Jeste li saglasni saovom

ocjenom?

POPOVIĆ:

Nijesam.

POBJEDA:

Zašto?

POPOVIĆ:

Zato što, vjerujem,

nije riječ o špijunskom, nego o

građanskomromanu,žanrukoji

jeuCrnojGoridostarijedak.Što

nije čudno, budući da su Crno-

gorci, potekli iz njegoševskog

epskog diskursa, romane počeli

da pišudosta kasno. Pored toga,

većinanaših romansijera ostva-

rila se izvan Crne Gore. Govo-

rimoBorislavuPekiću,Miodra-

gu Bulatoviću, Danilu Kišu,

MirkuKovaču…Ostali crnogor-

ski relevantni autori pisali su ili

o Drugom svjetskom ratu ili su

obrađivali teme iz seoskog, ne-

urbanogmiljea. Utomsmislu je

ostaoogromniliterarnipotenci-

jal, koji je, sa stanovišta književ-

nosti, posebno zanimljiv i zbog

crnogorske tragične i gubitnič-

ke priče: mala zemlja sa toliko

opsjena, tolikovelikih iluzija; sa

nerealnom, mitomanskom sli-

komo sebi; sa krajnostima unu-

tar plemenskog svijeta, vazda

zaluđenog velikim ideologija-

ma…Nijesam prvi koji kaže da

je,utomsmislu,CrnaGoramar-

kesovska zemlja. Nažalost, bez

Markesa.

JunakmogromanaTripkoDra-

gišić anonimni je bibliotekar,

marginalac,autsajderialkoholi-

čar, koji sampiše i skuplja dosi-

jeemogućihneprijateljadržave.

Utomsmislu, on jevišemetafo-

ra jednog sistema i jednog vre-

mena. Ni njemu, ali ni ostalim

svojimjunacimanijesampresu-

đivao,vjerujućidatoinijeposao

pisca.

POBJEDA:

Da, ali steusvom

romanuotvorili temekojesu

decenijamabileskrivane.Mi

-

slimnapričuoubistvuKrsta

Popovića.

POPOVIĆ:

Otvarajući tu temu,

pokušao sam da napravim dis-

tancu odmita uz koji samodra-

stao i koji je diomoje i uže i šire

familije.Nastojao samdaodKr-

sta Popovića ne napravimmo-

nument, iako je riječ o čovjeku

koji je, objektivno, ostao po-

sljednjicrnogorskimit.Tomesu

doprinijeli Popovićev i život i

smrt, koji nijesu lišeni elemena-

ta antičke tragedije. Naročito

ako uzmemo u obzir i to da je,

kao posljednji vojnik jedne iz-

gubljene ideje, Krsto Popović

ostao sam. Oba njegova sina

otišla suupartizane.

POBJEDA:

Mislitedastečita-

ocimauspjelidaobjasniteka-

ko je junak izPrvogsvjetskog

rata i vođaoružanepobune

protivsrpskeaneksijeCrne

Gore1918, te1941. postaosa-

radnikokupatora?

POPOVIĆ:

Čini mi se da su

mnogi od nas i dalje pod snaž-

nom ideološkom školom jugo-

slovenstva. Za sve Južne Slove-

ne jugoslovenska zajednica bila

je nesumnjivo najnaprednija

ideja koja se ikada začela na

ovomprostoru i kojusu, najzad,

podržali najveći umovi 19. vije-

ka. Nažalost, pokazalo se da su

jugoslovenski narodi jedni o

drugima imali sliku različitu od

one koja se uzimala kao zvanič-

na. Utomsmislu, nakonPodgo-

ričke skupštine, tog revolucio-

narnogčinakojimjenezakonito

ukinuta crnogorska ustavna

monarhija - inače saveznicapo-

bjednikauPrvomsvjetskomra-

tu - ne možemo govoriti da su

oni koji su se kasnije zalagali za

nezavisnuCrnuGoru bili izdaj-

nici Jugoslavije.

POBJEDA:

Niko inekažeda

subili izdajnici Jugoslavije,

negodasu1941. prihvatilida

CrnojGoridržavnostvrate

podpokroviteljstvomitalijan-

skogfašističkogokupatora.

POPOVIĆ:

Ako pogledamo

istoriju Albanije, Rumunije,

Grčke, baltičkih zemalja, Polj-

ske, Češke, vidjećemo da su i te

države stvarane uz pomoć stra-

nihtrupa.

„Mi ćemo ovaj rat izgubiti; pro-

tiv nas su Engleska i Amerika“,

govorio jeKrstoPopović. „Ipak,

moramo sačuvatiCrnuGoruod

stradanja i, kada se bude stvara-

la nova država, obezbijediti voj-

nuilipolitičkustrukturukojaće

spriječiti ponavljanje istorije:

CrnaGoranesmijeunovujugo-

slovensku državu ući kao što je

ušla 1918!“

Sa druge strane, crnogorski na-

cionalisti nikada nijesu poveli

nikakve ofanzivne akcije protiv

partizana. Naprotiv, veliki dio

partizanskih boraca, koji je bio

podpritiskomčetnika i njemač-

kihnacista,sklanjaosenaterito-

riju koju je kontrolisala vojska

KrstaPopovića.

POBJEDA:

Tačno, ali tačinje-

nicanemijenjakonačanisto-

rijski sud.

POPOVIĆ:

Sačekajte!…Pokret

KrstaPopovićabiojeneideološ-

ka, oportunistička vojska, koja

je, s obziromna tragičnu sudbi-

nu Crne Gore početkom20. vi-

jeka, pokušala da izbjegne po-

navljanje istorije.

POBJEDA:

Istosuželjeli i ko-

munisti, alinepocijenukvi-

slinštva.

POPOVIĆ:

Opet Vi?! Krsto Po-

pović je, za razliku od oba sina,

bio antikomunista. Komuniste

jenazivao teroristima; grozio se

pojedinačnih akata terorizma,

ubistava, bacanjau jame…Bio je

čovjek staroga kova, vojnik, ofi-

cir koji se držao vojnih, oficir-

skih pravila. U tom smislu, da-

nas teško može opstati ta

pojednostavljena šema „patrio-

ta–izdajnik“.Naročitoakozna-

mo da je 2006. pobijedila ideja

KrstaPopovića.

POBJEDA:

Nije! Izvinite,

2006. godinepobijedila jean-

tifašistička,Trinaestojulska, a

nekvislinškaCrnaGora.Dru-

go,KrstoPopović je, kažete,

želiodasačuvaCrnuGorui

Crnogorce.Da

, ali iMilanNe-

dić je, sarađujući saokupato-

rom, navodnopokušaodasa-

čuva„srpskusupstancu“. I,

što jeNedić?! „Srpskamajka“

ili kvisling?!

POPOVIĆ:

Istinajetoštogovo-

riteoNediću.Svinacionalistički

pokreti togvremenauosnovi su

bili antijugoslovenski. Baš kao i

devedesetih. Međutim, fašizam

se nije rodio ni uHrvatskoj, ni u

Srbiji, ni uCrnoj Gori; to su bile

njegove refleksije, koje su se na

ovajilinaonajnačintransformi-

sale.Nezaboravite,svakanacija,

svakadržavausvojojistorijiima

iusponeipadoveivelikajegreš-

ka suditi o tome iz perspektive

sadašnjeg vremena, ignorišući

realitete koji određene pojave

determinišu. Naravno, bez 13.

jula 1941. i bez jakog partizan-

skog pokreta, Crna Gora vjero-

vatno ne bi dobila republiku

1945. Uostalom, o tome sam i

pisao u romanu „Čovjek bez li-

ca“, trudeći se, dakle, da opišem

ono što razumijem i štome op-

sesivnozanima.

POBJEDA:

ŠtaVasopsesivno

zanima?

POPOVIĆ:

Plan za roman kre-

taoseutritematskakruga.Prvii

najvažnijijeideologija,odnosno

komunizam, čija je tragedijaza-

četa u nemogućoj namjeri da

mijenja ljudsku prirodu. Drugi

tematski krug je emigracija, čiji

sam pomaknuti ugao gledanja

upoznao devedesetih godina

prošloga stoljeća. Treća tema je

misterija Crne Gore, koja živi u

stalnoj zabludi, u toj nerealnoj

slici osvojoj veličini i važnosti.

POBJEDA:

Kaopisac, ali i kao

Crnogorac, uspijevate lida

napravitedistancuodte„ne-

realneslike“?

POPOVIĆ:

Sa tim se stalno hr-

vem. Iako nijesam mitoman,

vjerujemda CrnuGoru na neki

način održava upravo ta nereal-

na slika koju Crnogorci o sebi

imaju. Bez crnogorskemitoma-

nije,beztepredstaveosebikaoo

ljudima koji održavaju vječnu

iskru slobode, ovako malom

prostoru, sa takomalimbrojem

stanovnika, bilo bi gotovo ne-

moguće opstati toliko vjekova.

Čini mi se da te svijesti odavno

nema, da je iščezla i, pravo da

vamkažem, za tuCrnuGoru, sa

ovakvim njenim akterima, ne

bih dao ni pet prebijenih para.

Slaba je utjeha, ali sličnamoral-

na i svakadrugaposrnućadoga-

đala su se i većimnarodima, ve-

ćimnacijama i kulturama.

POBJEDA:

Zaštoseslomo

Milorad Popović, pisac, dobitnik Njegošev

Svaki Crn

napisao sti

upoređuje

Njegoševa duhovna imperija

POBJEDA:

„Tomas Sterns Eliot, u svomznamenitomeseju

Tradicija i individualni talenat tvrdi da „nijedanpjesnik

nema sâmza sebe cjelovito značenje“, to jest da „njegov

značaj, ocjena njegovogdjela jeste ocjena njegovogodno-

sa premamrtvimpjesnicima“, rekli ste ubesjedi prilikom

dodjeleNjegoševe nagrade. Kakav jeVaš odnos prema

Njegošu?

POPOVIĆ:

Cijelog života se na različite načine vraćamNjego-

šu – njegovomdjelu, njegovimpolitičkim spisima, njegovom

biću. Mislimda nikada i nigdje, ni u jednom evropskomnaro-

du, neki pjesnik nije ovaplotio karakter nacije kako je to Njegoš

učinio sa Crnogorcima. On ju je izvukao iz provincijalne učma-

losti, dao joj univerzalnost. Slobodan Tomović nije slučajno

rekao da smomi sa Njegošem „duhovna imperija“. Kada pro-

čitate pojedine pasuse Gorskog vijenca ili Luče mirkokozme,

morate se zapitati otkuda u tako uskomobzorju, u tom kame-

nu cetinjskom i katunskom, čovjek tako grandioznog duha.

Kada je riječ oospo-

ravanjima, bojimse

daulazimoupsiho-

patološkuanalizu

članova jedne crno-

gorske „književne di-

nastije“: oca i sina, či-

je suambicije

obrnutoproporcio-

nalne njihovom lite-

rarnomtalentu. Ne

znam je li sreća ili ne-

sreća to što suoboji-

ca te činjenice iteka-

ko svjesni; otuda

tolikapizma, toliko

zlo.MojuNjegoševu

nagradudoživjeli su

kao smrt u vlastitoj

familiji, kaonajveću

tragediju